Piše: Ivana Perković Rosan
Po prvi put u povijesti Pulskog filmskog festivala, glavnu nagradu, Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film osvojio je jedan dokumentarni film. Riječ je o uratku redateljice Vedrane Pribačić i producentice i scenaristice Mirte Puhlovski ‘Veće od traume’ koji priča priču žena silovanih u ratu. O ovom velikom priznanju, o terapijskom programu ‘Ja sam mnogo više od moje traume’, kao i izostanku očekivane podrške ženskih udruga filmu na njegovu samom početku razgovarale smo s Vedranom Pribačić.
Diplomirana politologinja i dugogodišnja novinarka Pribačić je u dokumentarcu ‘Veće od traume’ prikazala grupu žena koje kroz program ‘Ja sam mnogo više od moje traume’ prolaze proces osnaživanja vlastitih resursa i pronalaska iscjeljenja. Baš njima je, kako je istaknula za Žene i medije, i posvetila ovu povijesnu nagradu.
‘Drago nam je da je direktor festivala Danijel Pek uz svoj organizacijski tim donio odluku da ove godine, i ubuduće, uvrsti dokumentarni film u oficijalni program Pula Film Festivala. Još uvijek smo pod dojmom jer nagradu nismo očekivali. Što ne znači da ne vjerujemo u ‘Veće od traume’, jer naš je film već osvojio publiku i kritiku diljem svijeta i do sada ukupno 19 nagrada. Ustvari, kada pogledate i glasanje publike i kritike na PFF-u, čudno je da su svi tako iznenađeni da je film dobio Veliku Zlatnu Arenu. Ali, razumijemo i to, jer smo i mi bili iznenađeni, činjenica je da smo bili u konkurenciji s igranim filmovima i renomiranim redateljskim i produkcijskim imenima, te da baš nijedan dokumentarac u 70 godina nije osvojio Zlatnu Arenu za najbolji film. Nagradu posvećujemo protagonisticama filma Ani, Mariji, Katici, Đurđici i svim drugim divnim i hrabrim ženama koje su prošle ovaj program osnaživanja, kojeg pratimo u filmu ali i svim ljudima koji su prošli traumatična iskustva i potreban im je poticaj da se odvaže pomoći sebi samima, a i Mirtinoj baki Slavici koje više nema’, rekla nam je Pribačić kojoj je ‘Veće od traume’ prvi dugometražni dokumentarac. Nagrađena redateljica se osvrnula i na izostanak podrške ženskih udruga koja je nju i Mirtu Puhlovski iznenadila nakon prošlogodišnje premijere dokumentarca na ZagrebDoxu.
Dodjela nagrada u pulskoj Areni / Foto: Pulski filmski festival
‘Pa nisu nam ženske udruge dale nagradu, dale su nam je divne žene iz žirija, svaka renomirana i ostvarena u svom poslu, svaka sa svojom životnom pričom i svaka sa svojim osobnim iskustvom. Što je također prvi put da je Pula imala ženski žiri. Ne znam što bi većina tih udruga radile, kada bi se eto, sve žene osvijestile na način na koji su to učinile naše protagonistice. Nama, meni i Mirti, jedino je važno da film dođe do ljudi. Imamo osjećaj kao da nam poručuje da mora ispuniti neku svoju drugu zadaću koja je jako važna. Nije ovo prvi put da nas je iznenadio uspjeh filma, a sigurna sam niti zadnji. Na isti način, kako je ovaj film uspio tako čarobno uvući gledatelja unutra, on već daje vjetar u leđa onima koji žele pokrenuti inovativne inicijative osvještavanja i edukacije o traumi, destigmatizaciji mentalnih i fizičkih bolesti koje nastaju kao posljedica trauma, a potom i iscjeljivanja trauma’, istaknula je potvrdivši kako bi terapijski program ‘Ja sam više od svoje traume’, koji je svojedobno stao zbog nedostatka novca, trebao dobiti svojevrsni nastavak.
