YIHR Hrvatska provodi projekt Justice&Voices: Advocating Rights of War Violence Survivors through Law, Storytelling and Art čiji je cilj unaprijediti pravdu, priznanje i javnu vidljivost žena koje su preživjele ratno seksualno nasilje u Hrvatskoj tijekom 1990-ih. U tu svrhu, provedeno je ažuriranje pravnog izvještaja tičući se zakonodavnog okvira zaštite žrtava seksualnog nasilja i njegove usklađenosti s međunarodnim mehanizmima.
Republika Hrvatska nije poduzela sve raspoložive mjere kako bi žrtvama osigurala učinkovit pristup pravdi. Nakon izmjena Strategije razvoja pravosuđa 2013. godine dodatno je smanjen institucionalni fokus na žrtve ratnog seksualnog nasilja, premda bi olakšavanje njihova pristupa pravdi trebao biti jedan od prioritetnih ciljeva. Problem predstavlja i neusklađenost nacionalnog zakonodavstva i sudske prakse s međunarodnim standardima, osobito u pogledu definicije ratnog seksualnog nasilja i prepoznavanja svih oblika seksualnog nasilja. Ta neusklađenost u pojedinim je slučajevima dovodila do pogrešne pravne kvalifikacije djela i umanjivanja njihove težine.
Najproblematičniji u ovom kontekstu je Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, koji je neusklađen s međunarodnim standardima jer sadrži disproporcionalna ograničenja (državljanstvo, prebivalište i nesudjelovanje u neprijateljskim postrojbama) koja mogu isključiti dio žrtava seksualnog nasilja iz ostvarivanja prava, što je suprotno međunarodnopravnom načelu nediskriminacije sadržanom u međunarodnom humanitarnom i kaznenom pravu. Nadalje, zakon preusko definira seksualno nasilje, izostavljajući niz oblika seksualnog nasilja prepoznatih u međunarodnim instrumentima, poput drugih teških seksualnih zlostavljanja ili prisile na brak. Takav normativni okvir ograničava pristup reparacijama i potencijalno diskriminira određene skupine žrtava, iako međunarodno pravo obvezuje države da osiguraju pravdu i reparacije svim žrtvama seksualnog nasilja počinjenog tijekom oružanog sukoba.
Ključni nalazi:
– Prema podacima MUP-a, utvrđena je sumnja da je nad 187 osoba tijekom rata 1990-ih moglo biti počinjeno ratno seksualno nasilje, no sa sigurnošću je potvrđeno tek 83 slučaja.
– Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu donesen je s više od dvadeset godina zakašnjenja.
– Od 296 zaprimljenih zahtjeva za status žrtve, 74 su podnijeli muškarci, čime se otvara pitanje vidljivosti muških žrtava.
– Žrtve se u okviru jednog kaznenog postupka najčešće ispituju više od tri puta, unatoč obvezi zaštite od sekundarne viktimizacije iz EU Direktive.
Preporuke
Zbog navedenih zakonodavnih manjkavosti i sustavnih disfunkcionalnosti, predloženi su sljedeći konkretni koraci:
● Jasno definirati tko je nadležan za pružanje zakonski propisane psihološke i pravne pomoći žrtvama seksualnog nasilja u ratu te propis koji ovo definira implementirati, odnosno razviti efektivan sustav podrške kakav je razvijen na MKSJ-u
● Dodatno educirati i senzibilizirati sve stručne osobe koje dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja u ratu kroz multidisciplinarne edukacije, te potaknuti bolju suradnju među različitim institucijama.
● Razviti standardiziranu, detaljnu i senzibilnu listu pitanja kojom bi se vodilo pri uzimanju izjava žrtava seksualnog nasilja u ratu koja pokriva sve podatke relevantne za kazneni postupak, po uzoru na listu razvijenu od strane Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja. Pitanja ne bi trebala biti kreirana kao zatvoreni krug pitanja ili kao pitanja koja je obavezno postaviti, već bit trebale ovisiti o specifičnim okolnostima svake pojedine žene žrtve ratnog seksualnog nasilja pri čemu bi svako ispitivanje trebalo svesti na najmanju moguću mjeru i to osobito obzirom da je najčešće riječ o ženama koje zbog preživljenog seksualnog nasilja trpe zdravstvene posljedice (npr PTSP).
● Implementirati principe Pravila 96 u hrvatski zakonodavni okvir – iako se čini kako se u hrvatskoj sudskoj praksi ti principi uvažavaju (no ne možemo znati u kojoj mjeri), njihovo uvođenje u zakonski okvir dodatno bi osigurao njihovo provođenje, te bi simbolički značio želju Republike Hrvatske da olakša pristup pravdi žrtvama seksualnog nasilja u ratu.
● Uskladiti Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu s međunarodnim mehanizmima zaštite ljudskih prava i Ustavom RH – proširiti način definiranja kaznenog djela seksualnog zločina i omogućiti reparacije za sve žrtve seksualnog nasilja 1991.-1995. na teritoriju RH neovisno o njihovom statusu za vrijeme konflikta.
● Dodatno formalno ublažiti uvjete u pogledu dokazivanja i odštete za zločine seksualnog nasilja u radu, vodeći računa o međunarodnim mehanizmima – Pravilu 96 i odredbama Statuta Međunarodnog kaznenog suda.
Puni izvještaj dostupan je OVDJE.
Izvor: Priopćenje / Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska (YIHR Hrvatska)
