Piše: Antonija Dujmović
Na konferenciji „bE-SAFE = lajk za sigurnost, STOP za nasilje“ održanoj 9. srpnja u Zagrebu u organizaciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI predstavljeni su rezultati istraživanja o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju u Hrvatskoj, Portugalu i Španjolskoj.
Istraživanje je provedeno u okviru EU projekta bE-SAFE koji provodi Pravobraniteljica s partnerskim organizacijama; Institutom za društvena istraživanja u Zagrebu, CESI i Udrugom Domine te još trima organizacijama iz Portugala i Španjolske. Istraživanje provedeno na ukupno preko 4 200 djece, mladih i roditelja pokazalo je vrlo slične rezultate u sve tri zemlje.
Na konferenciji je dr. sc. Mirjana Adamović iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu izdvojila neke rezultate istraživanja u Hrvatskoj gdje je anketirano 806 mladih u dobi od 18 do 27 godina, 465 djece i adolescenata te 250 roditelja.
Rezultati dobiveni na uzorku mladih od 18 do 27 godina pokazuju da je u Hrvatskoj 72 posto žena svjedočilo digitalnom nasilju, odnosno da su čule da se nekome nešto loše dogodilo na internetu/društvenim mrežama, 38 posto njih bile su žrtve, dok je među njima bilo 15 posto počiniteljica. Među muškarcima je bilo 67 posto svjedoka, 42 posto žrtava i 22 posto počinitelja digitalnog nasilja.
Rezultati iz sve tri zemlje ukazuju na visoku prevalenciju svjedočenja i izloženosti digitalnom nasilju kao i počiniteljstva u svim dobnim skupinama. Kod ispitanika/ca je primjetan i nedostatak svijesti općenito o tome što je rodno utemeljeno nasilje, kao i nejasne granice između svakodnevne komunikacije i točke gdje počinje zlostavljanje. Iako je projekt bE-SAFE primarno usmjeren prema djevojčicama i ženama, istraživanje je pokazalo da su dječaci i muškarci također vrlo izloženi digitalnom nasilju.
U sve tri zemlje postoji jako rašireno širenje laži o nečijem seksualnom ponašanju ili orijentaciji te vrijeđanje na temelju izgleda koje može implicirati homoseksualnu orijentaciju. Među najčešće doživljenim ili počinjenim oblicima digitalnog nasilja je pritisak da se priča o seksu, ili vlastitim seksualnim aktivnostima, pritisak ili ponude novca za dijeljenje seksualiziranih slika, ponude novca za seks (čak i kod djece od 12 do 17 godina) te prisilni oblici komunikacije.
Nešto češće prijavljen oblik nasilja je online monitoring i kontrola partnera, što se najčešće događa nakon prekida romantičnih veza. Žrtve se ne prepoznaju kao žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Počinitelji su najčešće muškarci te su prvenstveno usmjereni na žene ili LGBT osobe. Uglavnom se ne radi o nepoznatim strancima već o osobama iz žrtvi bliskih krugova, vrlo često bivšim ili sadašnjim partnerima.
Rod oblikuje vrstu digitalnog nasilja, ali i emocionalnu reakciju na njega. Žene i djevojke intenzivnije doživljavaju strah, razvijaju društvenu anksioznost, imaju izraženu emocionalnu patnju, dok su muškarci ravnodušniji prema onom što im se događa u digitalnom okruženju.
Primjer uzorka naših mladih u dobi od 18 do 27 godina pokazuje da su muškarci najviše izloženi uvredama na temelju vanjskog izgleda, seksualno omalovažavajućim uvredama te širenju laži o seksualnom ponašanju ili orijentaciji, dok žene pretežu u kategoriji dobivanja neželjenih seksualnih poruka, partnerskog praćenja i kontrole što je povezano s rodno utemeljenim nasiljem u stvarnom svijetu te su izloženije pritisku za slanjem intimnih fotografija.
Istraživanje ukazuje na zabrinjavajuće obrasce šutnje i pasivnosti kao odgovora na rodno uvjetovano digitalno nasilje što se događa prvenstveno zbog stigme koja okružuje žrtvu. Kada žrtva prijavljuje nasilje, okolina ju počinje percipirati kao osobu koja provodi previše vremena na društvenim mrežama te ju se smatra odgovornom za to što joj se događa.
Na temelju rezultata istraživanja percipiran je nedostatak podrške ili resursa žrtvama nasilja. Žrtve zato reagiraju pasivno, šute o incidentima, ne povjeravaju se, tek se manjina obratila policiji i organizacijama civilnog društva.
Foto: Žene i mediji
“Cilj ovog projekta nije samo istražiti razmjere digitalnog nasilja, već podići svijest o ovom problemu na institucionalnoj i društvenoj razini, osnažiti djevojčice, djevojke, žene te roditelje i predstavnike odgojno-obrazovnih institucija i stručno osoblje za prepoznavanje i učinkovito reagiranje”, rekla je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić uz poruku da je “sigurni digitalni prostor preduvjet za ostvarivanje temeljnih ljudskih prava”.
Kao gošća konferencije zanimljivu perspektivu o temi digitalnog nasilja dala je direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Samra Filipović Hadžiabdić: “Jako je bitno da prepoznamo ovaj problem. Ovo nekako liči na dane kada smo se borili da nasilje u obitelji i nasilje nad ženama i djevojčicama prijeđe iz sfere privatnog u sferu javnog. Sada nam se to događa s digitalnim nasiljem. Svjedočimo koliko se ne prijavljuje, koliko se ne govori o tome, koliko su žrtve skrivene i koliko je posljedica za koje ni ne znamo da su posljedice digitalnog nasilja. Kako je rekla i pravobraniteljica Ljubičić, prijave digitalnog nasilja koje imamo samo su vrh ledenog brijega.”
Podršku projektu bE-SAFE pruža i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ispred kojeg se uvodnim govorom obratio ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja Momir Karin, te Ministarstvo unutarnjih poslova koje je predstavljao načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke Alenko Vrđuka koji je sudjelovao i na panelu.
Uz načelnika Vrđuku na panelu su o iskustvima u edukaciji osoba koje rade s mladima i osoba koje se svakodnevno u poslu susreću s rodno uvjetovanim kibernetičkim nasiljem sudjelovale još Sanja Cesar iz CESI-ja, Katarina Križan iz udruge Domine, Maja Zuber Vučinić, upraviteljica karlovačkog Hrvatskog zavoda za socijalni rad te Irena Simić, socijalna pedagoginja iz Srednje škole Dragutina Stražimira iz Svetog Ivana Zeline.
