Piše: Antonija Dujmović
Dva dana uoči obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama ubijena je još jedna žena! Zbog nedovoljno jasnih okolnosti slučaja, još smo se kod pobrojavanja ovogodišnjih žrtava femicida dvoumili pisati šesta ili sedma, ali ubrzo je postalo sasvim očito – Mihaela Berak je SEDMA. Nije bilo samoubojstvo, nije bila opasna nehajna radnja niti ubojstvo iz nehaja, bio je femicid!
Ovo ubojstvo 21-godišnje studentice prava i taekwondoašice iz Osijeka jasno pokazuje zašto ja iznimno važno definirati femicid kao posebno kazneno djelo. Naime, kako postoje podvojena mišljenja, pa i od strane pravne struke, oko uvođenja kaznenog djela teškog ubojstva žene (jer ubojstvo je ubojstvo, neovisno o spolu) ističemo bar jedan argument koji bi trebao biti sasvim dovoljan: svakom potencijalnom nasilniku mora biti jasna poruka zakonodavca – ako ubiješ sadašnju ili bivšu suprugu ili partnericu, djevojku, majku ili baku čeka te minimalno 10 godina zatvora.
Podsjetimo, Vlada RH je 22. rujna uputila u javno savjetovanje prijedloge izmjena Zakona o kaznenom postupku, Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s ciljem povećanja kazni za počinitelje i jačanja sustava zaštite žena od nasilja, a među prijedlozima je i uvođenje kaznenog djela teško ubojstvo žene za koje je predložena minimalno desetogodišnja kazna zatvora.
Imajmo na umu da nije svako ubojstvo žene ujedno i femicid. Femicid ima svoju rodnu podlogu (nasilje prema ženama, diskriminacija žena, seksizam, rodni stereotipi, nejednaka raspodjela moći…) i to je ono što ga razlikuje od drugih oblika ubojstava – radi se o ubojstvu žene zato što je žena i najčešće je počinjeno od strane njoj bliske osobe. Ove je dvije karakteristike hrvatsko zakonodavstvo uzimalo u obzir i do sada jer je omogućeno procesuiranje ubojstva žene kao zločina iz mržnje (zbog spola druge osobe) kao i pozivanje na otegotnu okolnost počinjenja teškog ubojstva bliske osobe. Ipak, nedvojbena je korist kada se zakonski, na jednom mjestu, sasvim jasno definira specifično djelo i kazna. Ovim će se, u konačnici, olakšati i rad sucima.
Moglo bi se reći da se ovim novim zakonskim izmjenama, koje su plod suradnje javnog i civilnog sektora, Hrvatska svrstava među države s jako dobrim zakonodavnim okvirom zaštite žena od nasilja. Stoga je krajnje vrijeme naglasak s borbe s posljedicama nasilja prema ženama staviti na njegove uzroke, na što već godinama upozorava i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ali i skupina Vijeća Europe GREVIO u svom rujanskom izvješću za Hrvatsku – potrebno je raditi na rodno osjetljivim politikama, prevenciji i edukaciji stručnjaka/inja, posebice u sustavima pravosuđa, policije i socijalne skrbi.
Vratimo li se na slučaj brutalnog ubojstva mlade Osječanke Mihaele, ubijene službenim policijskim oružjem, vidimo propuste (slučajne ili namjerne) i nadasve nerazumijevanje logike rodno utemeljenog nasilja od strane policije koja je prebrzo izišla u javnost s blažim kvalifikacijama djela u korist svojeg kolege, počinitelja zločina. Ova je mlada djevojka u svojim porukama koje je razmjenjivala s prijateljicom jasno opisala profil nasilnika – prepoznala ga je kao posesivca i manipulatora (što donekle objašnjava nevjericu njegovih kolega da je s namjerom počinio zločin). Prepoznala je i specifičnu metodu love bombing kojom se služio – proračunatim i pretjeranim izražavanjem ljubavi u vrlo kratkom periodu poznavanja. Ponašanje vrlo tipično za osobe s narcisoidnim karakteristikama i poremećajima ličnosti.
Upravo zbog navedenog, nužna je intenzivnija edukacija svih stručnjaka koji dolaze u doticaj sa žrtvama rodno utemeljenog nasilja (posebno onih iz sustava policije i pravosuđa) o ovom i sličnim fenomenima. Važna je tema i dostupnost oružja kao rizičnog faktora. Ovaj recentni slučaj ukazuje da provjera psiholoških profila prilikom izdavanja dozvola za korištenje oružja treba uključivati i dimenziju rodno uvjetovanog nasilja. Femicid se ne događa odjednom, riječ je o brutalnoj eskalaciji nasilja kojoj prethodi određeni razvojni put. Kao društvu, dužnost nam je prepoznavati znakove na tom putu i reagirati.