Dokumentarni film ‘Veće od traume’ domaću je premijeru imao na Zagreb Doxu 2022. gdje je osvojio specijalno priznanje žirija i nagradu publike, a uslijedio je niz nagrada i priznanja među kojima i Srce Sarajeva za ljudska prava. Ekipa filma na dodjeli nagrade Velika Zlatna Arena / Foto: PFF
‘Trenutačno se stvara jedna nova inicijativa o kojoj ćemo uskoro početi pričati javno. I toj će inicijativi itekako pomoći vidljivost filma. Toj inicijativi trebat će i Vaša podrška – podrška javnosti i medija. Što se tiče institucija redovito ćemo obavještavati medije što se događa s tom ‘podrškom’ i da li se i dalje svi prave kao da taj film ne postoji’, zaključila je Pribačić koja će ući u povijest Pulskog filmskog festivala kao tek četvrta žena koja je osvojila glavnu nagradu festivala.
Ekipa filma ‘Veće od traume’, proslava Velike Zlatne Arene / Foto: PFF
Tema nasilja nad ženama na 70. je Puli dobila više pozornosti nego što je to bilo uobičajeno dosad. Naime, žiri u kojem su po prvi put sjedile samo žene, glumica Nives Ivanković, redateljica Snježana Tribuson, spisateljica i dramaturginja Tena Štivičić, snimateljica Tamara Cesarec i producentica Maja Popović Milojević dodijelio je i Zlatnu Arenu za najbolju žensku ulogu Tihani Lazović koja glumi Tinu u filmu redateljice Vanje Juranić ‘Samo kad se smijem’.
Redateljica Juranić je za portal Žene i mediji objasnila kako se odlučila na snimanje filma koji tematizira obiteljsko nasilje.
‘Film je inspiriran člancima iz crne kronike koji su pisali o nekoliko različitih slučajeva u kojima su žene, kako bi spasile vlastiti život, bile prisiljene upotrijebiti nasilje. To je u meni izazvalo ljutnju, što je osim znatiželje, kod mene jedan od pokretača kreativnosti. Jasno je da živimo u patrijarhatu koji je prisilio žene da maskuliniziraju vlastiti mozak kako bi se osjećale ravnopravne sudionice društva. Što se također provlači kroz film. Žene koje su inficirane patrijarhatom, dok istovremeno uopće nisu toga svjesne. Nasilje vrlo često ostavlja trajne emocionalne i psihološke posljedice na žrtvu. I tu ne mislim samo na ekstremne oblike nasilja, već i na one suptilne i podmukle oblike, koji često prolaze neprimijećeno i smatraju se normalnim u odnosima i suživotu. Važno je educirati se da nasilje, psihičko, fizičko, verbalno, ekonomsko… nasilje u bilo kojem obliku ostavlja ozbiljne posljedice na žrtvu, ono je neprihvatljivo i protivno ljudskim pravima’, rekla nam je Juranić koja je dodala kako je premijera prošla i bolje od očekivanog.
Ekipa filma ‘Samo kad se smijem’ – Slavko Sobin, Elodie Paleka, Vanja Juranić i dobitnica Zlatne Arene za najbolju glavnu žensku ulogu Tihana Lazović / Foto: PFF
‘Lijepo je predstaviti film na Pula FF jer na projekciju filmova osim publike, u velikom broju dolaze i kolege. Također, festival pruža jedinstvenu priliku da se okupe skoro pa svi koji smo radili na filmu. Veliki plus je što se festival odvija ljeti, pa vrlo često u toku festivala prije filmova ili industrijskog dijela programa, ima se vremena čak otići i do plaže. Premijera je prošla puno bolje od očekivanog. Publika nam je dala ocjenu 4.60. Time smo zauzeli poziciju drugog mjesta, koje dijelimo s filmom ‘Hotel Pula’, izvrstan rezultat. Također su me iznenadile poruke podrške koje sam dobila preko društvenih mreža. To je ona lijepa strana takvih platformi. Veliki broj ljudi koje niti ne poznam su me kontaktirali kako bi mi zahvalili na filmu. U svakom slučaju, lijepi start filma’, istaknula je.
