Piše: Antonija Dujmović

U cilju osnaživanja žena i jačanja njihovog položaja u društvu, predsjednice država i vlada iz cijeloga svijeta sudjelovale su sinoć na sastanku UN Women i Council of Women World Leaders (CWWL) koji je održan u zgradi UN-a u New Yorku u suorganizaciji i pod pokroviteljstvom Republike Hrvatske. Podsjetimo, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izabrana je u ožujku ove godine za predsjednicu Vijeća žena svjetskih vođa.

Ovaj sastanak ujedno je uvod u UN Women kampanju „Champions for Generation Equality“ pokrenutu u povodu 25 godišnjice usvajanja Pekinške deklaracije i platforme djelovanja koja se obilježava 2020. godine. Upravo je ovaj međunarodni dokument postavio smjernice o uklanjanju sistemskih prepreka ravnopravnom položaju žena u svim područjima života.

UN navodi kako su unatoč izvjesnom napretku, promjene spore i danas niti jedna zemlja ne može tvrditi da je postigla ravnopravnost spolova. Višestruke prepreke ostaju nepromijenjene, uključujući činjenicu da je žensko vodstvo i dalje ograničeno i da su žene još uvijek nedovoljno zastupljene na svim vodećim pozicijama, bilo u politici, državnoj službi ili privatnom sektoru.

Kada bi skupili sve izabrane liderice na svijetu ne bi popunili dvoranu UN-a

Izvršna direktorica UN Women Phumzile Mlambo-Ngcuka u raspravi je izrazila nadu da će zajedno s članicama CWWL-a, odnosno grupom od 282 žene liderice, u okviru ove kampanje potaknuti promjene koje predviđa Pekinška platforma naglasivši da je ta deklaracija za žene isto što i Povelja UN-a za države članice. Mlambo smatra da svijet treba žene na pravom mjestu u pravim brojkama.

„Kada bi okupili sve žene liderice na svijetu koje su izbornim procesom došle na vodeće funkcije, na globalnoj ili nacionalnoj razini, vjerojatno ne bi napunili ovu prostoriju, toliko je to ozbiljno“ rekla je Mlambo.

Ravnopravnost počinje doma

U svom obraćanju čelnicama država predsjednica RH i CWWL Kolinda Grabar-Kitarović rekla je kako Hrvatska ima dobro zakonodavstvo kada je u pitanju ravnopravnost žena i muškaraca, no da ravnopravnost ne funkcionira najbolje u praksi. Počevši od razlika u plaćama do činjenice da su žene diskriminirane na tržištu rada na način da ih se pita planiraju li zasnovati obitelj i imati djecu, ili tako da uopće ne sudjeluju na tržištu rada jer su opterećene brigom o djeci ili potrebitim članovima obitelji.

Dodala je kako je, vezano uz odgoj djece, o ravnopravnosti i sama educirala neke članove obitelji. Naglasila je da se djevojkama ne smije ubijati ambicija riječima „nije to zanimanje za tebe“, „kako ćeš uspjeti među tolikim muškarcima“ i sl. već ih se treba ohrabriti da budu ambiciozne, da ne prihvaćaju ne kao odgovor, da ne dozvoljavaju nikome da im govori kako nešto ne mogu, ali jednako tako ohrabriti muškarce da čine to isto jer, kako je rekla, ravnopravnost počinje u domu.

Govoreći o osobnom iskustvu žene predsjednice je rekla: „Primijetila sam i novi oblik diskriminacije, jer kada vam ne mogu naći ništa u vašoj prošlosti što bi bilo skandalozno onda vas nastoje diskreditirati kao ženu, glupu plavušu koja je rekla ovo i ono, uzimajući riječi iz konteksta i reinterpretirajuć ih, prikazujući vas kao nekoga tko nije dovoljno pametan i vrijedan biti predsjednik.“

Žene se trebaju riješiti društvene stigme imale ili nemale djecu

Predsjednica Estonije Kersti Kaljulaid, prva žena na toj dužnosti u povijesti ove baltičke države, rekla je da ženske vođe ne trebaju šutjeti o tome kako su tretirane tijekom svoje političke karijere. Istaknula je da, gledano iz kuta mnogih, ona dolazi iz uređene, moderne, digitalizirane zemlje ali svejedno da se i tamo još uvijek čuju novinarska pitanja poput: „Planirate li trudnoću ako postanete premijerka?“

Posebno je naglasila da za isti rad žene trebaju biti plaćene jednako kao i muškarci što nije slučaj čak niti u razvijenim zemljama te se osvrnula i na ravnotežu privatnog i poslovnog života.

„Da bi žene bile na vrhu, od njih se očekuje da odustanu od svoje ženske strane, moraš se odreći majčinstva ili imati nekoga na koga ćeš prenijeti sav teret brige oko djece, a sve kako bi radno mjesto ostalo sterilno od obiteljskog života“ rekla je Kaljulaid dodajući da to ne želi svojim kćerima, unuci niti bilo kojoj ženi.

Obraćajući se političkim lidericama estonska predsjednica je na kraju kazala: „Želim da se nitko od vas ne mora nositi s društvenom stigmom da nije dobra majka jer stalno ide na različita mjesta ili u suprotnom slučaju ako nema djecu, da nije dobra osoba jer je preambiciozna pa posvuda ide. Želim da sudjelujete, razvijate karijere, gradite uspjeh i slavite svoju ženskost, ono što jeste, imale ili nemale djecu“.

Napomenula je da, kao majka trojice sinova (i jedne kćeri), shvaća koliko je važno kako se odgajaju budući muškarci u smislu dijeljenja zajedničkih odgovornosti u obitelji.

Uz nasilje i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu ne možemo govoriti o jačanju ženskog liderstva

Katrin Jakobsdottir kazala je da ne bi bila ondje kao predsjednica Vlade Islanda da je morala birati između obiteljskog života i karijere. U tom kontekstu naglasila je važnost rodne ravnopravnosti i sudjelovanja muškaraca u brizi oko djece.

Također je rekla kako se ne može govoriti o jednakoj zastupljenosti žena u vodstvu, a da se ne spomene nasilje nad ženama i zlostavljanje. Rekla je kako je njena vlada fokusirana na prevenciju nasilja jer je veliki postotak žena koje su osjetile rodnouvjetovano nasilje ili seksualno zlostavljanje na radnom mjestu.

„Ne možemo osigurati jednaku zastupljenost žena u vodstvu ako prelazimo preko nasilja na radnom mjestu ili doma. To je prioritet! To i jednake plaće.“ rekla je islandska predsjednica vlade.