Fizičke vježbe i sport ljudske su aktivnosti koje su usko povezane sa zdravljem te su ukorijenjene u osnovnim društvenim, obrazovnim i kulturnim vrijednostima. Skupština Ujedinjenih naroda 2003. godine naglasila je značaj sporta i fizičke vježbe kao načina promicanja razvoja i mira. Unatoč tome, pristup sportu ženama je bio zabranjen sve do 20. stoljeća te je bio podloga za stvaranje raznih rodnih stereotipa i predrasuda.

Predodžba žene koja se bavi fizičkim aktivnostima u slobodno vrijeme ili profesionalnim sportom i dalje je u srazu sa starim vjerovanjem da te aktivnosti „nisu u skladu sa ženskom ulogom” i tradicionalnim društvenim i kulturnim predrasudama o razlikama između muškaraca i žena koje se odnose na njihov rod i sposobnost bavljenja sportom.

Nekoliko istraživanja pokazalo je velik popis rodnih kategorizacija iz šezdesetih koje su i dalje izvor diskriminacije žena i rodne nejednakosti. Stoga s jedne strane postoje takozvani „muški sportovi” kao što su nogomet ili boks koji se povezuju sa snagom i jačinom, a s druge strane postoje sportovi za koje je potrebno više fleksibilnosti i gipkosti kao što je gimnastika ili plivanje, koji se zbog toga smatraju „ženskim sportovima”.

Osim toga, slobodan pristup žena sportu odgađao se, a žene su se pritom suočavale s brojnim preprekama koje su i danas prisutne. Sport je stvorio muškarac i to za muškarca kao način prenošenja određenih vrijednosti i fizičkih sposobnosti. Zapravo, sportašice se nisu natjecale na Olimpijskim igrama sve do 1900. godine. Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. po prvi su puta sve zemlje imale ženske predstavnice, a u Rio de Janeiru 2016. godine 45 % svih sudionika bile su žene. Ipak, seksizam na društvenim mrežama i medijima bio je prisutan tijekom cijele manifestacije.

Društvena odgovornost medija je borba protiv stereotipa i jačanje vidljivosti ženskih sportova

Na „karti” za postizanje rodne jednakosti stvorenoj 2015. godine, Program za održivi razvoj do 2030. izričito je prepoznao da je sport nužan alat za promicanje ženskog napretka i poboljšanja osnaživanja žena. S obzirom na navedeno, dokazan je značajan učinak, društvena odgovornost i glavna uloga koju mediji imaju u borbi protiv rodnih stereotipa i poboljšanju vidljivosti žena.

Nejednako postupanje medija prema ženama na sportskim vijestima i na programu TV-a vidljiv je i značajan problem, naročito danas kada se sve više usvajaju društveni napreci i nove politike s ciljem potpune jednakosti muškaraca i žena.

Zbog svojeg utjecaja na društvo, mediji i njihovi stručnjaci snose posebnu odgovornost u vidu uklanjanja stereotipa i svih uzroka diskriminacije te u sportu trebaju doprinositi postizanju uključivih i nediskriminacijskih kriterija te modela koji ohrabruju i povećavaju raznolikost sportskih aktivnosti koje postoje u pluralističkom društvu.

Izvor: Agencija za elektroničke medije (iz istraživanja MMRA „Jednakost muškaraca i žena u sportskim programima audiovizualnih medijskih usluga”)