Piše: Antonija Dujmović

Ulice poznate po prostituciji opustjele su diljem Italije tijekom lockdowna. Možda se na prvu činilo kako je pandemija koronavirusa, barem privremeno, riješila problem seksualnog iskorištavanja i s time povezanog nasilja prema ženama žrtvama trgovanja ljudima, ali na žalost stvarnost je bila bitno drugačija. Ova ranjiva skupina, slabije vidljiva u svakodnevnom životu, sada je postala još nevidljivija pa tako i problemi s kojima se nose – nasilje, ucjene stanodavaca, dužništvo. Pokazalo se da je situacija s koronavirusom samo ojačala postojeće oblike njihova iskorištavanja.

Italija je desetljećima opterećena gorućim problemom ilegalnih migracija, a jedan vid tog problema je trgovanje ženama migranticama u svrhu seksualnog iskorištavanja. Prema navodima portala Vita, Italija ima 70 tisuća žena žrtava prostitucije (4 tisuće samo u Lombardiji). Devet od deset prostitutki su strankinje, a svaka deseta je maloljetnica.

Prema procjenama Istata, kako navodi Repubblica, tržište prostitucije u Italiji vrijedi četiri milijarde eura. Brojne su civilne i vjerske udruge koje se bave ovim fenomenom i osuđuju trgovanje ljudima i ropstvo, posebno protiv stranih žena. Na žalost, u usporedbi s tako velikim brojem osoba uključenih u lanac prostitucije pravosudne aktivnosti su minimalne – vrlo je malo tužbi, a još manje pritvora povezanih s prostitucijom.

Jedna od organizacija koja se bavi problemom trgovanja ljudima je CESIE iz Palerma (Sicilija). Zajedno s još pet udruga iz Italije, Bugarske, Rumunjske, Grčke i Austrije kao Transnacionalna mreža za integraciju žena žrtava trgovanja u EU putem zapošljavanja – TOLERANT provode projekt s ciljem podrške radnoj integraciji žena koje dolaze iz trećih zemalja i žrtve su trgovanja ljudima u seksualne svrhe.

Tijekom posljednjih mjeseci članice mreže borile su se s prilagodbom novoj stvarnosti koju je nametnuo COVID-19. Primorani novonastalom situacijom svoje su djelovanje i pružanje podrške žrtvama nastavili putem internetskih platformi ili telefona. Iskustva iz pet zemalja koja su partneri na projektu razmijenili na sastanku u lipnju, nakon “normalizacije” stanja, jasno ukazuju kako je pandemija ozbiljno utjecala na zaštitu i sigurnost žrtava trgovanja ljudima.

Utjecaj lockdowna na život žrtava prostitucije

Ovo potvrđuju i oni koji se bave neposrednim radom sa žrtvama trgovanja ljudima u seksualnu svrhu. Na sjeveru zemlje, na području Milana u Lombardiji, organizacija Lule više od 20 godina provodi akcije u korist socijalne integracije ljudi u riziku. Posljednjih godina pomogli su preko 2.000 žena žrtava trgovanja i nasilja, 5.000 talijanskih i stranih maloljetnika, 15.000 odraslih u situacijama ranjivosti zbog migracija, hendikepa ili radne eksploatacije.

Marzia Gotti iz ove organizacije, govoreći za portal Vita, opisala je situaciju na terenu tijekom lockdowna. Njihova iskustva pokazala su kako se tada većina djevojaka prestala prostituirati, što je rezultiralo time da mnoge više nisu imale novca čak niti za hranu. Iskorištavanje ove ranjive skupine u pandemijskim uvjetima nije stalo, dapače ono je ojačalo.

“Seksualno iskorištavanje je složen mehanizam. Zapravo, dio djevojaka se nastavio prostituirati, ali na druge načine”, pojasnila je Gotti. “Djevojke plaćaju vrlo visoke najamnine. Za stan koji inače košta 600 eura mjesečno iznajmljivači traže i 1500 eura. Mnoge od njih nemaju te novce, a niti dokumente – sve te činjenice koriste se u svrhu iskorištavanja”.

Nadalje navodi, neke su se žene koje više nisu imale novca za plaćanje krova nad glavom preselile kod nekog klijenta koji je na taj način dobio “igračku” na raspolaganje za cijeli dan. Ovo je također oblik iskorištavanja i prostitucije jer da je djevojka zaista željela živjeti s tim klijentom, otišla bi i ranije. U ovom scenariju prostitucija postaje još više sredstvo za opstanak. Kako bi mogle plaćati stanarinu jedan dio djevojaka ostao je živjeti s eksploatatorima, a dio ih se zadužio kod prijatelja. Tek manji broj njih riskirao je život na ulici kako bi zaradili 20 eura. Iz udruge Lule ističu važnost razumijevanja kako se ovdje ne radi o jednom obliku iskorištavanja.

“Iskorištava ih vlasnik stana koji traži trostruku najamninu jer su prostitutke. Iskorištava ih eksploatator jer želi da ostanu na ulici. Iskorištavaju ih osobe koje znaju da one nemaju dokumente pa zauzvrat traže novac ili nešto slično. Prostitutke sve plaćaju nekoliko puta više. Stoga je besmisleno govoriti o jednom eksploatatoru. A sve dugove koje djevojke stvaraju u ovo vrijeme morat će otplatiti uz još više godina prostitucije. I to se ne događa jer postoji samo jedan eksploatator već zato što postoji čitav sustav koji te ljude ostavlja iza sebe“, kaže Gotti.

Ključna karika u lancu eksploatacije su kupci seksualnih usluga koji se po različitim forumima dogovaraju o strategiji cijena riječima: “Moramo biti ujedinjeni, kada počnu ponovno raditi, neće imati novca i ne smijemo prihvatiti veće cijene usluga.”

Iz udruga koje se bave zaštitom žrtava trgovanja ljudima smatraju kako će kada završi situacija s pandemijom žrtve seksualnog iskorištavanja biti u velikim dugovima i u još značajno većim problemima.

Situacija u Hrvatskoj

Prema podacima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj su prošle godine do 18. listopada, kada se obilježava Europski dan suzbijanja trgovanja ljudima, evidentirane 22 žrtve trgovanja ljudima, uglavnom maloljetne osobe, hrvatske državljanke.

Organizacija koja kod nas pruža podršku i pomoć ženama žrtvama seksualnog nasilja, pa tako i ženama žrtvama trgovanja u svrhu seksualnog iskorištavanja je Ženska soba. Upozoravaju kako je trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja u posljednjih dvadesetak godina zaprimio neslućene razmjere.

Procjenjuje se da između 5.000 do 150.000 žena postanu žrtve trgovanja svake godine u Zapadnoj Europi, a da između 10.000 do 200.000 žrtava godišnje prođe preko balkanskih zemalja (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grčka, Makedonija, Rumunjska, Srbija i Crna Gora, Turska).