Piše: Nikolina Blažanović

Ženski časopisi postali su izuzetno utjecajan medij koji oblikuje današnjicu. Najpoznatiji među njima čitani su diljem svijeta, a njihovi savjeti slušani i slijeđeni od strane velikog broja žena. Neki kažu da su pokazali žensku ljepotu i oslobodiili njihova tijela, a drugi da su objektivizirali žene, promovirali vanjštinu i potaknuli neprikladna ponašanja.

Schlicht&Field su 1886. godine u New Yorku objavili magazin Cosmopolitan koji je prikazan kao obiteljsko-ženski časopis. 1940. godine se primaknuo fikciji, a 1965. se fokusirao na seksualna iskustva i savjete za ljepotu. Gledajući dostupne naslovnice od 1910. do 1990., transformacija je očita.

Na početku su na naslovnicama najčešće bili crteži i slike žena koji su prikazivali samo glavu i vrat s vrlo malo vidljive kože. Najvažnije su bile oči, šminka i usne. Žene su radile kućanske obaveze, kupovale, molile se i slično. 1950-ih su naslovnice počele naglašavati žensko tijelo i seksualnost. 1960-te i 1970-te su najbliže današnjim najčešćim prikazima ženskih tijela u oskudnoj odjeći.

Časopis Cosmopolitan je pomogao oslobođenju i osnaživanju žena te pokrenuo razgovore o kontroverznim temama. S druge strane je promovirao određeni fizički izgled i ponašanje žena dajući im kontradiktorne savjete. U takvim časopisima se inače na jednoj strani mogu naći recepti, a na drugoj tablete za mršavljenje. Na jednoj savjeti za novu šminku, a na drugoj savjet da muškarci vole žene s manje šminke. Cosmopolitan je imao i pozitivne i negativne učinke na razvoj ženskih seksualnih identiteta, veze, brak, ponašanje, percepciju tijela i općenito zadovoljstvo.

Studija koju je sam Cosmopolitan objavio pokazala je da samo 15 minuta gledanja u fotografije mršavijih žena u potpunosti može promijeniti našu ideju idealnog tijela. Istraživanje provedeno na studenticama u dobi između 18. i 24. godine, prosječnih visina i težina te srednjeg do visokog samopoštovanja pokazala je kako časopisi izravno ne utječu na samouvjerene djevojke. Ali, djevojke koje su bile nesigurnije su većinom negativnije gledale na svoja tijela i više željele izgledati poput modela s naslovnica. Turner, Hamilton, Jacobs, Angood i Dwyer (1997.) su pak pokazali da je veća izloženost modnim magazinima povezana s većom preokupacijom žena s težnjom mršavosti, nezadovoljstvom tijelom te frustracijom oko težine.

Savjeti i prikazi žena u časopisima su orijentirani na to kakvu ženu muškarci žele vidjeti i kako njih zadovoljiti. Od 52 analizirana članka, 48 posto su bili orijentirani na odgovornost žena za mijenjanje muškaraca i sebe. Ili su žene bile odgovorne za pomoć muškarcima kako bi postali dobri partneri ili su trebale mijenjati sebe u istu svrhu.

Bielay 1996. godine govori o važnosti popularnih magazina kao izvora informacija o seksualnim informacijama za studentice. Fokus je na proizvodima za ljepotu i modnim trendovima, a zdravlje i društveni problemi su zanemareni. Iako žene koje čitaju Cosmpolitan podržavaju seksualnu asertivnost i prioritiziraju vlastito zadovoljstvo, one se manje brinu oko riskantnog seksualnog ponašanja. Cosmopolitan ne govori o zdravstvenim informacijama, spolno prenosivim bolestima, niti nasilju od strane partnera.

Iako su časopisi kao što je Cosmopolitan progovorili o nizu kontroverznih tema i time pokrenuli dijaloge, pitanje je jesu li u konačnici donijeli više pozitivnog ili negativnog. Jesu li oni započinjali ili samo slijedili trendove? Mogu li časopisi osnažiti žene bez da ih objektiviziraju?