Razgovarala: Ivana Perković Rosan

Splitska glazbena diva Zorica Kondža je uoči Valentinova za svoju publiku pripremila dva koncerta u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Naime, prvi koncert 12. veljače toliko je brzo rasprodan, da je zbog velikog broja zainteresiranih dodan i drugi koncert 13. veljače. Lijepa je to kruna 35 godina solističke karijere koju će proslaviti ovim koncertima, prigodno nazvanima Vrijeme ljubavi.

Između brojnih proba ova umjetnica, okrunjena 2015. nagradom Status Hrvatske glazbene unije za izniman doprinos hrvatskoj glazbi, našla je vremena za intervju u kojem je u svom stilu neuvijeno progovorila o različitim aspektima glazbene karijere, načinu na koji je uskladila obiteljske i poslovne obveze, ali i o svom odnosu s medijima. Podijelila je s nama i svoja zapažanja o položaju žena u društvu nekada i sada.

Trideset pet godina solističke karijere slavite u Lisinskom, koje bi trenutke mogli izdvojiti kao najljepše i najteže?

Najljepši trenuci, moglo bi se reći, najbolji period karijere je kad ste mlađi, kad nemate veliku obitelj i kada si možete priuštiti duga putovanja. To su bili lijepi trenuci kada sam išla nastupati po Americi, Europi i Australiji. Tu su i nagrade domaće i međunarodne koje su mi bile velike motivacija za dalje. Međutim, kasnije je bilo puno teže, kada je došla obitelj, trebalo je to sve uskladiti i organizirati. Ti trenuci u mladim danima su stvarno nezaboravni. Ne bih mogla istaknuti neke najteže trenutke u karijeri. Kada obitelj stavite na prvo mjesto, onda je najteže kada se njima nešto dogodi, a glazba dolazi na drugo mjesto.

Foto: Glazbeni kolega i prijatelj, Oliver Dragojević, na koncertu u Lisinskom prije pet godina bio je posebni gost povodom obilježavanja 30 godina karijere Zorice Kondže. (HIT RECORDS, Igor CC Kelčec)

Vi ste jedna od onih pjevačica koje publika prvenstveno zna po Vašim pjesmama, a ne po skandalima. Što Vi mislite o onoj uzrečici i loša reklama je reklama i nekim menadžerima koji bi učinili svašta kako bi njihovi pjevači dobili publicitet?

Bilo je takvih slučajeva da su se moje kolegice našle u nekim takvim neugodnim situacijama, koje su bile kao loša reklama, a da im je tada možda i popularnost porasla zbog toga, ali ja nikad ne bih išla takvim putem da bih bolje kotirala. Pogotovo kad imate obitelj, ne bih htjela da moja obitelj bude dio takve priče.

Trideset pet godina je i Vašeg iskustva s medijima, možete li usporediti kako je to nekada, a kako je sada s medijima?

Otkako sam se počela baviti ovim poslom uvijek smo razgovarali ljudski, nije bilo nikakvih provokacija. Možda sam ja takva osoba, pa nije bilo razloga za provokaciju. Isključivo se pričalo o onome čime se bavite, o skandalima se nije pisalo. U vrijeme Vice Vukova, Tereze i Miše Kovača nije se pisalo o privatnim životima, to se znalo možda, ali se smatralo da to ostaje među ljudima. Bilo je to po meni kulturnije i moralnije. Svatko sa svojim načinom života i radom priča o sebi. Ja ovisim o svojoj publici, isto tako i o medijima, tako da je normalno da nije ugodno ako se pojave neke dezinformacije.

Ja sam isto bila u situaciji gdje sam imala razloga nekoga tužiti. No nisam tip da idem na sud, pa da onda kamere idu za mnom, pa da to moja djeca gledaju. Oni su mi važniji. Zastupam ideju da ljude koji vas provociraju treba ignorirati. Svi očekuju neki demantij, ali nemam ja što demantirati, ja određujem kako ću živjeti i s kim ću razgovarati. Svakako su mediji nekada bili drugačiji, ali ne mogu ja sada živjeti kao prije 30 godina, moja djeca koja su nova generacija oni mene prilagođavaju na današnji način života.

