Piše: Ivana Perković Rosan
Najnoviji dokumentarac Vladimire Spindler ‘Geni moje djece’ priča je o jednoj obitelji, ali i o težini emancipacije kroz različite vremenske periode. Moglo bi se reći da sve počinje s jednom od prvih hrvatskih feministkinja Zofkom Kveder koja je još 1917. osnovala časopis ‘Ženski svijet’ i u prvom broju časopisa zahtijevala uvođenje prava glasa za žene. Vladimira Spindler dokumentarac je počela snimati prema spisima svoje prabake Mire Škrinjarić, a u njemu priča priču i o životima svoje bake Sunčane Škrinjarić, tete Tihane Škrinjarić, majke Sanje Pilić kao i o svom životu. O dokumentarcu, kao i o položaju žena i njenoj borbi s depresijom razgovarale smo s Vladimirom Spindler uoči premijere na ZagrebDoxu.
Iako su živjele u različitim periodima, životne priče svih ovih iznimnih žena imaju neke sličnosti, počevši od toga da su se sve bavile umjetnošću, do toga da su bile samohrane majke.
![](https://www.zeneimediji.hr/wp-content/uploads/2024/04/Tihana-Skrinjaric-Sanja-Pilic-i-Vladimira-Spindler.jpg)
Tihana Škrinjarić, Sanja Pilić i Vladimira Spindler / Foto: kadar iz dokumentarnog filma ‘Geni moje djece’
‘Zanimljivo je to što je Zofka Kveder, koja je bila prva u toj lozi, osim što je bila književnica i novinarka, bila je i jedna od prvih feministkinja. Ali to nije feministkinja ovog vremena, ovo su bile feministkinje onog doba. To je bilo 1900. i to je bilo sasvim neko drugo vrijeme. Ona se borila za ženska prava i željela da se djevojčice iz malih sela školuju, bila je ispred svog vremena. Imala je dva braka, a kad je ostala sama životarila je, alimentacije nisu stizale. Sličnu sudbinu imale smo i mama i ja, mislim da se samo Sunčana neko vrijeme izborila za alimentaciju. Imale smo tu sreću da imamo tu Zofkinu crtu i da imamo jaku želju biti samostalne i raditi to što volimo čak i ako nam to donosi minimalnu zaradu’, istaknula je Spindler koja se na snimanje dokumentarca odlučila kada joj bavljenje fotografijom više nije bilo dovoljno.
![](https://www.zeneimediji.hr/wp-content/uploads/2024/04/Zofka-Kveder-i-kceri_Vladosa-Masa-i-Mira-Skrinjaric.jpg)
Zofka Kveder i kćeri Vladoša, Maša i Mira (Škrinjarić) / Foto: kadar iz dokumentarnog filma ‘Geni moje djece’
‘2013. sam ponovno pročitala spise moje prabake Mire Škrinjarić koje mi je ostavila i koji se zovu ‘Geni moje djece’. Kako sam to pročitala odlučila sam napraviti nešto od toga. Film me je uvijek privlačio, otac mi je bio filmski radnik, moj brat i sin rade na filmu i ja sam jako bila vezana za film. Drugi moment je bio kada sam upisala ime moje bake Sunčane Škrinjarić i pratete Tihane Škrinjarić i Google mi je izbacio dvije fotografije i dva podatka. Tada sam shvatila da Sunčana i Tihana odlaze u zaborav i bila mi je želja da nešto napravim, da jednog dana ipak ostane neki podsjetnik na njih. 2014. sam dobila novac od HAVC-a za snimanje filma i tako je to krenulo.’, ispričala nam je Spindler koja je dodala kako se trudila biti što iskrenija u dokumentarcu.
![](https://www.zeneimediji.hr/wp-content/uploads/2024/04/Tihana-Skrinjaric.jpg)
Tihana Škrinjarić / Foto: kadar iz dokumentarnog filma ‘Geni moje djece’
‘Stvarno sam se trudila da ispričam biografski dio o njima, to mi je bilo jako važno jer one su žene koje su ovoj državi nešto ostavile. Uz to sam htjela i tu neku žensku priču ispričati. Ima tu priča o odnosu majke i kćeri, kćeri i majke, o očevima kojih nema, brakovima. Malo me je bilo strah, jer bio je to sklizak teren, kako da budeš iskren, a da ne iznosiš prljavo rublje. Jedna žena koja je pogledala film dok je bio u montaži rekla mi je da je stalno plakala kad je gledala odnos mene i kćeri i kako mi otvoreno pričamo o svemu jer ona ima dijete koje ima godina kao moja Maša. Mislim da će biti zanimljiv film drugima i izvan ovog podneblja jer seže u različite odnose. Svi imamo neke problematične odnose, bilo to mama, tata, brat, sestra, svatko će se u nekoj od tih priča prepoznati.’, rekla je Spindler koja je 2017. godina snimila i dokumentarac ‘Mama, zašto plačeš’ u kojem je otvoreno progovorila o svojoj borbi s depresijom.
![](https://www.zeneimediji.hr/wp-content/uploads/2024/04/Suncana-Skrinjaric.jpg)
Sunčana Škrinjarić / Foto: kadar iz dokumentarnog filma ‘Geni moje djece’
‘Ja sam 2016. shvatila da bolujem od depresije i dobila sam dijagnozu. U mojim mrakovima ima pozitivna stvar da me oni potiču da budem kreativna. To je bio početak te depresije kada sam upisala Restartovu školu dokumentarnog filma koja je trajala pet mjeseci i svi smo trebali snimiti završni film. A prije tog završnog filma imali smo četiri vježbe i svaka moja vježba je bila o depresiji. Za petu vježbu sam odlučila napraviti film o jednom umjetniku, otišla u neko selo tri dana snimala na minus devet po snijegu, to je bio jedan zgodan materijal. Ali su mi tada savjetovali u Restartu: ‘Nemoj bježati od svoje bolesti, radi ono što je tvoje. Upali kameru i snimaj što se doma događa’. Prvi kadar u kojem moj sin sjedi na stolcu i nije mu jasno zašto ja plačem je zapravo prvi kadar koji sam snimila. Kad sam sve montirala i poslala Oliveru Sertiću, koji je bio moj mentor, on mi rekao: ‘Imaš film’. Na kraju je ispalo da su film pogledali mnogi i da je umjetnički, redateljski kružok počeo o tome pričati, tako sam upoznala starije kolege režisere i njima je to bilo nešto potpuno drugačije, na drugi način ispričano.’, prisjetila se priznata umjetnica koja je svojim dokumentarcem doprijela do mnogih.
![](https://www.zeneimediji.hr/wp-content/uploads/2024/04/Sanja-Pilic-i-Vladimira-Spindler.jpg)
Sanja Pilić i Vladimira Spindler / Foto: kadar iz dokumentarnog filma ‘Geni moje djece’
‘Jako puno je reakcija bilo na film, čak sam bila pozvana na Filozofski fakultet na prezentaciju mog filma koji je prikazivan u edukativne svrhe. On nije imao samo umjetničku vrijednosti. Nakon gostovanja kod Aleksandra Stankovića u emisiji ‘Nedjeljom u 2′ vidjela sam koliko ljudi imaju problem s time. Bila sam zatrpana porukama. Meni se i dan danas javljaju ljudi koji su očajni i koji nemaju s kim to podijeliti. Očito postoji potreba da se o tome priča.’, dodala je Spindler koja se otvoreno dotakla i teme lošeg položaja žena koje su slobodne umjetnice.