TIHANA JANA VUKIĆ Dokumentaristica životnih priča: Ženama ne nedostaje hrabrosti već vjere u vlastite mogućnosti

2020-11-16T08:29:25+00:0015. studenoga 2020.|Kultura, Posao|

Piše: Antonija Dujmović

„Moje prvo zanimanje je radna terapeutkinja. Iako je to prilično zanimljiv posao, nedostajao mi je artistički dio, budući da sam se prije bavila kazalištem i glumom. Zainteresirala sam se za video produkciju, napustila posao u Švicarskoj i preselila se u Zagreb gdje sam upisala MPA akademiju. Nakon završetka akademije htjela sam naći nešto što će povezivati moje prvo zanimanje i komercijalnu video produkciju i tako sam pokrenula  Little Life Tales, projekt baziran na životnim pričama ljudi” – započinje svoju životnu priču 29-godišnja Tihana Jana Vukić.

Ova svestrana mlada žena, odrasla u Švicarskoj, do sada je u okviru projekta Little Life Tales dokumentirala preko osamdeset životnih priča ljudi iz različitih zemalja svijeta. Inspirativnim pričama uokvirenima u petominutni video posebnu vrijednost daje i autoričino umjetničko portretiranje osoba i okruženja gdje su snimane. Tihana je projekt pokrenula, kako kaže, u trenutku kada se osjećala „blokirano“. Naime, napravila je promjenu u svome životu, napustila siguran posao, preselila u drugu državu i počela iz početka. Ali ni nakon svih tih promjena i truda nije imala osjećaj da je pronašla svoj put.

„Imala sam percepciju da svi napreduju, a ja ne. Često kada nam je najteže, odgovore tražimo u strancima, u njihovim pričama. Počela sam po internetu tražiti nešto što bi mi pomoglo naći odgovore na moja pitanja, tražila sam životne priče običnih ljudi kao što sam ja, koji bi me sa svojim životnim iskustvima, idejama mogli potaknuti i inspirirati. Budući da sam uvijek voljela slušati ljude dok pričaju o svojim životima, kao spoj mog prethodnog iskustva terapeutkinje i usvojenih novih vještina iz područja video produkcije nastao je Little Life Tales“, priča Tihana.

Ostaviti siguran posao u Švicarskoj, preseliti se u Hrvatsku i upustiti se u neizvjestan projekt neki će nazvati hrabrošću, drugi ludošću. No, za Tihanu Janu nema dvojbe – ponekad je nužno da čovjek iziđe iz zone sigurnosti i krene živjeti svoju strast.

„Osobno mi je jako puno promijenilo mišljenje kad sam radila kao studentica radne terapije u palijativnoj skrbi. Uglavnom su to bile grupne terapije kroz različite aktivnosti. Nikad neću zaboraviti riječi pacijenata kad bi pričali o svojim životima i snovima. Primijetila sam da se na kraju pamti samo ono što je stvarno čovjeka ispunjavalo poput obitelji, bližeg kruga ljudi i strasti prema nečemu.”

Svjesna da se niti jedna odluka se uzima lagano, pogotovo kada je naša budućnost u pitanju, ova dokumentaristica životnih priča vjeruje da svi mi duboko u sebi znamo što to zapravo tražimo, stabilnost ili izazov.

„Ja bih uglavnom svima preporučila da naprave nešto neočekivano za sebe, ne mora to značiti skočiti u prazno kao što je promijeniti karijeru ili preseliti se u drugu državu, već recimo, otići negdje sami, naučiti skijati ili ići na tečaj kazališne improvizacije. Probati nešto novo što nam nije u zoni komfora uči nas puno o našoj elastičnosti kao ljudi. Kroz te male izazove možemo jako puno naučiti o nama samima, otkriti i valorizirati što nam je stvarno bitno u životu. Probajte. Zabavno je!”, poručuje Tihana.

Priča 19: Supruga i majka dvoje djece otkriva novu sebe

Kada govorimo o uvriježenom mišljenju kako su žene manje spremne prihvatiti rizik i upustiti se u nešto novo, što je često razlog njihovoj stagnaciji u različitim segmentima života, Tihana smatra da sve kreće od razlika u odgoju dječaka i djevojčica.

„Vjerujem da je problem što smo oduvijek navikli raditi razlike između žena i muškaraca. Već od malena dečki su odgojeni da budu hrabri, a cure da budu dobre. Stereotipi se mogu vidjeti u domaćinstvu, na svim televizijskim programima, knjigama, odjeći itd., premda neki klasični stereotipi više ne funkcioniraju kao nekada, naprimjer danas se sve više žena orijentira na liderske pozicije. Nažalost, iako je žena dokazala da ima sve karte da u uspije u karijeri, još uvijek unutar sebe ima onaj stari odgoj koji se iz generacije u generaciju prenosio: biti dobra majka, supruga, susjeda…”

Naša sugovornica posebno ističe da ženama ne nedostaje hrabrosti, to su u povijesti žene dokazale kaže, ono što im manjka je vjera u vlastite mogućnosti.

„Mi kad znamo da smo dobre u nečemu mislimo uvijek da bi morale još malo proučiti, razviti se, odrasti da bi bile spremne, dok su muškarci više odgojeni na carpe diem i skočiti u prazno. Mi kao žene ne. Zato vjerujem da je promijeniti sliku o sebi jako bitno i vjerujem da si žene i muškarci  mogu međusobno pomoći. Danas, više nego ikada u prošlosti, razlika između žena i muškaraca je sve manja tako da imamo više mogućnosti naučiti jedni od drugih, izaći iz klasičnih stereotipa i dopustiti i ženama i muškarcima da žive slijedeći vlastitu istinu i inklinaciju prema životu.”

