Piše: Nikolina Blažanović

Matije Gupca, Vladimira Nazora, Stjepana Radića, Ivana Gorana Kovačića, Nikole Tesle i Franje Tuđmana – najviše ulica, trgova i institucija nosi ova imena. Sve ove povijesne ličnosti ostavile su trag u Hrvatskoj, ali one koje se često zanemaruju u toj istoj povijesti su žene. Žene u povijesti Hrvatske se malo istražuju, a čak i kad znamo za njih, o njima se rijetko govori, u javnom prostoru i institucijama rijetkost su njihova imena, o njima se malo uči. No, postoje primjeri akcija koje ovo pokušavaju promijeniti.

Primjeri dobre prakse

U Zagrebu je 2002. godine pokrenut istraživačko-umjetnički projekt koji okuplja 28 biografija žena koja su stvarale povijest Zagreba. “Ženski vodič kroz Zagreb” prikazuje biografije anonimnih, prešućenih ili zaboravljenih žena koje su bile priznate umjetnice, aktivistice, znanstvenice i druge utjecajne žene.

I Rijeka je htjela pokazati inkluzivnost te je prije nekoliko godina pokrenuta akcija postavljanja semafora sa ženskim likom. Ove godine Rijeka je dobila još tri “ženska” semafora. Ovime se žele smanjiti stereotipi oko nas kao što je isključivo muški lik na semaforima. Sve te male stvari uzimamo zdravo za gotovo, ali primjeri i praksa su najbolje učiteljice.

Foto: Moja Rijeka

Prošle godine je i udruga Domine upozorila na seksizam u imenima ulica u Splitu. Članice su na ploče napisale imena žena i preimenovale ulice. Uz to su čitale i biografije žena novoimenovanih ulica. Sveučilište u Slavonskom Brodu na svoj grb stavilo je književnicu Ivanu Brlić-Mažuranić. Sa sveučilišta su rekli da ovime žele poručiti kako su moderna, inkluzivna, napredna i rodno pravedna institucija.

Grad Županja je nedavno krenuo u uređenje pročelja zgrada. Odlučili su naslikati i odati počast poznatim Županjcima, među njima su se našle i dvije Županjke, pijanistica Melita Lorković te montažerka zvuka i glazbena voditeljica Oskarom nagrađenog animiranog filma Surogat, Tea Brunšmid.

Foto: Uređenje pročelja u Županji / N. Blažanović

Nepoznate žene velikih doprinosa

H-alter je proveo analizu 65 hrvatskih gradova. Pokazalo se da tek devet gradova ima 5% ili više ulica nazvanih po ženama. Više od polovice ih ima 2%, a 11 niti jednu. Od toga najviše ulica nosi ime Ivane Brlić Mažuranić, Marije Jurić Zagorke, Slave Raškaj i Dore Pejačević te imena svetica.

Prema portalu srednja.hr, od 887 osnovnih škola, samo 14 nosi ženska imena. Osam škola nazvano je po Ivani Brlić Mažuranić, tri po Slavi Raškaj i po jedna je nazvana po Mariji Jurić Zagorki, Dori Pejačević i Mari Švel Gamiršek. Samo sedam srednjih škola od njih 440 nosi žensko ime.

Foto: Niti jedno od 119 javnih i privatnih sveučilišta, veleučilišta i visokih škola nema naziv po zaslužnoj ženskoj osobi. Grb Sveučilišta u Slavonskom Brodu (započelo s radom 2020. godine) sadržava siluetu portreta Ivane Brlić Mažuranić. / unisb

Šalje li ovo poruku da ženski uspjesi nisu dovoljno dobri, da žene kroz povijest nisu bile dovoljno uspješne ili da žene nisu dovoljno vrijedne u usporedbi s muškarcima? Manjak ženskih imena ukazuje na problem vrednovanja ženskog rada i uspjeha kroz povijest, lijenost istraživanja te ne postojanje volje uključivanja žena u povijest Hrvatske.

Trebamo znati i tko su Ruža Pospiš-Baldani (hrvatska operna diva s mnogim uspjesima), Zlata Bartl (profesorica kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije koje je izumila Vegetu), Simona Šandrić-Gotovac (hrvatska liječnica i članica liječničkog tima pape Ivana Pavla II.), Jelena Krmpotić-Nemanić (iz čijih udžbenika i danas uče buduće liječnice/i), Sidonija Erdődy Rubido (gorljiva zagovarateljica ilirskog preporoda), Katarina Matanović Kulenović (prva hrvatska pilotkinja i prva žena u Istočnoj Europi koja je skočila s padobranom) i mnoge, mnoge druge iznimne žene.