Sandra Perković prva je žena nositeljica hrvatske zastave na otvorenju prvih rodno uravnoteženih Olimpijskih igara u povijesti

2021-07-23T16:05:01+00:0023. srpnja 2021.|Sport|

Piše: Antonija Dujmović

Hrvatski stijeg danas se vijorio u rukama diskašice Sandre Perković i streljača Josipa Glasnovića na otvorenju 32. Olimpijskih igara u Tokiju. Povijesni je ovo dan za Republiku Hrvatsku i hrvatski sport – prvi put na ljetnim Olimpijskim igrama našu nacionalnu zastavu nosila je žena. No, ove Igre ulaze i u anale svjetske povijesti sporta – prema preporuci Međunarodnog olimpijskog odbora prvi put su stjegonoše mogli biti sportaš i sportašica u paru. Ova velika čast danas je pripala ‘curi’ i ‘dečku’ iz zagrebačke Dubrave, dvostrukoj zlatnoj olimpijki iz Londona 2012. i Rija 2016. i zlatnom olimpijcu, također iz Rija.

U Tokiju sudjeluje 11 tisuća natjecatelja/ica iz 205 zemalja, a među njima je 59 hrvatskih sportaša u 16 sportova. To je najmanji broj hrvatske delegacije još od Barcelone 1992. međutim, valja imati na umu da se ovaj put uspjela plasirati samo jedna momčad iz ekipnog sporta, vaterpola (12 igrača i 1 pričuva). U pojedinačnim sportovima broj hrvatskih sportaša i sportašica prilično je uravnotežen (20 Ž i 26 M). Na 16. ljetne Paraolimpijske igre koje će se održati od 24. kolovoza do 5. rujna Hrvatska šalje 22 natjecatelja (6 Ž i 16 M).

Put žena do ravnopravnosti na Igrama trajao je dugih 125 godina

Prema kvalifikacijskim kriterijima na 32. Igrama najavljen je udio natjecateljica od najmanje 48,8 posto. Uvažavajući moguća odstupanja od ovog postotka zbog natjecanja koja su se u ovim pandemijskim okolnostima u pojedinim sportovima održavala gotovo sve do početka srpnja i na osnovu kojih su neki sportaši i sportašice osvojili ulaznicu za Tokio u zadnji čas, ipak se može konstatirati povećanje udjela sportašica u odnosu na Igre u Londonu (44,2 posto) i Riju (45 posto). Međunarodni paraolimpijski odbor također je najavio rekordni broj natjecateljica na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, najmanje 40,5 posto (u Riju je to bilo 36,6 posto).

Međunarodni olimpijski odbor pod vodstvom Nijemca Thomasa Bacha zadao si je ravnopravnost spolova u sportu kao važnu zadaću. S tim ciljem u okviru Olimpijske agende 2020. povećan je broj žena u ukupnom članstvu MOO-a (s 21 na 37,5 posto), u komisijama MOO-a (s 20,3 na 47,8 posto) te u Izvršnom odboru kao najvišem tijelu (s 26,6 na 33,3 posto). Jedna od članica Izvršnog odbora je i Kolinda Grabar Kitarović. Više od polovice (53 posto) administrativnih zaposlenika MOO-a su žene. Kako u vlastitim redovima, tako nastoje povećati udio žena i u natjecateljskom dijelu. Iz ove krovne svjetske organizacije su već ranije najavili kako će Olimpijske igre u Tokiju biti prve rodno uravnotežene igre u povijesti.

Od 1. modernih Igara održanih u Ateni 1896. godine na kojima je ženama bilo zabranjeno sudjelovati pa do 32. u Tokiju prošlo je punih 125 godina. Poznato je kako je francuski pedagog i povjesničar Pierre de Coubertin, utemeljitelj suvremenih Olimpijskih igara, ustvrdio kako bi sudjelovanje žena bilo nepraktično, neestetično i nezanimljivo. Ipak, već na sljedećim Igrama u Parizu 1900. žene su se smjele natjecati u određenim ‘ženskim’ sportovima, tenisu, jedrenju, kroketu, jahanju i golfu. Od tada do danas postignut je značajan pomak – na aktualnim Igrama žene će sudjelovati na preko 300 sportskih događaja, naravno i u novim olimpijskim sportovima skateboardingu, surfanju, penjanju i karateu.

Seksizam i medijski prikaz sportašica

Poučeni negativnim iskustvima s Olimpijskih igara u Riju najavljeno je kako će se na ovim Igrama u Japanu pružiti veća vidljivost ženskim događajima. Žele promijeniti praksu kada su mnogi sportski prijenosi završavali s muškim natjecanjima. Osim u slabijoj medijskoj vidljivosti, nejednak tretman sportašica i sportaša na prethodnim se Igrama najviše očitovao u seksističkom izvještavanju. Domaćoj je javnosti pozornost na ovaj problem skrenula i Agencija za elektroničke medije u Preporukama za bolje praćenje ženskog sporta u elektroničkim medijima.

Naime, analiza medijskog izvještavanja s Igara u Riju 2016. koju je provelo Sveučilište u Cambridgeu otkrila je da su u izvještajima dominirali muškarci, da se sportašicama pristupalo s estetske strane, da su prečesto bile u fokusu rasprava, više se propitivala njihova dob i bračni status, trivijalizirao se ženski sport i postignuća…

Ujednačena brojčana zastupljenost oba spola na Olimpijskim igrama je neizmjerno važna, no značajno više truda i vremena u realizaciji zasigurno zahtijevaju pitanja seksizma i zlostavljanja žena i djece u sportu. Pred Međunarodnim olimpijskim odborom je veliki izazov u postizanju pune ravnopravnosti spolova među svojim redovima kao i u cijelom olimpijskom pokretu.

Prošle je godine objavljen MOO Osvrt na ravnopravnost spolova čijih 25 preporuka jasno detektira na čemu je potrebno još raditi. Jedna od tih preporuka se odnosi na upravo ovih dana aktualnu temu natjecateljskih dresova za žene. Dakle, riječ je o norveškim rukometašicama na pijesku koje su morale platiti kazne za igranje u kratkim hlačicama na Europskom prvenstvu u Varni umjesto u znatno oskudnijoj ‘bikini’ verziji dresa. Preporuka br. 3 MOO glasi: osigurati da uniforme za natjecanje odražavaju tehničke zahtjeve sporta i da nemaju neopravdanih razlika.

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.