Zagorkin književni klub okuplja čitateljice koje skupa proživljavaju živote junakinja Marije Jurić Zagorke

2022-01-14T20:38:20+00:0014. siječnja 2022.|Civilno društvo, Kultura|

Piše: Nikolina Blažanović

Centar za ženske studije, koji upravlja Memorijalnim stanom Marije Jurić Zagorke na zagrebačkom Dolcu te promovira njezin rad i baštinu, u jesen 2020. godine pokrenuo je Zagorkin književni klub. Prve godine otvorene su dvije grupe koje su se brzo popunile te su iduće godine otvorili još tri od čega je jedna grupa online. Odakle ova ideja, kako izgledaju njihovi sastanci i kojim temama se bave saznale smo od Ane Zbiljski, voditeljice Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke.

„Ideja da se ovako nešto pokrene postojala je već neko vrijeme, ali tek se tada našla i prilika. Tijekom godina rada s posjetiteljima Memorijalnog stana uvidjela sam da postoji veliki broj ljudi koji vole čitati Zagorku, ali često nemaju s kim razgovarati i raspravljati o njoj i njezinim djelima. Tako se rodila ideja o jednom mjestu gdje bi Zagorkini obožavatelji mogli razmjenjivati svoje dojmove, ali usput saznati i nešto više o samoj povijesnoj pozadini koju je Zagorka utkala u romane, a koja im onda može dodatno razjasniti likove i njihove postupke“, kaže Zbiljski.

Zagorka opčinjava sve generacije – od studentica do umirovljenica

Sve grupe sastaju se jednom mjesečno i raspravljaju o unaprijed pročitanoj knjizi. Svaka grupa ima moderatoricu koja usmjerava razgovor, brine se da svatko može doći do riječi, priprema prezentaciju o romanu i materijale. Prošle godine je to bila sama Ana, a ove godine je moderiranje jedne grupe preuzela povjesničarka Martina Piškor koja je ujedno i polaznica druge godine Zagorkinog književnog kluba.

Svaka grupa ima maksimalno deset polaznica i, iako im se muški polaznici još nisu pridružili, nadaju se da hoće. Ono što ih posebno veseli jest što imaju polaznice različitih generacija, od studentica do umirovljenica, što znači da je Zagorka zanimljiva svima.

„Većina se grupa (trenutno njih tri) sastaje uživo, u Memorijalnom stanu, ali smo ove godine uvele i online grupu za sve one koji zbog različitih razloga ne mogu doći uživo. Grupa online ne razlikuje se ni po čemu od ostalih, osim što nismo svi u istom prostoru. I jedna i druga imaju svoje prednosti i mane, s time da je jedna od najvećih mana okupljanja uživo, kasni povratak kući jer često znamo izgubiti pojam o vremenu i ostati dva i pol ili tri sata. Kad smo online, svi smo doma pa kasni sat završavanja nije toliki problem“, opisuje nam Zbiljski ova književna druženja.

Tijekom prve godine na prvim sastancima postoje smjernice za čitanje dogovorenog romana. To su pitanja koja čitateljicama pomažu uočiti različite teme romana, usmjeriti ih u čitanju, a kasnije pomažu u raspravi. Smjernice također pokazuju članicama kako će se i ubuduće čitati Zagorkini romani, ali ih potiču i na dodatna istraživanja: „Na primjer, jedno od pitanja za roman Kći Lotršćaka jest i kada se odvija radnja. Odgovor i nije tako jednostavan“, kaže naša sugovornica.

„Prezentacija koju moderatorica priprema zapravo je malo istraživanje politike, geografije, načina stanovanja, običaja, mode itd. koje će grupi razjasniti kontekst unutar kojeg se radnja zbiva i pomoći boljem razumijevanju likova i njihovih postupaka, ali i na drugačiji način naučiti nešto novo iz povijesti. Ono što je super jest da i same čitateljice često dođu s nekim podacima koje su same pronašle, a koji nisu toliko poznati. Jedna također zanimljiva stvar koja nam se ponekad dogodi jest uočavanje razlika unutar samog romana među različitim izdanjima. Nedavno je grupa na drugoj godini čitala Dvorsku kamarilu Marije Terezije i jedna članica pročitala je jako staro izdanje u kojem ona ima likove i događaje kojih u kasnijim izdanjima nema, a uz sve to i kraj je drugačiji.“

Teme koje se na sastancima obrađuju su sve teme kojima se sama Zagorka bavila. Razgovaraju o odnosima između likova, njihovom karakteru, razvoju, uzrocima postupaka te suvremenim i povijesnim događajima koji su inspirirali Zagorku. Pri tome su otvorene i za kritiku Zagorkinih likova, pisanja, oblikovanja radnje te cijelog djela.

„Kada sam 2020. napravila popis knjiga, došla sam do saznanja da se jedna grupa može družiti barem četiri godine sa Zagorkom, pa su tako romani i drame raspoređeni na to razdoblje za sada. Na prvoj godini čitaju se romani koji su izdani kao jedna knjiga – Kći Lotršćaka, Vitez slavonske ravni, Mala revolucionarka, Kneginja iz Petrinjske ulice, Republikanci, Tozuki, a godina završava s Tajnom Krvavog mosta, kao uvodom u drugu godinu kada se čita ciklus romana Grička vještica. Nakon završetka ciklusa, pročitat ćemo i istoimenu dramu, te na kraju dva kraća djela – Vladka Šaretića i Pustolovine novorođenog Petrice Kerempuha. Zadnji sastanak na svakoj je godini posvećen druženju, evaluaciji, kao i nekoj aktivnosti poput kviza. Naravno, Gordana, kao Zagorkino najopsežnije djelo neće biti zaobiđena, ali nju će se čitati u nastavcima 12 mjeseci, tijekom treće i četvrte godine“, ukratko nam opisuje program Zagorkinog književnog kluba.

