Piše: Antonija Dujmović
Ženska mreža Hrvatske i feministička udruga Domine predstavile su stručnoj javnosti Analizu položaja žena u ruralnim područjima Hrvatske temeljenu na kvalitativnom istraživanju koje su provele tijekom ove godine kao doprinos projektu “Zagovaranjem do boljih politika za zaštitu prava žena u Hrvatskoj”. Položaj žena u ruralnim područjima ocijenile su zabrinjavajućim – žene su ekonomski nesamostalne, njihov neplaćeni rad je neprepoznat, posvećene su gotovo isključivo brizi za obitelj i nevidljive su u javnom prostoru.
„Poražavajuća je činjenica da u Nacionalnom planu za ravnopravnost spolova od 2021. do 2027. nema adekvatnih mjera koje se tiču žena u ruralnim područjima. Jedina mjera u Planu koja bi trebala adresirati ovaj problem jest deset radionica po selima”, kazala je na predstavljanju Analize predstavnica Ženske mreže Hrvatske, Sanja Juras.
Žensku mrežu Hrvatske čine ukupno 34 organizacije za prava žena iz različitih dijelova Hrvatske, a na ovom projektu sudjeluje njih 16.
Metodom polustrukturiranih intervjua obuhvaćeno je 25 žena različite dobi (od dvadesetih do osamdesetih godina života), obrazovanja, socijalnog i obiteljskog statusa koje žive u različitim dijelovima Hrvatske. Sudionice su odgovarale na pitanja vezana za njihovo obrazovanje, vlasništvo nekretnine, raspodjelu kućanskih poslova, zaposlenost, slobodne aktivnosti, zadovoljstvo mjestom života te općenito o položaju žena u njihovu mjestu stanovanja.
Većina sudionica ispitivanja ima završenu srednju školu, u braku su i imaju djecu. Neovisno o geografskom području uglavnom žive u obiteljskim kućanstvima ili kućama koje su vlasništvo njihovih supruga, dok rastavljene žene žive uglavnom u kućama gdje su rođene.
Kućanski poslovi su gotovo isključivo ženska obveza, a muškarci u njima sudjeluju samo povremeno. Kada je riječ o upravljanju kućnim proračunom žene sudjeluju u raspodjeli manjih troškova vezanih za svakodnevno funkcioniranje kućanstva dok muškarci više odlučuju o većim investicijama poput kupnje automobila i različitih popravaka. Ovi odgovori upućuju kako se uloga žene redefinirala ali unutar tradicionalnih okvira.
Kada je riječ o zapošljavanju, ispitanice navode kako nemaju mogućnost zaposlenja u mjestu stanovanja, ujedno su svjesne svoje pozicije u društvu, odnosno da su im dostupna sezonska ili manje kvalificirana radna mjesta. Umirovljene žene privređuju i dalje radeći na svojim OPG-ovima ili primaju socijalnu pomoć.
Svakodnevica većine sugovornica sastoji se od brige za djecu i obavljanja kućanskih poslova, slabije su uključene u organizirane aktivnosti, a one koje jesu, uglavnom su uključene u folklorne skupine ili udruge žena. Neplaćeni rad se ne prepoznaje, odnosno sugovornice nisu svjesne ekonomskog aspekta svoga rada u kućanstvu. Pokretanje vlastitog posla ostaje im želja, ali nisu odlučne prihvatiti rizik koji to nosi.
Kada je riječ o zadovoljstvu mjestom stanovanja, sugovornice kao problem izdvajaju nedostatnu infrastrukturu, prometnu nepovezanost, manjak javnih servisa poput i aktivnosti potrebnih za socijalnu uključenost. Izražavaju apatiju i nesklonost promjeni te prihvaćaju svoj život kao po navici.
Glavni zaključak je kako je život žena u ruralnim područjima ograničen privatnim i javnim patrijarhatom. Privatnim koji je određen podjelom rada, rodnim ulogama i mjestom žene unutar doma, dok je javni određen ulaskom žena na tržište rada i u javnu domenu.
