Piše: Nikolina Blažanović

Brojna istraživanja provedena u različitim zemljama svijeta potvrđuju da žene i muškarci nemaju jednak tretman u farmaceutsko-medicinskom području. Od početaka razvitka medicine, žene su sa svojom specifičnom biološkom osnovom, drugačijim simptomima i reakcijama na određene lijekove i načine liječenja zanemarene u odnosu na muškarce. Zbog toga je većina lijekova, medicinske opreme i dijagnostike krojena po mjeri muškarca koji je bio glavni ispitanik. To danas ima veliki utjecaj.

Poznato je da u automobilskim nesrećama više sudjeluju muškarci jer oni čine i većinu vozača. Međutim, kada se dogodi nesreća u kojoj je sudjelovala žena veća je vjerojatnost da će biti ozlijeđena ili smrtno stradati. Usprkos tome, za automobilska testiranja se svejedno rijetko koriste ženske lutke. U EU jedan od pet testova zahtjeva korištenje ženske lutke za testiranje u automobilima, ali samo na suvozačkom mjestu. Istraživanje iz 2017. godine pokazalo je da su lutke problem kod još nečega – prve pomoći. Manje je vjerojatnije da žene, naspram muškaraca, prime prvu pomoć u javnosti. Zbog toga je vjerojatnost preživljavanja kod muškaraca 23% viša od one kod žena. Istraživački tim smatra da su ljudi manje spremni pomoći ženama jer davanje umjetnog disanja uključuje dodirivanje prsa. Upravo zato smatraju da svi tečajevi i vježbe prve pomoći trebaju uključivati i vježbe na ženskim lutkama.

Žene fertilne dobi su dugo bile isključene iz istraživanja i testiranja lijekova te se pretpostavljalo da ih prosječan bijelac između 25 i 30 godina s težinom od 70 kg dovoljno dobro predstavlja. Također, ženke životinja se i dalje manje koriste u istraživanjima jer istraživačice/i smatraju da unose puno varijabli zbog svog hormonalnog ciklusa. Liječnica Laura Huang rekla je da se medicinski kadrovi obrazuju gotovo isključivo promatrajući bijelog pacijenta od 75 kg. Rekla je i da su instrumenti za operaciju izrađeni za mušku ruku. Dimenzije prosječnog muškarca koriste se i za raznu zaštitnu opremu za lice i tijelo, a u SAD-u je 2005. godine čak osam od deset lijekova povučeno iz upotrebe jer su uzrokovali zdravstvene probleme kod žena.

Istraživanja raka fokusirana su na muškarce, a istraživanja bolesti koronarnih arterija u muškaraca se puno više financiraju, nego u žena. Za razne bolesti, od boli do tuberkuloze, muškarci prolaze više liječenja nego žene s istim simptomima. Istraživanje iz Kopenhagena iz 2019. godine pokazalo je značajna zakašnjenja dijagnosticiranja žena u usporedbi s muškarcima. Žene su, naspram muškaraca, za čak 770 vrsta bolesti dijagnosticirane prosječno četiri godine kasnije. Rak je u žena dijagnosticiran prosječno 2,5 godina, a dijabetes 4,5 godina kasnije.

Puno bolesti koje pretežito pogađaju žene se nedovoljno istražuju. Endometrioza pogađa jednu od deset žena u reproduktivnoj dobi, no ta je bolest često dijagnosticirana nakon sedam godina jer liječnice/i često zanemaruju simptome jake menstrualne boli. Nova istraživanja pokazala su da žene više pate od srčanih bolesti, ali da se one javljaju kasnije u životu, očituju s različitim simptomima i da ih treba različito liječiti. Također, polovina HIV-om zaraženih su žene, a istraživanja se fokusiraju na homoseksualne muškarce.

Ženski biološki sustav funkcionira drugačije od muškog, a neprilagođeni testovi ugrožavaju zdravlje žena. Istraživanje iz 2016. godine provedeno u SAD-u pokazalo je da testovi za Alzheimer nisu jednako kredibilni za žene i muškarce. Naime, žene u ranim fazama navedene bolesti bolje rješavaju testove te se bolest dijagnosticira kasnije. Dijabetes tipa 2 se također najčešće otkriva tek pri komplikacijama zbog drugačije reakcije ženskog sustava. Žene i muškarci različito reagiraju i na kemikalije. Na primjer, žena radi u salonu gdje je izložena raznim kemikalijama koje se nalaze u lakovima za nokte, gelovima i sprejevima, a nakon toga s raznim kemikalijama čisti dom. To znači da je tijekom dana izložena različitim tvarima čiji utjecaj na nju još uvijek nije dovoljno istražen.

Istraživanja depresije najčešće su uključivala žene jer je u bolnicama zbog pretpostavljene depresije bilo više žena od muškaraca, a ovisnici o alkoholu i drogama, većinom muškarci, bili su isključeni iz istraživanja. Istraživačice/i su uglavnom proučavali žene kako bi stvorili temelje dijagnoze pa se više žena i uklopilo u opise depresije. To čini začarani krug. Više žena je sudjelovalo u istraživanju, dijagnoze su prilagođene njima pa se zaključilo da je i više žena depresivno. Također, pokazano je da će se muškarce istih simptoma kao kod žena rjeđe proglasiti depresivnima.

Iako su uloženi napori u povećavanju broja žena u kliničkim studijama žene u njih još uvijek nisu dovoljno uključene. Istraživanje iz 2005. pokazalo je da čak i za lijekove koji su pokazali značajne razlike u utjecaju na žene i muškarce, nije bilo preporuka za doziranje prema spolu. To je potencijalno objašnjenje činjenice da je kod žena 1,5 do 2 puta veća vjerojatnost razvijanja nuspojava na propisane lijekove. Istraživanja u Velikoj Britaniji pokazala su da je kod žena vjerojatnost nuspojava 1,6 puta veća.

Istraživanja se i danas temelje na pretpostavci da su žene i muškarci dovoljno slični da bi se istraživanja na pretežito jednom spolu, mogla primijeniti i na drugi. To naravno nije točno i ovakva praksa šteti kvaliteti života žena.