Foto: Prije pet godina Zorica Kondža je nastupom u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog obilježila 30 godina uspješne glazbene karijere. (HIT RECORDS, Igor CC Kelčec)

U braku ste s glazbenikom Joškom Banovom, a i dva sina sviraju s Vama, je li lakše ili teže kada se obitelj i posao spoje?

Ima tu i trenutaka neslaganja, ali to je zanemarivo. Ovo je bolja situacija, suprug je i kompozitor i aranžer, prati me na koncertima. Bilo bi puno teže da nije glazbenik, da ne razumije taj svijet. Ovako je dio svega toga. Mi nismo ni djecu nikada forsirali da se bave glazbom, to je došlo sve spontano. Prateći nas su uzeli instrumente i školovali su se za to. Vole glazbu kao i mi, njima je to bio prirodni put s obzirom na to da su talentirani sva trojica. Sad su u bendu dvojica, a treći svira klavir. Najmlađi je na udaraljkama s najstarijim sinom.

Imate li kakav savjet za mlade pjevačice, nešto što bi Vi promijenili u svojoj karijeri da možete?

Svi mladi žele što prije doći na scenu i postati popularni, ali svima bih ipak preporučila da prvo nađu bendove i da s njima prave žive svirke, kao što sam i ja radila. Mislim da je to najbolji put. Danas je tu i internet i emisije u kojima oni imaju prilike nastupati, ali mislim da je najvažnije za da osjete živu glazbu na bini, da osjete publiku uživo.

Nesuđeni ste predstavnik na Eurosongu s pjesmom Pokora, je li Vam to teško palo?

Ja to nisam ni odmah znala, nije se mene tu puno pitalo. Bile su neke političke zavrzlame oko toga, uglavnom ne osjećam se zakinuto zbog toga.

Foto: Tony Cetinski bio je također jedan od specijalnih gostiju na koncertu u Lisinskom prije pet godina. (HIT RECORDS, Igor CC Kelčec)

Društvene mreže danas mnogi smatraju korisnim u razvoju glazbene karijere? Koristite li ih Vi i jeste li se susretali s ružnim komentarima?

Ja se koristim internetom, ali koliko je neophodno. Nemam Instagram, nemam Fejs. To je po meni nužno zlo, previše utječe na mlade ljude. Uvijek se, otkad znam za sebe, od zapada uzimalo ono što je najlošije. Mislim da ljudi proživljavaju emotivno te negativne komentare i to djeluje na njihovo psihičko stanje. Ima dobrih stvari, ali puno više lošega. Rekla bih od cijelog interneta deset posto dobroga, a 90 posto lošega.

Po Vašem mišljenju, jesu li prava žena uznapredovala u odnosu na prije 30-ak godina? Jesu li žene danas ravnopravnije s muškarcima?

Apsolutno jesu. Imala sam tu sreću da je moja majka živjela i radila ravnopravno s mojim ocem. No bila sam svjedok loših obiteljskih odnosa u kojima je bilo i zlostavljanja. Kad bi se mojoj majci požalila prijateljica da ju je muž udario onda bi moj otac otišao s njenim mužem razgovarati da to ne smije raditi. Ljudi su se tada zauzimali jedni za druge, nije se zvala policija. To se tada tako rješavalo. Ne sve, ne govorim o asocijalnim sredinama i obiteljima gdje je alkoholizam bio u pitanju. Ali većinu slučajeva su rješavali ljudi između sebe i pomagali jedni drugima. Sada svatko zatvori svoj prozor i neka institucije rade svoj posao. Danas je položaj žena puno bolji, no nikada neće biti savršeno. Uvijek će biti problema, to je sad stvar ljudi.

Majka ste troje djece, a najmlađe dijete dobili ste nakon četrdesete, jednom ste rekli kako bi to svima preporučili?

Kada sam s 43 godine rodila najmlađeg sina ja sam se preporodila. Čak su se prijateljice znale našaliti ti imaš prirodnu liposukciju. Mislim da se priroda pobrine da sve bude dobro. Čak sam dojila do 46, organizam mi se regenerirao. Puno me je ljudi pitalo pa jesi normalna, kako ćeš sad, pa opet prolaziti s djetetom prvi razred… I evo, sad je drugi srednje, 185 centimetara i svira s nama. Sve je lijepo ispalo i hvala Bogu na tome.