Preko 500 žena i djece u proteklih je 13 godina pronašlo spas u Caritasovoj Sigurnoj kući

2021-03-23T14:23:24+00:0023. ožujka 2021.|Civilno društvo|

Posjetili smo Kuću za žrtve obiteljskog nasilja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije povodom obilježavanja 13 godina njezina rada. Od mjeseca ožujka 2008. godine do 31. prosinca 2020. godine u njoj je boravilo ukupno 537 korisnika/ca (234 žene i 303 djece), a samo tijekom protekle godine u njoj je našlo sklonište i nadu za bolji život 58 osoba (26 žena i 32 djece). Za sve njih Caritas je osigurao prehranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine, školski pribor, zdravstvenu i duhovnu skrb, po mogućnosti i financijsku potporu, a nekima i medicinska pomagala. Od otvorenja do danas u Kući je rođeno sedmero djece, a sva školska djeca koja su bila na smještaju bila su uzorna u vladanju i uspješno su završavali školovanje.

»Trenutno je u Kući smješteno sedamnaest korisnika – šest žena i jedanaestero djece. Najviše možemo primiti devetnaest korisnika, koji nam dolaze rješenjem CZSS-a ili policije. Smještaj može trajati do šest mjeseci, a samo iznimno do godine dana. Troškove boravka korisnika u Kući dijelom financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, dijelom Caritas Zagrebačke nadbiskupije, a jednim dijelom pokriva se putem donacija«, kaže obiteljska savjetnica Ljiljana Karlović, voditeljica ove kuće u kojoj zagrebački Caritas pruža uslugu zbrinjavanja žrtvama obiteljskog nasilja izvan vlastite obitelji, a to mogu biti: žrtve nasilja od bračnog/izvanbračnog partnera, roditelja i/ili drugih članova obitelji, svih dobnih skupina.

Uz gospođu Karlović, članovi stručnog tima Kuće su socijalni radnik i psiholog. Svi oni kontinuirano se stručno usavršavaju na seminarima, trbinama i drugim oblicima izbrazbe.

»Stručni tim Kuće uspješno i kontinuirano surađuje s institucijama socijalne skrbi i institucijama pravosuđa. Tu je suradnja s policijom, lokalnom zajednicom, župom, udrugama civilnog društva, darovateljima i pojedincima«, objašnjava voditeljica Karlović.

»Svih ovih godina kontinuirano radimo na poboljšanju kvalitete smještaja, a tijekom prošle kalendarske godine unaprijedili smo sljedeće: u sve sobe za korisnike, kojih ima pet, postavili smo smart-televizore; dnevni boravak opremili smo novim velikim smart-televizorom; nabavili smo novu perilicu rublja, sušilicu rublja te perilicu za suđe; započeli smo 1. fazu promjene unutarnje stolarije: zamijenili vrata na 3 sobe i te postavili vrata sa zvučnom izolacijom na 2 ureda. Trenutno se radi na 2. fazi izrade stolarije, odnosno na zamjeni 6 vratiju«, kaže voditeljica Karlović, koja napominje da su sva sredstva za navedena unaprjeđenja osigurana su iz donacija.

U ime Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i korisnika njegove Sigurne kuće, voditeljica Ljiljana Karlović zahvaljuje svima koji su prepoznali rad Caritasa sa žrtvama obiteljskog nasilja te ga prate i pomažu kroz donacije, suradnju i volonterski rad. Više pročitajte OVDJE.

Povodom obilježavanja 13 godina rada Sigurne kuće tijekom mjeseca ožujka CZN je objavljivao životne priče nekoliko njezinih bivših korisnica. Prenosimo svjedočanstvo gospođe Aide.

“Željela bih vam reći par riječi o Caritasovoj sigurnoj kući i predivnim djelatnicama (zvali smo ih „tetama” onako od milja) koje su radile u to doba: to su teta Daniela i teta Maja, a teta Ljiljana, smo upoznale tek nakon tjedan dana po dolasku, i danas radi tamo. Za njih šta god da kažem je malo. O njihovoj dobroti, empatiji, požrtvovnosti bi se dalo jako puno govoriti.

Kad sam stigla sa kćerima očekivala sam osudu, negativan stav jer to smo doživjele u prvoj sigurnoj kući u kojoj smo bili. Ali ovdje kad smo stigle taj dan nas je dočekala teta Daniela. Samim njenim pristupom smo osjetile da smo dobrodošle. Primljeni smo bez osude i nije bilo suvišnih pitanja – sve dok ja nisam bila spremna pričati.

Tamo sam se prvi puta naspavala nakon 20 godina, da se nisam bojala zaspati. Možda će to nekome čudno zvučati da je toliko trajalo zlostavljanje. U razgovorima sa stručnim osobljem Caritasove Sigurne kuće shvatila sam da nisam ja kriva što sam bila zlostavljana. Kriva sam što sam tako dugo skupljala hrabrost da odem od zlostavljača.

Šta god da je bilo potrebno meni ili djeci, imali smo sve. Znači to što su nam pružile one i Caritas pamtiti ću doživotno jer shvatila sam da postoje ljudi koji su nam bili spremni pomoći.

Moja djeca su voljela sve tri tete, a starija kćer je posebno voljela tetu Maju pa je, kad god je mogla, išla kod nje u kancelariju crtati. Sa tetom Ljiljanom sam i danas u kontaktu. Inače sam sa potresom pogođenog područja, a ona je među prvima zvala da vidi kako smo, da li je sve u redu i treba li nam šta.

Za te tri zaposlenice u Sigurnoj kući Caritasa Zagrebačke nadbiskupije nema dovoljno lijepih riječi kojima bi se opisale. Njih se mora upoznati da bi shvatili o čemu pišem. Njima i Caritasu još jednom veliko i neizmjerno hvala za vrijeme koje smo proveli u Sigurnoj kući!”

Izvor: Caritas Zagrebačke nadbiskupije

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.