Razgovarale smo s tri sudionice kako bismo čule njihove dojmove. Andreja i Marija su na drugoj godini, a Vlatka na prvoj i to u online grupi. Sve tri su od prije imale dodira sa Zagorkom, njezine su ljubiteljice te su htjele saznati još više o njezinim djelima i razgovarati s drugim čitateljicama. Andreja i Marija, između ostalih, ističu Gričku vješticu kao njima drago djelo, a Vlatka Kći Lotršćaka. Sve tri bi preporučile Zagorkin književni klub, a slažu se čak i u razlozima. Za početak upoznavanje drugih ljubiteljica Zagorke, zatim odavanje počasti i održavanje uspomene na Zagorku i njezinu iznimnu ostavštinu te učenje novih stvari i promišljanje iz novih uglova.

Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke na zagrebačkom Dolcu

Magija Zagorkinih romana

Zagorkin feminizam najuočljiviji je u oblikovanju njezinih junakinja. Sve su one žene s idealima i uvjerenjima za koje su se spremne boriti do smrti. Upravo kroz njihovu aktivnost Zagorka je žene htjela aktivirati u vlastitom životu i poručiti da se ne trebaju pasivno prepuštati sudbini. Zbiljski ističe i karakteristično preodijevanje u mušku odjeću koja omogućuje veću slobodu kretanja. Sama je to Zagorka također činila kako bi mogla sudjelovati u demonstracijama i protestnim akcijama. Naglašava još jednu poveznicu Zagorke i njezinih junakinja – zalaganje i obrana potlačenih: „Instinktivno će uočavati ili će učiti uočavati društvene razlike, način života privilegiranih i neprivilegiranih te izlaziti iz svog privilegiranog sloja ili ga koristiti da bi pomogle drugima.“

Priča nam i o jednoj nekarakterističnoj Zagorkinoj junakinji, Manduši iz djela Kćer Lotršćaka: „Ona je kao lik smatrana toliko pasivnom da je drugo izdanje ovog romana, objavljivano 1925.-1926. u Hrvatskoj metropoli, nosilo naziv Kaptolski antikrist, po Divljanu. Neću ovdje reći što smo zaključile, već pozivam vaše čitateljice da nam se pridruže najesen u novom ciklusu gdje ćemo moći uživo raspravljati o romanu i dojmu koji je Manduša ostavila na njih.“

Na koncu nas je zanimalo po čemu su Zagorka i njezina djela toliko posebni i popularni danas. „Teško je reći zašto su Zagorkina djela i danas posebna. Mislim da to ovisi i o tome koga pitate, ali nekako generalno zato što je fenomen. Ona nikada nije pisala pretenciozno, pisala je za obične ljude, da je svatko razumije, a opet bavila se vrlo ozbiljnim temama i vrlo je jasno kritizirala svoju suvremenost. Nažalost, ta kritika i nakon toliko vremena ostaje i daje vrlo aktualna i kod nas i u svijetu. S jedne strane to su osude, odbacivanja i progona svih koji su drugačiji (bilo po uvjerenjima, nacionalnosti, društvenom statusu, boji kože, seksualne orijentacije) što je tema prvenstveno Gričke vještice. Aktualan je i u njezinim likovima prepoznatljiv tip osoba, za što je možda najbolji primjer Mala revolucionarka s idealistom Vladimirom, inatiljivom i revolucionarnom tinejdžericom Zlatom, njezinim sestrama koje se samo žele uklopiti u društvo, vječitim studentom i revolucionarom Mirkom, Varovićem koji će se prikloniti onoj grupi koja ima najveću moć ili Garićem koji se odriče ideala kako bi stekao udoban i siguran život za sebe i obitelj, kao i političke intrige, spletke te manipulativni, koristoljubivi i tiranski predstavnici vlasti (poput Dvojkovića, Ladislava Salea, Marije Terezije, Beatrice Aragonske, Matijaša Korvina, Elizabete Kumanke, Joakima itd.)“, približava nam naša sugovornica svevremenost Zagorkinih likova.

Dodaje i važnost prikaza hrvatske i europske povijesti, gradova, parkova, dvoraca. Čitateljica/lj može zamisliti te male drvene kućice, velebne palače, sajmove i bučne građanke/e Gradeca, gozbe dvorca Trakošćan, požar u Varaždinu i još puno toga. „Ako otputujete u Beč, posjetit ćete možda Schönbrunn i Hofburg te zamisliti slavnu Mariju Tereziju kako izdaje naredbe, pojačavanje grijanja jer kancelar Kaunitz dolazi u audijenciju, crne prikaze koje se skrivaju i uhode. U Budimpešti ćete možda vidjeti viteza Sokola kako žuri na sastanak s kraljicom Elizabetom i Tajanu koja ga čeka, a u Napulju Castel Nuovo gdje je Beatrice Aragonska odrasla, a Gordana skakala s najviše kule u more da se spasi.“

„Naravno, uz sve to, Zagorkini romani imaju u sebi neku magiju, nešto što vas privuče kada počnete čitati i ne možete prestati. Jesu li to svi oni divni opisi kojima, s malo riječi, čitatelju stvara jasnu sliku pred očima, nezaboravni likovi, vratolomne pustolovine ili nešto četvrto, zaista ne znam? Vjerojatno sve to zajedno“, smatra Ana Zbiljski.

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.