Autonomna ženska kuća Zagreb održala je 6. srpnja 2026. online javno događanje posvećeno prisilnoj kontroli u intimnim partnerskim odnosima, uz podršku Zaklade SOLIDARNA kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e.
Iako istraživanja i dalje pokazuju da svaka treća žena u Europskoj uniji tijekom života doživi fizičko ili seksualno nasilje ili prijetnje, samo 14 % žena nasilje prijavi. Cilj online događanja bio je istaknuti važnost koncepta prisilne kontrole koji, iako je u stručnoj literaturi prisutan više od četrdeset godina, i dalje nije dovoljno prepoznat u praksi. Njegova primjena omogućuje ranije prepoznavanje nasilja, kvalitetniju procjenu rizika te učinkovitiju zaštitu i podršku ženama.
Dr. sc. Anita Lauri Korajlija govorila je o psihološkim aspektima prisilne kontrole, naglasivši kako institucije često vide samo pojedinačni prijavljeni događaj, dok žena svakodnevno živi obrazac nasilja koji uključuje ograničavanje slobode, nadzor, kontrolu, vrijeđanje, omalovažavanje, izolaciju, zastrašivanje i prijetnje. Kroz primjere iz prakse pokazala je kako prisilna kontrola ženu postupno dovodi u stanje u kojem je dovoljno da se boji posljedica kako bi ostala u nasilnom odnosu. Upozorila je i da je razdoblje nakon prekida intimnog partnerskog odnosa i dalje razdoblje najvećeg rizika za žene jer tada nasilje često eskalira, uključujući različite oblike postseparacijskog nasilja. Naglasila je i da digitalni nadzor postaje sve značajniji oblik prisilne kontrole te da psihološke posljedice nasilja mogu utjecati na to da žena pred institucijama djeluje neuvjerljivo, što ne smije dovesti u pitanje vjerodostojnost njezina iskustva.
Ela Kovačić, odvjetnica u odvjetničkom uredu Jelavić i partneri, predstavila je iskustva iz pravne prakse Autonomne ženske kuće Zagreb. Naglasila je kako hrvatsko zakonodavstvo još uvijek ne prepoznaje prisilnu kontrolu kao zasebno kazneno djelo ili prekršaj, zbog čega se pojedini oblici takvog nasilja pravno kvalificiraju kroz druga kaznena djela i prekršaje, poput nasilja u obitelji, nametljivog ponašanja, prijetnje ili protupravnog oduzimanja slobode. Osvrnula se i na preblagu politiku kažnjavanja te prerijetko predlaganje i određivanje sigurnosnih mjera koje bi ženama pružile učinkovitu zaštitu.
Prof. dr. sc. Maja Munivrana govorila je o ulozi Direktive (EU) 2024/1385 o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u prepoznavanju i sankcioniranju prisilne kontrole. Istaknula je kako je Direktiva obvezujuća u pogledu rezultata koje države članice moraju postići, dok je odabir oblika i metoda provedbe prepušten nacionalnim tijelima. Osvrnula se na rad formirane radne skupine koja će razmatrati je li postojeći članak 140. Kaznenog zakona dovoljan za provedbu članka 6. Direktive, kojim su uhođenje na internetu te radnje praćenja i motrenja radi uspostavljanja kontrole nad drugom osobom prepoznati kao oblici nasilja.
Sanja Bezbradica Jelavić, sutkinja Ustavnog suda Republike Hrvatske, istaknula je da se prisilna kontrola dovodi u vezu s povredom prava na život, prava na privatni i obiteljski život te prava na tjelesni i psihički integritet, čime se dovodi u pitanje i jednakost pred zakonom. Posebno je upozorila na povrede prava koje nastaju kada izostane institucionalno jamstvo stručnosti, naglasivši odgovornost države da osigura educirane sudske vještake koji primjenjuju pristup utemeljen na razumijevanju traume.
Rasprava je zaključena porukom da učinkovita zaštita žena zahtijeva prepoznavanje prisilne kontrole kao strateškog obrasca nasilja, a ne promatranje izoliranih događaja. Pravni put za žene često je dugotrajan i iscrpljujuć, a pritom ne treba zaboraviti da je naš pravni okvir zapravo dostupan i izvan nacionalnih propisa.
Snimka događanja dostupna je na stranici Autonomne ženske kuća Zagreb OVDJE.
Izvor: AŽK Zagreb
Žene s invaliditetom mogu biti izložene povećanom riziku od prisilne kontrole u partnerskom odnosu
Događanju je prisustvovala i savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Andreja Makar.
Prisilna kontrola predstavlja obrazac sustavnog ponašanja kojim jedna osoba ograničava slobodu, samostalnost i osjećaj sigurnosti svog partnera ili partnerice. Za razliku od pojedinačnih incidenata nasilja, riječ je o dugotrajnom uspostavljanju moći i kontrole kroz različite oblike psihološkog, ekonomskog, socijalnog i drugih oblika zlostavljanja. Takvo ponašanje može uključivati izolaciju od obitelji i prijatelja, nadzor komunikacije i kretanja, financijsku kontrolu, ponižavanje, prijetnje, manipulaciju te ograničavanje donošenja svakodnevnih odluka. Cilj je stvoriti odnos ovisnosti i straha u kojem žrtva postupno gubi autonomiju i mogućnost slobodnog odlučivanja. Prisilna kontrola sve se više prepoznaje kao oblik rodno uvjetovanog nasilja. Posljedice mogu biti ozbiljne i dugotrajne te uključuju narušeno mentalno zdravlje, socijalnu izolaciju, financijsku ovisnost i gubitak samopouzdanja.
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti ženama s invaliditetom koje zbog različitih oblika ovisnosti o partneru ili drugim osobama, komunikacijskih prepreka i otežanog pristupa sustavu zaštite mogu biti izložene povećanom riziku od prisilne kontrole te imati dodatne prepreke u traženju pomoći i zaštite. Pravodobno prepoznavanje prisilne kontrole važno je za sprječavanje eskalacije nasilja i osiguravanje učinkovite zaštite žrtava. Autonomna ženska kuća Zagreb provela je istraživanje u sklopu projekta o prisilnoj kontroli kao značajnom obliku rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, osobito u kontekstu nasilja u intimnim partnerskim odnosima. Uvid u rezultate istraživanja moguć je na mrežnim stranicama Autonomne ženske kuće OVDJE.
