Piše: Nikolina Blažanović
Od malena smo naučili da saonice Djeda Mraza vuku Dasher, Dancer, Prancer, Vixen, Comet, Cupid, Donner, Blitzen i Rudolf. Oni se cijele godine pripremaju za svoje putovanje uveseljavanja djece diljem svijeta. Sobovi su životinje koje, u usporedbi s drugim kopnenim životinjama, mogu prijeći najveću udaljenost. No znanstveno gledano, saonice ne vuku sobovi, nego sobice!
Sobovi i njihova imena se prvi put spominju 1823. godine u pjesmi „Posjet Svetog Nikole“ (još poznata i pod nazivom „Noć prije Božića“). No, u povijesti se potkrala greška u percepciji djedovih sobova. Naime, tijekom zime sobovi gube svoje rogove, što znači da su radišna i vesela devetorka zapravo sobice.
Naime, prema LiveScience sobovi svoje rogove koriste u sezoni parenja u jesen pa ih nakon toga odbacuju. Kod sobova koji žive u Skandinaviji rogovi starijih mužjaka otpadaju u studenom ili prosincu, dok ih ženke zadržavaju tijekom cijele zime i gube ih tek u ljeto. Uz rogove, ženke su i spremnije za hladno vrijeme jer dobiju skoro 50% tjelesne mase. Ta dodatna težina daje im centimetre guste mase na stražnjim nogama koja ih štiti na niskim temperaturama. Mužjaci, s druge strane, zimi imaju oko 5% tjelesne masti jer većinu potroše tijekom sezone parenja.
Sobice i sobovi imaju guste nizove kapilara, koji ponekad izgledaju ružičasto, kako bi topli protok krvi zagrijavao zrak koji udišu i spriječio smrzavanje mozga tijekom trčanja. Posebnost koja im pomaže u snježnim uvjetima su i njihove oči. Oni mogu vidjeti ultraljubičasto svijetlo i imuni su na snježnu sljepoću. Relativno lako mogu vidjeti urin grabežljivca u snijegu, druge sobice i sobove kroz oluje te hranu ispod leda. Iza očiju imaju i reflektirajuću prevlaku koja poboljšavanja njihov vid noću.
Sve ovo ukazuje da su jedino ženke dovoljno snažne i tjelesno spremne vući Djeda Mraza i sve naše poklone.
