Piše: Antonija Dujmović

Najdugotrajniji štrajk u hrvatskom obrazovnom sustavu može se promatrati iz različitih kuteva i perspektiva. No, držimo se jedne činjenične – osnovu štrajkačkog tijela čine žene.

Podsjetimo na podatke Državnog zavoda za statistiku, objavljene u povodu Dana žena, koji kažu da je u školskoj godini 2015./2016. bilo zaposleno 26 980 učiteljica u osnovnim i 18 177 nastavnica u srednjim školama. Polazeći od pretpostavke da tri godine kasnije nije došlo do značajnijih promjena, okvirno se može govoriti oko 45 tisuća žena u učiteljsko–nastavničkom zanimanju u Hrvatskoj.

Govoreći o udjelima prema spolu, učiteljice su promatrane školske godine činile 81 posto zaposlenih u ovom zanimanju u osnovnim školama, dok je udio nastavnica u srednjim školama u odnosu na muške kolege bio nešto niži i iznosio je 67 posto.

U kontekstu obilježavanja Dana jednakih plaća u organizaciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova početkom studenoga je i ministrica obrazovanja i znanosti Blaženka Divjak podsjetila na ovo rekavši da su u razrednoj nastavi zaposlene pretežito žene, dok udio muškaraca zaposlenih u obrazovanju raste proporcionalno višim razredima, odnosno većoj plaći.

Podsjetimo i na najnovije podatke Državnog zavoda za statistiku koji pokazuju da je 2018. udio žena u ukupnom broju doktora znanosti (647) iznosio 53,9 posto. Nadalje podaci DZS-a govore kako većina doktora znanosti u Hrvatskoj radi upravo u sustavu obrazovanja (43,8 posto).

Međutim, doktorice znanosti još uvijek teže dolaze do viših pozicija u sustavu obrazovanja, a pogotovo do onih vodećih. Premda neka javna sveučilišta u Hrvatskoj sve više otvaraju vodeća mjesta ženama, poput dubrovačkog, zadarskog i riječkog, još uvijek nas bode u oči činjenica da je na čelu najvećeg sveučilišta, onog zagrebačkog, u njegovoj 350-godišnjoj povijesti bila samo jedna žena – rektorica Helena Jasna Mencer.