Pripremila: Antonija Dujmović
Kratku analizu kako se pandemijska kriza odrazila na ravnotežu privatnog i profesionalnog života roditelja donosi treći bilten projekta “Parents@Work: Mijenjajmo stav” kojeg u Hrvatskoj i Austriji provode L&R – Institut za društvena istraživanja, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Pravobraniteljstvo za jednako postupanje iz Austrije i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske. Prenosimo dio iz novog biltena Parents at Work:
“U Hrvatskoj je tema ravnoteže između posla i života bila vrlo vidljiva tijekom pandemije Covid-19. Roditelji su radili od kuće, škole i vrtići bili su zatvoreni, a najveći dio tereta pomoći djeci oko školskih obaveza snosili su njihovi roditelji. Iako još nemamo točne podatke, postoje snažne naznake da je većina odgovornosti za skrb i teret brige o djeci i kućanstvu, pala na žene. Dodatni problem predstavljao je stres i pritisak uzrokovan provođenjem vremena u zatvorenom, što je ostavilo posljedice na mentalno zdravlje roditelja i djece.
Gotovo sve anketirane tvrtke imale su zaposlenike s djecom od 14 godina i mlađom djecom, te su bile pogođene ovom krizom. Mogućnosti koje su tvrtke nudile tijekom lockdown-a u svrhu podrške zaposlenim roditeljima sastojale su se uglavnom od rada od kuće (jer nisu imale druge mogućnosti zbog lockdown-a), ali tvrtke su to zadržale kao mogućnost za zaposlenike/ce i nakon mjera lockdown-a. Zanimljivo je da gotovo niti jedna od anketiranih tvrtki prije nije imala mogućnost rada od kuće, osim u posebnim ugovorenim aranžmanima. Na pitanje hoće li je zadržati i nakon pandemije, polovica odgovara pozitivno, dok trećina još nije odlučila. Uz rad od kuće, većina poslodavaca roditeljima je omogućila i fleksibilno radno vrijeme, a trećina je nudila razne mogućnosti korištenja dopusta za brigu o djeci.
U Austriji je pandemija Covid-19 zaposlenim roditeljima donijela dodatne izazove. Na primjer, poslodavci su izvijestili da su roditelji koji nisu mogli poslati svoju djecu u školu ili vrtić (posebno mlađu djecu) preopterećeni svojim radnim obavezama. Istovremeno upravljanje radom na daljinu i školovanje djece od kuće, roditelji su često doživljavali kao veliki teret – posebno kada moraju dijeliti prilično mali životni prostor. Prema anketiranim poslodavcima, lockdown je najviše negativno utjecao na samohrane roditelje. Roditelji koji rade, a koji posao nisu mogli obavljati od kuće zbog potrebne prisutnosti na licu mjesta, također su se suočili s posebnim izazovima.
U mnogim od tih slučajeva poslodavci su morali pronaći pojedinačna rješenja. Ispitani poslodavci nastojali su proširiti mjere za zaposlene roditelje, na primjer čineći radno vrijeme i lokacije (rad od kuće) još fleksibilnijima ili nudeći mogućnosti produženog dopusta. U nekim su slučajevima zaposleni roditelji također smjeli uzeti privremeni radni dopust ili raditi manje nego obično. U tu svrhu ponuđena je i mogućnost kratkotrajnog privremenog rada. Prema nekim poslodavcima, koristila se i posebna mjera brige za djecu, za roditelje koji rade tijekom lockdown-a.
U tom su kontekstu zaposleni roditelji mogli s poslodavcima dogovoriti do tri tjedna odsustva s posla. Za one koji nisu iskoristili vrijeme posebne skrbi, pronađeni su bilo koji drugi – ponekad i bolji – interni, pojedinačni aranžmani koji podržavaju zaposlene roditelje ili zaposleni roditelji naprosto nisu tražili posebnu skrb. U načelu su anketirani poslodavci pozdravili donesene mjere, posebno mjeru o skrbi za djecu i ostale druge posebne propise za roditelje za koje misle da bi se trebali i djelomično produžiti. Unatoč prednostima posebnih propisa, neki od anketiranih poslodavaca također su kritizirali mjeru posebne skrbi zbog znatne birokracije (koja se smatra vrlo kompliciranom), kao i priopćavanja preduvjeta i uvjeta potrebnih za kvalificiranje za mjeru posebne skrbi (kao previše zbunjujuće).”
Više informacija o ovoj temi u pročitajte u cjelovitoj analizi Stavovi poslodavaca o zaposlenim roditeljima.
Izvor: Newsletter Parents at Work