Radeći na projektu Little Life Tales Tihana je dokumentirala razgovore s preko 80 ljudi iz različitih zemalja svijeta. Uočila je nit koja povezuje najrazličitije ljudske sudbine – svi sugovornici kao posebne vrijednosti ističu mir, ljubav, razumijevanje, osjećaj pripadnosti i ispunjenosti.

„Vjerujem da su to temeljne potrebe svake osobe koja živi u bilo kojem društvu u svijetu. Kada sretnem neku osobu i popričam s njom često se zainteresiram i pitam pristaje li na intervju. Ne prihvate sve osobe odmah i većinom kažu: „Nemam ništa posebno za podijeliti“, ali to nije istina. Većina ljudi ne vidi ogroman potencijal i inspiraciju unutar sebe i svoga života, iako im je njihova životna priča bitna. Nadam se da se ljudi nakon intervjua za Little Life Tales vrate doma obogaćeni tim iskustvom i s većom sviješću vlastite snage. Nadam se da vide ljepotu vlastitog životnog iskustva iz druge perspektive i da znaju da su nekome bili inspirativni.”

Priča 58: Podršku i izvor snage majka pronalazi u maloj kćeri

Pričanje svoje životne priče znači i otkrivanje sebe, svoje intime. Koliko su ljudi spremni povjeriti se o nekim teškim temama, traumama? Tihana u tome ima ogromno iskustvo.

„To ovisi o osobnosti sugovornika, nekim ljudima je malo teže započeti priču, jer možda nisu navikli na kameru ili im je prvi put da o tome pričaju, a neki su već elaborirali temu o kojoj žele pričati pa se otvore lakše i daju svoju poruku svijetu. Zanimljivo da o pitanjima (ne)ravnopravnosti spolova nitko od sugovornika ne govori direktno, ali se ta tema može iščitati između redova u puno priča, pogotovo kad se priča o brakovima ili raznim traumatičnim situacijama. Zato volim i predstaviti priče koje razbijaju percepciju neravnopravnosti muškaraca i žena. Kad se uđe dublje u razgovor s osobom onda ju se vidi u cjelini. Izađe se iz tih stereotipa i pada maska iza koje se (svi) skrivamo. Ovaj projekt je mogućnost da osobe budu ono što jesu i da budu zbog toga prihvaćeni i cijenjeni jer u suštini svi smo različit, i to ne samo zato što se dijelimo na žene i muškarce nego zato što imamo, svako od nas, svoj put i svoju životnu priču.”

Priča 61: Različitost kao poticaj razumijevanju drugih i drugačijih

Kako kaže, iz prethodnog iskustva radne terapeutkinje, primijetila je koliko su razlike u odgoju duboko ukorijenjene u ljudima. To se najbolje primjećuje u razlikama u problemima koje iznose muškarci i žene.

„Žene više iskazuju brigu za djecu, supruga ili za obitelj, a muškarci manjak snage u radu ili problem vezano za promjenu u poslu. To je što se tiče konkretnih problema svakodnevice. Dok s emotivne strane imamo isto tako razlike u doživljaju problema pa žene lakše pokazuju brigu dok je muškarcima to malo teže. Ipak, s vremenom se i to mijenja pa muškarci sada otvorenije progovaraju o svojim osjećajima i onome što ih tišti.”

Priča 64: Iskustvo maloljetničkog majčinstva

Iz perspektive osobe koja je živjela i odrastala u Švicarskoj Tihana ne pronalazi puno razlika kada je riječ o položaju žena u tamošnjem i hrvatskom društvu.

„Imala sam sreću upoznati jako puno ambicioznih i snažnih žena i u jednoj i drugoj državi tako da ne uočavam veliku razliku. Znamo da postoje neke kulturološke razlike između Hrvatske i Švicarske vezane za uloge žene u društvu, međutim one su u današnjem vremenu, pogotovo u mojoj generaciji, sve manje. U obje države se sve više priča o ravnopravnosti spolova u svim segmentima i to me jako veseli. Vidim sve više žena poduzetnica, pogotovo ovdje u Hrvatskoj, koje uzimaju svoju budućnost u svoje ruke i koje su velika inspiracija za sve nas.”

Život u Švicarskoj Tihana je zamijenila onim u Vodnjanu gdje volontira u udruzi Istrian de Dignan.Udruga je osnovana s ciljem poboljšanja lokalne kvalitete života putem suradnje, rada i solidarnosti članova zajednice.

„Udruga je usmjerena na razvoj poljoprivrede, kulture i turizma. Djeluje u ovom malom istarskom gradu putem Ekomuzeja, Ekolaba gdje se transformiraju naši ekološki proizvodi, putem naše Didaktičke Farme i Ekološkog vrta. Iz osobnog iskustva mogu reći da je rad u zajednici jako motivirajući i tu nema razlike u spolu kod biranja aktivnosti, svatko ulaže trud ovisno o vlastitim mogućnostima. To je jedan divan koncept gdje tradicija i razvoj mogu ići u istom smjeru”, zaključuje svoju priču Tihana Jana.

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.