Piše: Nika Šintić
Ono što u svojim feminističkim traganjima povremeno ispuštamo iz vida drugi je kraj rodno binarne sprege koja čini stub društvene organizacije: ako je ženskost u androcentričnom svijetu ukalupljena u stereotipe ljepote, majčinstva, intelektualne nemaštovitosti, receptivnosti, slabosti i sl., njezina se opreka nužno nadaje u jednako restriktivnim poimanjima muškosti. Greška, čini se, nastaje u pretpostavci da jedan spol može biti ostvaren i emancipiran u svijetu u kojemu je drugi posve podređen. Junaštvo, asertivnost i poduzetništvo muškaraca možda pune povijesne udžbenike i tvore hodogram uspjeha u suvremenom socijalno-ekonomskom uređenju, no kao splet prihvatljivih osobina ostaju više-manje fiksni. Transgresije se u najboljem slučaju nastoje lokalizirati a u najgorem nasilno odstraniti, jamačno zato što bi njihovo uopćavanje destabiliziralo represivne granice ženskog identiteta.
„Tek kroz dekonstrukciju maskuliniteta dekonstruira se patrijarhat“, govori povjesničarka Ana Rajković Pejić iz Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.
Uz kolegicu Mariju Karbić i kolegu Željka Dugca Ana Rajković Pejić već treću godinu za redom organizira znanstveni skup Isti rod, različite sudbine, čija ovogodišnja izlaganja tematiziraju upravo alternativna poimanja muškosti u širokom povijesnom razdoblju od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. Na programu skupa, održanog 4. prosinca u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod, našla se tako analiza poljičkog klera u kontekstu javnog i osobnog istupanja iz okvira njihova staleža, historijat formalnog obrazovanja muškaraca za medicinske sestre, prikaz skrbničkog rada Aleksandra Milčića, zeta Ivane Brlić-Mažuranić, skica muškaraca zaposlenih u kućnoj službi na području Zagreba potkraj 19. i početkom 20. stoljeća – kada ovaj sektor prolazi obuhvatnu feminizaciju – te panoramski pregled maskuliniteta u srednjovjekovlju, kao i izlaganje o pripadnicima tkalačkih i pletačkih zanata, opis muških optuženika u progonima vještica i još mnogo toga. Predodžba radničkih pokreta kao inherentno progresivnih nastojala se relativizirati referatom o antifeministički konotiranoj radničkoj kulturi u Banskoj Hrvatskoj na koncu 19. stoljeća, premda je u jednom drugom izlaganju strukturiranje figure pisca, prvoborca, revolucionara i mislioca Veselina Masleše kroz nepatrijarhalnu optiku u literarnom portretu Mitre Mitrović podsjetilo prisutne da posrijedi nije monolitna tema već pluralitet različitih silnica i očitovanja.
Marija Karbić, Željko Dugac i Ana Rajković Pejić / Foto: Hrvatski institut za povijest
U razgovoru s Anom Rajković Pejić, inače specijaliziranom u socijalnoj i rodnoj povijesti između dva svjetska rata, doznajem da je upravo u okviru jugoslavenske historiografije vrlo oskudan istraživački prostor bio ustupljen ženskim i rodnim pitanjima, a kada se vibrantnost feminističkih i radničkih pokreta u međuraću i nastojala teorijski zahvatiti – kako to čine, recimo, Jovanka Kecman i Marija Šoljan-Bakarić – rezultati bi bili mahom pozitivistički konotirani, posljedično blokirajući interpretativne naučne linije poput onih obuhvaćenih dotičnom konferencijom. Posrijedi je, pojašnjava mi povjesničarka, distinkcija između tzv. „old labor history“ i „new labor history“, gdje je ovo prvo fokusirano na kronologije sindikalnog organiziranja, datume i razmjere štrajkova, dok ono drugo nastoji popuniti kvalitativne praznine opisanog pristupa različitim deskriptivnim metodološkim alatima. Maskulinitet se pritom može i uzeti kao jedna od spojnica ovih dvaju teorijskih rastera, budući da unosi interpretativni element u predodžbe, primjerice, jakog i muževnog radnika iz kasne Jugoslavije ili možda časnog heteronormativnog viteza srednjovjekovlja, kakve se nameću upravo inzistiranjem na pozitivizmu bez konstruktivizma.
„Intencija skupa je da se inkorporira ženska strana povijesti u dio šireg narativa, ali na način da se sam taj širi narativ redefinira, jer nema povijesti bez žena, i nema ženske povijesti bez dekonstrukcije maskuliniteta. Svi se historiografski obrasci vrte po nekakvim stereotipnim načelima, čak bih rekla i stigmama, a ovim se skupom nastoji pokazati da postoje i drukčija tumačenja povijesti.“
Foto: Hrvatski institut za povijest
U kontekstu Slavonskog Broda, ali i šireg županijskog područja, ovakav kut gledanja predstavlja krajnji novitet, pa je slijedom toga u prvom izdanju skupa naglasak bio stavljen na determiniranje stanja i dosega dosadašnjeg istraživanja povijesti žena, što se iduće – prošle – godine kristaliziralo osvrtom na ženske biografije i autobiografije. Pored životnih priča istaknutih pojedinki stručno su se oslovljavali i nebrojeni fragmentarni izvori koji uvjetuju ispisivanje kolektivnih biografija, što samo po sebi podrazumijeva kombinaciju ranije spomenutih istraživačkih predložaka. Obuhvatnija koncepcija povijesti koju organizatori i sudionice skupa pažljivo i temeljito izgrađuju iziskuje upravo proučavanje različitih modaliteta muškosti kao identitarne okosnice njezinih glavnih aktera, kako bi se u budućnosti i spriječio nastavak njihove prevlasti.
