Piše: Ivana Perković Rosan
Goran Karan, Tedi Spalato, 4 Tenora, Pavel, Iskra i Ana Caković nastupit će 6. prosinca u Sportskoj dvorani Samobor na 11. humanitarnom koncertu za djecu udruge Krijesnica i za Sigurnu kuću Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Tim povodom razgovarale smo s voditeljicom Kuće Rebekom Miškić koja nam je otkrila koliko im znače ovakvi humanitarni koncerti za rad i funkcioniranje Sigurne kuće, kao i kakva je situacija trenutno u kući.
Tradicionalno uoči Božića skupljaju se donacije za one najugroženije i najpotrebitije, a dirigent Natko Gaberc je taj koji je i ove godine organizator humanitarnog koncerta na kojem istaknuti glazbenici pjevaju, između ostalog, i za majke i djecu koja su zaštitu potražili u prostorijama Sigurne kuće.
‘Imamo dugogodišnju suradnju s gospodinom Natkom Gabercom koji nas se sjeti svake godine i organizira humanitarni koncert za našu Kuću i od srca smo mu zahvalni na tome. To je sada već postala tradicija, a gospodin Gaberc svake godine dovede razne poznate izvođače te je atmosfera zagarantirana. Prema informacijama koje imam, sve je to počelo još 2013. godine na inicijativu gospodina Gaberca koji nam je pomogao i s brojnim drugim stvarima poput obnove fasade, donacija odjeće i obuće i slično,’ rekla nam je voditeljica Kuće za žrtve obiteljskog nasilja CZN-a Rebeka Miškić naglašavajući kako im ovakve donacije znače jako puno.
‘Ne možemo riječima dočarati to koliko smo zahvalni od srca svim našim stalnim, povremenim i novim donatorima te suradnicima što prepoznaju značaj svake, pa i one najmanje donacije. Često žene i djeca kod nas dođu bez ičega, čak i bez osobnih dokumenata i imaju samo onu odjeću u čemu su se našli taj tren, što iziskuje da u kratkom periodu nabavimo odjeću njihove veličine, a tu imaju najveću ulogu naši donatori i zato im još jednom veliko hvala. Nema nebitne ili ‘male’ donacije – svaka je jednako potrebna za rad naše Kuće i za živote naših korisnika’, istaknula je. A ono što im trenutno najviše treba su higijenske potrepštine.
‘Sve više na smještaju imamo male djece oko dvije-tri godine te su potrebe za higijenskim potrepštinama dosta velike u zadnje vrijeme. To se uglavnom odnosi na pelene, vlažne maramice i slično. A ostale potrebe su uglavnom iste cijele godine, posebno potreba za ljubavi i pripadanjem’, dodala je.
Nažalost, ovo doba godine je i vrijeme kada je više žena i djece primorano potražiti svoju sigurnost u Sigurnoj kući.
‘Trenutno smo puni, što je uglavnom tako u ovo doba godine. Tijekom ljeta je razdoblje kada imamo manje poziva, a samim time i manje smještaja, ali kako se zima bliži to se s vremenom sve više povećava, tako da smo u ovo doba godine gotovo uvijek puni. Iako je fluktuacija u sigurnim kućama velika, u ovo vrijeme se to još više osjeti pa često znamo imati u istom danu i otpuste i prijeme, čim se isprazni krevet već dobivamo zahtjev za nekoga novog’, rekla nam je.
Ipak, voditeljica i stručni suradnici se trude da se i u Sigurnoj kući stvori predblagdansko ozračje.
‘U Kući vlada predblagdansko raspoloženje, zadnjih dana smo fokusirani na izradu adventskih vijenaca te pripremu kolača za naše donatore i suradnike. Stoga smo ovih dana uglavnom u kulinarskim radionicama s našim korisnicama, ali i djecom gdje pečemo razne kolačiće koje zatim pakiramo i kao znak zahvalnosti dajemo onima koji brinu o našoj Kući i korisnicima. Također prije Božića i Uskrsa imamo običaj organizirati i duhovnu obnovu u Kući. Naravno, uz sve to, tu je i svakodnevni individualni rad s korisnicama i djecom, kao i grupne radionice’, istaknula je.
Na pitanje imaju li neki novi projekt u planu odgovorila je:
‘Puno toga je u planu za iduću godinu, a projekti su uglavnom usmjereni na potrebu za tetama čuvalicama s obzirom da sve više imamo male dječice od dvije-tri godine što je dosta nezgodno kada majke moraju ići na ročišta, preglede u bolnice ili razgovore za posao i tome slično. Također smo se usmjerili i na potrebu za vanjskim suradnikom psihoterapeutom koji bi dolazio kod nas u Kuću i radio tretmanski s majkama i djecom. To nam se do sada pokazalo vrlo korisnim jer često je majkama nezgodno odlaziti u obližnja mjesta s malom djecom na tretman psihoterapeuta’.
