Ivana Perković Rosan

Karmela Vukov Colić prošlu 2019. pamtit će po velikim promjenama. Iako je s HTV-a nakon 30 godina otišla zbog nezadovoljstva priznaje da je još prije par godina istinski vjerovala da će na javnoj televiziji dočekati mirovinu. Otkrila nam je kako je nakon toliko godina pred malim ekranima jednostavno postala samosvjesnija i zna bolje što želi i što ne želi.

Tako je hrabro zakoračila u nove projekte poput mjuzikla Menopauza, emisije Kuhinja sv. Hildegarde na Laudato TV-u i emisije Ljudi smo na radio Uniosu. S priznatom voditeljicom i novinarkom razgovarali smo i o položaju žena u svijetu televizije, dotaknuli smo se menopauze te njene velike strasti – kuhanja.

Nije tajna da je ženama u svijetu televizije teže nego muškarcima, pogotovo kada ulaze u zrelije godine, kakva su vaša iskustva, postoje li dvostruka mjerila?

Pa, postoji taj stereotip, posebice naišao s talijanskih ekrana kroz “veline” – zgodne djevojke čija je jedina uloga da budu lijepe. Baš je jedna poznata talijanska novinarka napravila odličan dokumentarac o ženama u medijima i o njihovoj, nerijetko, ponižavajućoj ulozi. Složila bih se da su tu muškarci u boljoj poziciji.

Što se naših medija tiče, istinski vjerujem da još uvijek držimo prvenstveno do kvalitete. A iskustvo i znanje se množe s godinama. Lijepo je vidjeti mladu osobu, bilo mušku ili žensku, na ekranu, no ako nije spremna učiti i obrazovati se, ulagati i raditi na sebi, sve se najčešće svede na pet minuta slave.

Svjedoci smo da su žene voditeljice češće na udaru svakojakih kritika zbog izgleda, pogotovo u Americi, dok se muškarcima puno više tolerira, što vi mislite o tome, kako bi se to moglo promijeniti?

Mediji su slika društva. I sad se postavlja pitanje koje se tiče naše djece: što im poručuju reklame koje vrište sa svih strana? Je li uistinu jedino ispravno imati manekensku figuru, savršen make up, skupi mobitel i markiranu odjeću? Ako niste takvi, jeste li osuđeni na margine društva?

I biste li vi bili sretni da vaša kćerka samo zbog izgleda bude na naslovnicama, na ekranu, da postane jedna od tih prelijepih velina koje ismijava ili, još gore, iskorištava neki moćni urednik ili voditelj na zalasku? Vjerujem da promjena ide iz kuće. Važno je da gradimo samosvjesnu i odlučnu mladost koja će biti i pametna i odvažna da odabere svoj put i izbori se za sebe.

Na Laudato TV-u vodite emisiju Kuhinja sv. Hildegarde, a aktivni ste i na svom blogu Ciao Karmela, kada je kuhanje postala vaša strast?

Vidite kako to Bog lijepo posloži: na zatvorena vrata na jednoj strani odgovori širom otvorenim prozorom na drugoj. Poziv s Laudato TV-a došao je baš u doba mog odlaska s HRT-a. Djelovao mi je kao dobar znak. I bio je! Taj prijedlog da snimamo recepte po naputcima svete Hildegarde mi je bio i zanimljiv i izazovan.

Uz to, otvorio mi je čitav novi svijet zdrave prehrane. Ono što je svetica još u 12. stoljeću znala i savjetovala, u moderno doba propisuju brojni nutricionisti. Pa i teza da se pravilnom prehranom mogu prevenirati brojne boljke današnjice vjerujem mnogima nije strana. A uz to, ništa manje važno, svi su recepti iznimno ukusni!

Kuham odmalena i uvijek mi je bilo fora isprobavati novo, dodavati, “pobjeći” od osnovnog recepta… Često su me prijatelji tražili recepte i tako je nastao blog Ciao Karmela. Uspješno se razvija, a uz jela, na njemu postoji i dio “uradi sam” koji ima sve više poklonika.

Nedavno ste se okušali u mjuziklu Menopauza, kako Vam je vaše iskustvo s ovim razdobljem velikih promjena pomoglo u pripremi predstave? Jeste li se susreli s predrasudama prema ženama što se tiče menopauze?

Menopauza je izniman projekt i beskrajno sam zahvalna redateljici, Nini Kleflin, koja me pozvala u postavu! Vesela je to glazbena komedija koja o problemima koji muče žene u tom “prijelaznom periodu” govori na lagan način. Kroz glazbu i smijeh zapravo dotičemo neke teške teme. Jer – nije svaka menopauza ista i ne nosi se svaka žena s njom na isti način. Nisu to samo valunzi i promjene raspoloženja. To je vrijeme preispitivanja – propitkivanja vlastite ženstvenosti, vrijednosti, pozicije u obitelji, društvu…

Nas smo se četiri, dakle – Sanja Doležal, Arijana Čulina, Salome i ja, zajedno s Ninom, tijekom postavljanja te predstave toliko zbližile i povezale da i vlastitim primjerom svjedočimo najvažniju poruku ovog mjuzikla – “niste same”.

Radite i emisiju Ljudi smo, na radio Uniosu, kako je došlo do te suradnje?

Radio je moja velika ljubav. Izuzetno sam zahvalna ljudima s radio Uniosa i svih ostalih stanica koje reemitiraju emisiju Ljudi smo na mogućnosti da pridonosim na tom mediju. Emisija uvijek ugošćuje iznimne, poticajne ljude. Poznate i nepoznate, a koji bi svima mogli biti i primjer i putokaz.

Prošla 2019. za vas je bila vrlo plodna i puna promjena, što pripremate za ovu godinu?

Nisam ni 2019-tu pripremala pa je baš genijalno ispala! Ne planiram puno. Veselim se svakom novom danu. Posao radim s guštom i maksimalno savjesno, rado upoznajem nove ljude, veseli me svaka poticajna priča na koju naiđem, baterije punim na putovanjima, druženjima s prijateljima… Nek i ova godina bude kao prošla – to je i više nego dovoljno!

U čemu bi se još htjeli okušati, ima li neka želja koju si niste ispunili?

Naravno da želja ima! I dobro je da je tako. To znači da sam još uvijek i znatiželjna i otvorena za nove pothvate. I mlada u srcu.