Prevela i prilagodila: Antonija Dujmović

Carrie Goldberg, 42-godišnja njujorška odvjetnica, posljednjih se nekoliko godina profilirala u vodeću pravnu stručnjakinju za seksualna zlostavljanja, s posebnim naglaskom na povrede seksualne privatnosti na Internetu. Njeni su klijenti/ce različitih profila i žrtve su gotovo u pravilu muških internetskih zlostavljača. Široj je američkoj javnosti postala poznata kao zastupnica žrtava seksualnog predatora, filmskog producenta Harveya Weinsteina.

Odvjetnica Goldberg specijalizirala se za zastupanje žrtava internetskog zlostavljanja jer je i sama bila žrtva. Kako piše The Guardian, 2012. godine upoznala je muškarca koji je u vezi bio jako pažljiv prema njoj zbog čega joj je trebalo vremena da primijeti kako je počeo polako narušavati njenu privatnost: fotografirao ju je bez njezinog pristanka, zahtijevao je da stalno zna gdje se nalazi, razljutio bi se kad se ona ne bi odazvala njegovim pozivima.

Nakon što je prekinula vezu s njim on joj je nastavio slati stotine prijetećih poruka, a sve je kulminiralo kada je njene kompromitirajuće fotografije poslao e-mailom sucima i odvjetnicima koji ju poznaju. Policija je samo slijegala ramenima govoreći da oni tu ne mogu ništa učiniti, a sud je sprječavanje objavljivanja njenih kompromitirajućih fotografija na Internetu smatrao kršenjem slobode izražavanja.

Osjećaj nepravde koji je tada iskusila potaknuo ju je da se specijalizira za kršenje seksualne privatnosti o čemu piše u svojoj novoj knjizi „Nobody’s Victim“ (Ničija žrtva). Tu opisuje slučajeve iz svoje prakse poput žene čije su kompromitirajuće fotografije objavljivane na Facebooku i koja je dobivala uznemirujuće poruke od bivših djevojaka muškarca s kojim je bila u vezi. Na kraju se otkrilo da je upravo njen partner upravljao tim napadima. Odvjetnica Goldberg ovdje navodi kako napadi gotovo uvijek dolaze od strane osobe bliske žrtvi.

Veliki problem je i u različitim internetskim platformama, dating stranicama, društvenim mrežama kojima američko zakonodavstvo daje imunitet od posljedica na ono što korisnici objavljuju jer se tvrtke ne smatra izdavačima sadržaja. Goldberg vjeruje da je ova legalizacija “poticaj trolovima, psiholoških bolesnicima i perverznjacima na Internetu”.

Budući da internetske tvrtke nisu zakonski obvezne štititi svoje korisnike, kaže Goldberg, mnoge od njih to niti ne čine. Naglašava da neke kompanije imaju odredbe i uvjete, međutim da one u praksi nisu provedive zbog čega pravnici poput nje mogu jedino pokrenuti tužbu zbog „nedostatka proizvoda“.

Najviše trpe žrtve “porno osvete”

Profesorica prava Danielle Citron u svojoj knjizi Hate Crimes in Cyberspace (Zločini mržnje u cyber prostoru) napominje da Internet ne samo što olakšava sam čin uznemiravanja, već postaje i spomenik maltretiranja žrtve koja to mora trpjeti dok je god kompromitirajući sadržaj na mreži.

U tom slučaju najviše trpe žrtve “porno osvete” jer svako pojedinačno uklanjanje zahtijeva mnogo vremena. Posebno je teško što do tog sadržaja mogu doći i potencijalni poslodavci ili članovi obitelji. Carrie Goldberg i njezin odvjetnički tim uklonili su s interneta desetine tisuća slika/snimki, a većina njih spadaju u kategoriju „porno osvete“ – nečije seksualno eksplicitne privatne slike/snimke koje se distribuiraju bez pristanka osobe. Goldberg upozorava da se često radi i o montiranim sadržajima.

Ipak, vezano uz pornografsku osvetu, Goldberg i njezini kolege postigli su ogromne korake. Nedavno je New York donio zakon kojim se kriminalizira distribucija bilo koje slike ili videa koji prikazuje prepoznatljive genitalije osobe i druga ranjiva područja bez pristanka te osobe. Međutim ostaje jedan problem: zakon cilja samo na optuženike koji su djelovali s namjerom da naštete žrtvama.

I tu bi mogao biti problem jer, kako upozoravaju neki pravni stručnjaci, ljudi objavljuju fotografije drugih osoba bez njihova pristanka i zbog brojnih drugih razloga, želje za stjecanjem socijalnog statusa, hvalisanja, zarade, seksualnog zadovoljstva ili zbog zabave, što u konačnici znači da oni ne mogu biti procesuirani, piše The Guardian.