Piše: Nikolina Blažanović
Savez Roma u RH KALI SARA od veljače prošle godine provodi projekt Obrazovane Romkinje – osnažene romske zajednice. Vodi ga Suzana Kunac, magistra sociologije, s kojom smo razgovarale o aktivnostima projekta i položaju Romkinja u Hrvatskoj.
„Tijekom rada na knjizi Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: žene, mladi i djeca zajedno s koautoricama Ksenijom Klasnić i Petrom Rodik došle smo do gotovo nestvarnog podatka za 21. stoljeće, a to je da od Romkinja koje imaju djecu, njih 50% prvo dijete je rodilo u maloljetničkoj dobi, a 17% u dobi mlađoj od 16 godina. Kada se taj podatak pogleda u svjetlu razloga odustajanja od osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja gdje mlade Romkinje kao razloge odustajanja od obrazovanja navode sklapanje braka (27%), trudnoću i postajanje roditeljem (15%) te loše obrazovne rezultate (15%) slika postaje prilično zabrinjavajuća. Iz rezultata istraživanja je postalo razvidno da su Romkinje prema svim istraženim dimenzijama (obrazovanje, uključenost u gospodarski život, seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, nasilje nad ženama) društveno – ekonomski marginalizirana i socijalno najisključenija skupina u hrvatskom društvu. Osim što ih samo petina završava srednjoškolsko obrazovanje i to najčešće trogodišnje zanatske škole, samo ih 8% obavlja neki oblik plaćenog rada, dok ih je 40% domaćica. Ti podaci svrstavaju Romkinje u Hrvatskoj u neslavni europski kontekst zemalja s najvećim udjelom radno neaktivnog romskog ženskog stanovništva“, kazuje Kunac o motivaciji za projekt.
Projekt se provodi u partnerstvu s islandskim Institutom za strane jezike Vigdís Finnbogadóttir i financijsku podršku Fonda za aktivno građanstvo čiji opći cilj je uključivanje Romkinja u sve društvene dimenzije smanjenjem maloljetničkih trudnoća te povećanjem razine obrazovanja. Dodatni ciljevi projekta su podizanje kapaciteta romskih udruga, članica/ova Vijeća romske nacionalne manjine (VRNM) i pojedinaca iz Saveza Roma u RH KALI SARA za javno zagovaranje rodne ravnopravnosti i podrške Romkinjama.
„Svim aktivnostima želimo postići emancipaciju mladih Romkinja te ih motivirati za nastavak obrazovanja, osnažiti ih da zatraže pomoć u slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, informirati ih o ženskim ljudskim i reproduktivnim pravima, te kako se zauzeti za sebe i ostvariti svoja prava“, naglašava Kunac.
Aktivnosti projekta odvijaju se u Osječko-baranjskoj, Slavonsko-brodskoj, Sisačko-moslavačkoj, Međimurska, Bjelovarsko-bilogorskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji. Održane su četiri dvodnevne edukacije za predstavnice/ke VRNM i romskih udruga o javnom i zakonodavnom zagovaranju za rodnu ravnopravnost s više od 120 sudionica/ka iz šest županija. Na radionicama su sudjelovali i gosti: saborski zastupnik Veljko Kajtazi, ministrica poljoprivrede Marija Vučković, pravobraniteljica Višnja Ljubičić, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Alen Tahiri, Marina Škrabalo iz Zaklade Solidarna i Fond za aktivno građanstvo, Helena Beus, ravnateljica Ureda za udruge i drugi.
Do sada su provedena tri edukacijska ciklusa u Osječko-baranjskoj, Slavonsko-brodskoj, Sisačko-moslavačkoj i Međimurskoj županiji za ukupno 186 romskih djevojčica. Za te radionice pripremljen je i priručnik Za moje zdravo odrastanje s nekoliko tematskih cjelina. One se tiču rodne ravnopravnosti, adolescencije, sazrijevanja i odrastanja, seksualnih i reproduktivnih prava te zdravlja kroz interaktivne aktivnosti i misaone procese.
„U trećem edukacijskom ciklusu su mlade Romkinje u dobi od 13-18 godina imale priliku razgovarati o izazovima tijekom trudnoće, važnosti medicinskog praćenja trudnoće uz podršku ginekologa i drugim temama majčinstva, zdravih veza, vršnjačkog nasilja i nasilja u intimnim vezama, kako ga prepoznati i kome se obratiti u takvim slučajevima. Radionice smo dovršili motivacijskim govorom mlade Romkinje, studentice druge godine Pravnog fakulteta, odsjeka za Socijalni rad, Lee Oršuš, članice SRRH KALI SARA o važnosti obrazovanja koje je ključ za bolji položaj Romkinja na tržištu rada, kvalitetniji život, mogućnosti planiranja obitelji i ostvarenja djevojačkih snova“, govori Kunac.
Kaže da je odaziv odličan, pogotovo u Međimurju. „Jako ih se dojmila osobna priča mlade Romkinje Lee Oršuš i forum teatar (kazalište potlačenih) koje smo uvježbali na temu nasilja u intimnim vezama gdje su polaznice imale priliku iz te forme prepoznati različite vrste nasilja koje su često međusobno isprepletene u nasilnoj vezi. U konkretnoj sceni se ekonomsko nasilje povezalo s psihičkim i fizičkim nasiljem. Za sve radionice mlade Romkinje su rekle da su im bile korisne, zabavne, da su djelovale motivirajuće i osnažujuće za njihov daljnji obrazovni put i život“, ističe.
Na koncu smo Suzanu Kunac pitale da nam opiše prosječnu Romkinju: „Iako je opće poznata činjenica da su Romi i Romkinje u Hrvatskoj siromašni, podatak da ih 92% živi u riziku od siromaštva je meni bio šokantan podatak. Tako da bismo mogli reći da je prosječna Romkinja siromašna, najčešće bez srednje škole, domaćica s troje ili četvoro djece u prosjeku koja živi u romskom naselju na rubu sela ili grada, najčešće bez vodovoda i kanalizacije, a često i bez WC-a u kući.“