Piše: Antonija Dujmović

Hrvatska je treća zemlja nakon Francuske i Poljske koju je posjetila novoizabrana predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, kao prva žena na čelu ove institucije u povijesti Europske unije. To ukazuje da su naši političari uspjeli izgraditi dobre odnose u Bruxellesu. Iako su glavni povodi posjeta hrvatsko predsjedanje Unijom sljedeće godine te ulazak u Schengen i eurozonu, važno je spomenuti i proces izbora povjerenika EK koji je u tijeku.

Danas je šefica Komisije u Zagrebu izjavila da su njeni politički ciljevi ravnoteža između različitih dijelova Europske unije te malih i velikih zemalja članica. Imajući u vidu njen nedavni prijedlog državama članicama da za povjerenika predlože po dva kandidata, muškarca i ženu, (koji nije naišao na dobar odaziv) dalo bi se naslutiti kako će ona voditi računa i o ravnoteži spolova u EK. Pogotovo kada je naznačila da će zemlje koje predlože ženu za povjerenicu imati prvenstvo izbora područja za koja će biti zaduženi (kod nas se govori o Dubravki Šuici kao o budućoj povjerenici).

Ne zaboravimo, najznačajniju ulogu u proboju von der Leyen na ovaj visoki položaj odigrala je također jedna žena – Angela Merkel. Naime, nakon što je koncept „Spitzen“ kandidata propao, a s njim i mogućnost da kandidat europskih pučana, Manfred Weber postane predsjednik Europske komisije, njemačka kancelarka odlučila je na tu funkciju pogurati saveznu ministricu obrane Ursulu von der Leyen.

Konzervativni način podrške političarkama

„Iza porasta ženske političke moći u Njemačkoj i Europi skriva se fenomen koji se često previđa: uspješna ženska politika se vodi i u konzervativnom taboru. Ona počiva prije svega na podršci očeva i muževa koji svoje „djevojčice” potiču odlučno i s ponosom. U slučaju Ursule von der Leyen sve se nekako poklopilo: i njezin otac Ernst Albrecht, bivši premijer Donje Saske, a i njezin suprug Heiko pa i kancelarka Angela Merkel poticali su njezinu političku karijeru“ – stoji u komentaru njemačke novinarke Astrid Prange za DW.

Prange podsjeća da je Angela Merkel podršku dobila također od jednog moćnog muškarca. Sve je krenulo kada ju je kancelar Helmut Kohl još 1990. imenovao za saveznu ministricu za obitelj, žene i mladež. A ona se, od kada je je izabrana za kancelarku 2005. pa do danas, kao najmoćnija žena Europe izborila da više nitko ne osporava ženama sposobnost za obavljanje najviših funkcija.

Konzervativne političarke na visoke funkcije dolaze podrškom muškaraca, a potom one nastoje podržati druge žene

Ursula Von der Leyen rođena je u Bruxellesu gdje je živjela prvih 13 godina. Njezin otac Ernst Albrecht, u to je vrijeme obnašao različite funkcije u europskim institucijama koje su se tek razvijale. Nakon što je izabran za premijera Donje Saske njena se obitelj vratila u Njemačku. Otac joj je bio velika podrška u razvoju političke karijere. S druge pak strane, kao majka sedmero djece teško da bi mogla ustrajati u društvenom angažmanu da nije imala jaku podršku svojega supruga.

Kada je Merkel izabrana za kancelarku 2005. upravo je Ursulu von der Leyen imenovala za ministricu obitelji, a 2009. za ministricu zdravstva. Što nije niti bilo iznenađenje s obzirom na činjenicu da se resor obitelji često i dodjeljuje ženama te na liječničko zanimanje von der Leyen. Međutim kada je 2013. preuzela funkciju ministrice obrane najmoćnije europske države (resor koji se smatra “muškim”) bilo je jasno da uživa veliko kancelarkino povjerenje zasnovano na dugogodišnjoj lojalnosti Angeli Merkel u kabinetu i stranci, Kršćansko-demokratskoj uniji.

Razlozi zbog kojih političarke iz konzervativnog okružja češće dolaze na vlast

Stranke liberalnog i socijaldemokratskog profila već desetljećima promiču žensku politiku, no ipak žene na najvišim političkim pozicijama u društvu su rijetkost. One koje i dospiju do vodećih funkcija uglavnom dolaze iz konzervativnog okružja kao npr. Angela Merkel, Theresa May, Margaret Thatcher. U Hrvatskoj imamo primjer Jadranke Kosor i Kolinde Grabar Kitarović kao žena na najvažnijim državničkim funkcijama.

U članku naslova Zašto konzervativne političarke prije dolaze na vlast, u lijevo orijentiranom austrijskom dnevnom listu Der Standard politologinja sa Sveučilišta u Beču, Birgit Sauer navela je nekoliko mogućih razloga. Jedan od njih je da su konzervativnom političkom miljeu jače izražene obiteljske, prijateljske i druge veze. Podsjeća da je politika u različitim društvima još uvijek obiteljska stvar npr. obitelj Ghandi u Indiji, Le Pen u Francuskoj, Clinton, Bush i Trump u SAD-u.

Nadalje, lijevo orijentirane stranke nisu opterećene etiketom “muških” stranaka, više su posvećene ženskim temama i imaju više žena u članstvu, dok se konzervativne stranke moraju više truditi oko isticanja političarki u svojim redovima. Drugi čimbenik je i u načinu izbora kandidata, kod lijevih stranaka nije izražena hijerarhija, nema jednog moćnog muškarca koji odlučuje o izboru već se proces odvija linearno i žene se u toj utrci moraju same izboriti.

Politologinja Sauer navodi još neke zanimljive činjenice, žene su također povoljnije kandidatkinje kada se javnost želi pridobiti za radikalnije stavove ali i u vrijeme političkih kriza uzrokovanih različitim aferama. Političarke u takvim krizama dolaze na čelne pozicije kako bi izgladile negativnu ostavštinu prethodnika. Ženama se, naime, s obzirom da su slabije uključene u tokove političke vrhuške rjeđe mogu pripisati nekakve afere.

Foto: Wikimedia Commons