Svjetski dan Roma koji se obilježava u čast prvog Svjetskog kongresa Roma, održanog od 8. do 12. travnja 1971. godine u Londonu dobar je povod da se prisjetimo detaljnog istraživanja „Život Romkinja u Hrvatskoj s naglaskom na pristup obrazovanju“ koje je objavio Institut javnih financija, a provela Udruga žena Romkinja „Bolja Budućnost“.
Premda je istraživanje provedeno 2008. godine za pretpostaviti je da i danas može biti vrlo indikativno s obzirom da nisu nastupile značajnije društvene projmene. Cilj istraživanja je bio saznati koje su osnovne karakteristike društvenog položaja Romkinja u uzorku i u kakvoj je on vezi s njihovim obrazovanjem.
Trpe dvostruku diskriminaciju
Polazna teza je bila da Romkinje trpe dvostruku diskriminaciju: kao pripadnice romske zajednice koja je i u Hrvatskoj ekonomski, politički, kulturno i obrazovno marginalizirana te po rodnoj osnovi uslijed tradicionalnog sustava vrijednosti i običaja u romskoj zajednici koji ženu vrednuju prvenstveno kroz zasnivanje braka, majčinstvo i brigu za obitelj.
Rezultati istraživanja pokazuju da pored rane udaje, ranog rađanja djece (većina ih se uda i rodi prvo dijete u dobi 15-18 godina), rađanja većeg broja djece od neromkinja, život ispitanica karakterizira i tradicionalna podjela kućanskih poslova u kojoj većina kućanskih poslova i briga za djecu pripada ženama.
Ovo su indikatori položaja ispitanica koji upućuju na to da one žive u uvjetima koje značajno otežavaju njihov pristup obrazovanju i uspješno završavanje školovanja. Ispitanice imaju nižu razinu obrazovanja od ispitanika u obje anlizirane generacije. Gledajući ukupno, čak 87% majki od ispitanica nema osnovnu naobrazbu, dok je za očeve taj postotak manji (75%). Na razini srednjeg obrazovanja brojevi su još manji: 1% majki sa završenom srednjom školom i 9% očeva.
Romkinje su dvostruko rjeđe zaposlene od Roma
Vezanost za obitelj i djecu najčešće je zapreka i za zapošljavanje žena. Pri tome treba imati na umu da upravo zapošljavanje ženama omogućuje stjecanje ekonomske samostalnosti, a time i bolje pretpostavke za mogućnost odlučivanja o vlastitoj egzistenciji. Rezultati istraživanja o zaposlenosti Romkinja i Roma u uzorku pokazuju da su unutar opće niske zaposlenosti jednih i drugih, Romkinje čak dvostruko rjeđe zaposlene od Roma (7% zaposlenih Romkinja prema 16% zaposlenih Roma).
Podaci su ukazali da su Romkinje koje žive u gradovima, posebice u Zagrebu, obrazovanije, zaposlenije, kasnije stupaju u brak i u prosjeku imaju manje djece od žena koje žive u tradicionalnijim sredinama i sredinama s težim egzistencijalnim uvjetima kao što su romska naselja i sela. One spadaju u najugroženiji dio romske populacije poboljšanje čijeg obrazovanja zahtijeva posebnu pažnju i osmišljenu sistematsku pomoć države i ostalih relevantnih aktera u području obrazovanja koja osim financijske pomoći treba sadržavati i različite programe rada na podizanju svijesti i Roma i Romkinja o važnosti obrazovanja za zapošljavanje i socijalnu inkluziju.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 720 ispitanika-ca romske nacionalnosti u pet županija i gradu Zagrebu u kojima su pripadnici romske nacionalne manjine najzastupljeniji. Kako su žene diskriminirane i u nejednakom položaju u odnosu na muškarce podaci o Romkinjama, zbog potpunijeg uvida, analizirani u komparaciji s podacima o Romima.
