Piše: Antonija Dujmović
Muškarci u Hrvatskoj sudjeluju u skrbi o djeci, no kućanski poslovi još su im uvijek jedno veliko NE – ovo bi se dalo zaključiti na temelju prije dva dana objavljenog EIGE Indeksa ravnopravnosti spolova za 2025.
Prema Indeksu, Hrvatska među EU članicama ima najmanju razliku između muškaraca i žena po pitanju vremena provedenog u skrbi za djecu – 38 posto žena te 33 posto muškaraca provodi više od 5 sati dnevno u skrbi za djecu u dobi do 11 godina. No, ostaje velika razlika u pogledu obavljanja svakodnevnih kućanskih poslova (kuhanje, pranje, čišćenje) – te poslove obavlja 65 posto žena i 27 posto muškaraca. Razlika je i veća među parovima s djecom.
Odbojnost muškaraca u Hrvatskoj prema kućanskim poslovima možda se najzornije ogleda u trenutačnoj kampanji Udruge B.a.B.e. koja se provodi pod sloganom “Ako ne znaš nauči, podijelimo poslove u kući”. Kampanja je izazvala brojne reakcije i komentare muškaraca na društvenim mrežama. Ovo su samo neki od njih sa FB stranice Udruge B.a.B.e.:
“Taman stigao s dostave 4 tone cementa i 10 paleta cigle i rekoh idem skuhati i ručak, opeglati veš i pomoći djeci oko školskih zadataka dok supruga odmara uz snimanje reelsa na Tik-Toku i Instagramu.”
“Je l’ imate virtualne upute za polaganje pločica, rukovanje poljoprivrednim strojevima, za radove u šumarstvu, svinjokolju… Pitam za prijateljicu.”
“Ubit će nas ovaj feminizam i jednakost.”
“Kad ja zatražim babe da mi pogletaju zid, postave knauf, instaliraju garažna vrata, promijene ulje na motoru, zamjene gume, šaluju zid, a one ne znaju – kome da se obratim?”
Video iz kampanje “Ravnopravnost bez izgovora”
Muškarci podcjenjuju mentalni rad žena, ne smatrajući ga relevantnim
Kampanju “Ravnopravnost bez izgovora” javnosti je predstavila predsjednica Udruge B.a.B.e. Petra Kontić na okruglom stolu “Nevidljivi teret: rodne dimenzije kognitivno-emocionalnog rada” koji je Udruga organizirala u okviru Tematske sustavne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u području “Usklađivanje privatnog i poslovnog života”.
Naime, činjenica da svakodnevne kućanske poslove muškarci odbijaju dobro je poznata kao i da taj teret onda pada na leđa žena, no mentalni rad u kontekstu kućanskih poslova i skrbi o članovima obitelji gotovo se niti ne prepoznaje. Zato je cilj ovog okruglog stola bio otvoriti dijalog o kognitivnom i emocionalnom radu u kućanstvu. Održan je 20. studenoga u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu, a zanimljiva izlaganja na ovu temu imale su Anita Dremel, profesorica s Katedre za sociologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku i Đurđica Degač, asistentica s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Mentalni rad je nevidljiv, difuzan, apstraktan i tegoban
Profesorica Dremel u svom je izlaganju pojasnila podjelu kućanskog rada na fizički, emocionalni i kognitivni. I dok je onaj prvi, u koji spadaju ponavljajući poslovi vezani za kućanstvo i brigu o djeci, najviše istražen, potonja dva nevidljiva su i o njima se malo zna. Upravo oni imaju zajednički nazivnik – mentalni rad u kućanstvu. Tu bi se mogli ubrojiti svi osjećaji brige i odgovornosti za članove obitelji te predviđanje potreba, planiranje, donošenje odluka, praćenje napretka i sl.
Uzmemo li za primjer kuhanje kao vidljivi fizički rad – planiranje obroka i potrebnih namirnica bili bi njegova kognitivna dimenzija, dok bi emocionalna dimenzija, na primjer, bila moguća grižnja savjesti ili briga ako taj obrok iz nekog razloga nismo uspjeli skuhati. Premda je riječ o nevidljivim procesima jasno je da zahtijevaju mentalni kapacitet osobe.
Kada je riječ o “muškim” i “ženskim” mentalnim poslovima, istraživanje iz 2022., provedeno u okviru projekta pod vodstvom profesorice Ksenije Klasnić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, na koje se referirala profesorica Dremel u svome izlaganju, ukazalo je na izraženu rodnu nejednakost u obavljanju mentalnog rada u kući. Tako je u kućanstvima značajno više kognitivnih poslova koje obavljaju u velikoj većini žene, poput primjećivanja kada je potrebno promijeniti posteljinu, čega ponestaje u kućanstvu, kako pravilno prati odjeću ili očistiti kuhinju, kupaonicu i sl., dok muškarci, na primjer, većinski obavljaju mentalni rad vezan za održavanje i servis automobila.
Izlaganje na okruglom stolu pod nazivom “Nevidljivi teret: rodne dimenzije kognitivno-emocionalnog rada” / Foto: Žene i mediji
Digitalno majčinstvo – AI alati olakšali neke mentalne radnje, no odgovornost njihova obavljanja ostala na ženama
U svom je izlaganju Dremel naglasila kako zaposlene majke najviše snose mentalni teret svakodnevice. Govoreći o sintagmi digitalne majke, svojevrsnog kiborga, istaknula je kako je uvođenje digitalnih tehnologija, posebice alata umjetne inteligencije, olakšalo neke mentalne radnje, no odgovornost njihova obavljanja i dalje je ostala većinom na ženama.
“Doprinos digitalnih tehnologija, posebice AI alata, očituje se na olakšanju individualnog tereta, no redistribucija zadataka unutar kućanstva najčešće izostaje”, zaključila je u svom izlaganju i Đurđica Degač, asistentica s Odsjeka za sociologiju FFZG-a.
“Mentalno opterećenje identificirano je kao pretežito ženski posao u hrvatskim kućanstvima, zbog čega su žene iscrpljene, dok ga muškarci ne prepoznaju niti cijene” – indikativan je sažetak nalaza fokus grupa koje su sudjelovale u spomenutom istraživanju 2022., a što je u svom izlaganju istaknula Degač.
Nalazi fokus grupa upućuju da stereotipne rodne uloge te percepcija žena da će određene poslove one same obaviti učinkovitije i pouzdanije, odnosno da će izbjeći potencijalne sukobe ako preuzmu neke zadaće na sebe, objašnjavaju zašto žene obavljaju veći dio mentalnog rada.
