Piše: Antonija Dujmović

Zbog činjenice da su zatrpane pozivima i porukama putem različitih kanala, telefona, mailova, društvene mreže pa čak i privatnih mobitela članice Ženske sobe, jedine organizacije u Hrvatskoj specijalizirane za pomoć žrtvama seksualnog nasilja, uputile su putem medija apel za pomoć zbog preopterećenosti njihovih kapaciteta.

„Ženska soba je preplavljena pozivima osoba koje su doživjele seksualno nasilje ili nasilje u obitelji. Nikad nismo imale toliko upita o našem radu od strane medija. Nikad nam se nije javilo toliko predstavnika i predstavnica institucija i organizacija civilnog društva, koje u ovom trenu žele edukaciju ili dodatne informacije“, istaknula je koordinatorica Ženske sobe, Maja Mamula.

Svake su godine pružali pomoć prosječno oko 150 osoba, no posljednjih nekoliko tjedana, nakon što je problematika seksualnog nasilja prvi put izazvala veliki interes javnosti, broj poziva i pruženih usluga u listopadu premašio je 200 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine.

„Strah nas je da nećemo moći pružati pravodobnu pomoć u kriznim situacijama. Hitno su nam potrebna sredstva kako bi mogli nastaviti s kvalitetnim radom“, naglasila je Anamaria Drožđan-Kranjčec, voditeljica pravnog tima Ženske sobe.

Kontinuirano i sustavno financiranje iz proračuna, a ne samo putem projekata

Pored hitne pomoći, traže i direktno financiranje Centra za žrtve seksualnog nasilja putem godišnjih državnih proračuna, a ne isključivo putem projekata.

„Nas je devet zaposlenih od čega četiri stručnjakinje koje rade svaki dan u okviru Centra za žrtve seksualnog nasilja, no tek je jedna zaposlena na puno radno vrijeme. Kako se Ženska soba financira isključivo preko 10-15 projekata godišnje veliki dio našeg vremena provedemo u smišljanju nekih novih i inovativnih projekata što je besmisleno jer je naš posao uvijek isti“, rekla je Antonija Hojt-Ilić, voditeljica edukacijskih programa Ženske sobe.

Polovinu novca dobivaju preko projekata iz državnih, lokalnih i regionalnih proračuna, a drugu iz EU fondova. Međutim, i tu se pokazao problem. Institucije EU koje provode projekte smatraju da je usluga centra za pomoć ženama žrtvama nasilja osnovni servis koji se treba financirati iz državnog proračuna, a naša država, kako kažu, to ne prepoznaje.

Provedba Istanbulske konvencije – servisi i prevencijski programi

Podsjećaju kako je država usvajanjem Istanbulske konvencije preuzela i obvezu osiguranja dovoljnog broja servisa za pomoć ženama žrtvama nasilja. Iz Ženske sobe ističu kako su one uz podršku spremne na otvaranje tri podružnice, njihov je prijedlog u Osijeku, Splitu i Rijeci.

„Izračunali smo da bi nam za rad Centara bilo dovoljno da svaki građanin odvoji jednu kunu godišnje. No, naravno da na taj način ne tražimo pomoć od građana, oni su svoj novac, pa i tu kunu, već uplatili u državni proračun. Tražimo da nam se osiguraju sredstva za kvalitetan i kontinuiran rad u okviru godišnjih proračuna“ – zaključila je koordinatorica Mamula, dodajući da su zatražile sastanak s predsjednikom Vlade RH i da čekaju na odgovor.

Ženska soba je na konferenciji za medije, održanoj 11. studenog u prostoru Udruge, pozvala i na provedbu Istanbulske konvencije u dijelu koji se odnosi na prevencijske programe protiv seksualnog nasilja od vrtića pa do srednje škole te na donošenje Nacionalne strategije za suzbijanje svih oblika seksualnog nasilja.