Piše: Antonija Dujmović
U dugoj povijesti Pula festivala nagrade za najbolji film dodjeljivane su šarolikoj paleti redatelja ako se gleda na njihov umjetnički izričaj, svjetonazor pa i uspješnost. Dodirna točka koja spaja sve ove redatelje u njihovoj različitosti jest da su muškarci.
Od osnutka Pulskog festivala 1954. godine do danas samo je dvjema ženama uručena Zlatna arena za režiju. Jedna od njih je prva srpska kazališna i filmska redateljica Soja Jovanović koja je još davne 1957. nagrađena za prvi jugoslavenski film u boji Pop Ćira i pop Spira. Sljedeća žena čekala je na Zlatnu arenu punih 60 godina. Bila je to redateljica Hana Jušić kojoj je ova nagrada dodijeljena 2017. za film Ne gledaj mi u pijat.
Prema studiji Katarine Zrinke Matijević Brojke i slova objavljenoj u veljači ove godine, od osnutka pa do 2018., samo su 18 filmova u glavnoj konkurenciji na Puli režirale žene što iznosi manje od 3 posto, s tim da tri filma potpisuju oba spola (omnibusi).
Grand Prix nije dodijeljen niti jednom filmu kojega je režirala žena
Producentice su imale malo više sreće. Zahvaljujući izmjenama pravila Grand Prix je otišao u ruke nekoliko producentica. Naime, prema pravilu od 1981. ovu nagradu redatelj dijeli s producentom tako da Grand Prix ide producentu, a redatelj dobiva novčanu nagradu.
Tako je od 52 pulska Grand Prixa njih 5 završilo u rukama producentica. Bile su to Vesna Mort – Kontesa Dora 1993., Vera Robić Škarica – Pismo ćaći 2012., Zdenka Gold – Obrana i zaštita 2013., Ankica Jurić Tilić – Zvizdan 2015. i Lana Ujdur – Mali 2018. (dijeli s Borisom T. Matićem). Treba spomenuti da se u javnosti nedovoljno ističe ova nagrada producentica, pa se teško mogu uopće pronaći podaci, čak i na njihovim IMDb, da su dobitnice Grand Prixa.
Da bi uopće imale priliku sudjelovati na festivalima redateljice se prvo moraju izboriti za realizaciju dugometražnog filma
Prema gore navedenoj studiji, analiza produkcije 209 filmova kod nas u razdoblju od 1990. do 2018. pokazala je da udio autorica u sektoru režije dugometražnih kino igranih filmovima iznosi oko 7 posto. Ohrabrujući su podaci koji govore da se posljednjih godina ipak osjete pomaci te da se sve više redateljica nastoji probiti u kategoriji cjelovečernjeg igranog filma.
Ženska redateljska perspektiva iznimno je važna zbog drugačijeg pristupa ženskim likovima, temama ali činjenice da redateljice u svojim filmovima predviđaju više ženskih uloga.
66. Pula film festival – dvije članice žirija i dvije redateljice u glavnoj kategoriji
Ovogodišnji Festival, koji se održava od 13. do 21. srpnja, obilježit će osam filmova nacionalne produkcije i šest naslova iz manjinskih koprodukcija. U glavnoj nacionalnoj kategoriji našle su se i dvije redateljice Dana Budisavljević s filmom Dnevnik Diane Budisavljević i Marina Andree Škop koja zajedno s Draženom Žarkovićem potpisuje film Moj dida je pao s Marsa.
Uz njih u glavnoj natjecateljskoj kategoriji su i redatelji: Antun Vrdoljak – General, Vinko Brešan – Koja je ovo država, Bobo Jelčić – Sam samcat, Predrag Ličina – Posljednji Srbin u Hrvatskoj, Arsen Anton Ostojić – F 20, Ivan-Goran Vitez – Dopunska nastava.
Još jedna važna činjenica na ovogodišnjoj Puli je da su od pet članova ocjenjivačkog suda dvije žene, glumica Dijana Vidušin i maskerica Jasna Rossini. Naime, studija je pokazala da udio žena članica žirija na Festivalu od osnutka pa do prošle godine iznosi oko 8 i pol posto. Značaj ravnopravne zastupljenosti oba spola u žiriranju je ogroman kako se više ne bi događalo da je redateljstvo disciplina u kojoj muškarci dodjeljuju nagrade muškarcima.
Foto: Wikipedia
