Strukturalna neravnopravnost i ukorijenjeni rodni stereotipi koji pogađaju žene i muškarce, djevojčice i dječake, i dalje opstaju u sustavu odgoja i obrazovanja, protežući se sve do tržišta rada, navodi se u europskoj Strategiji za ravnopravnost spolova.

Na tržištu rada vidljiva je horizontalna segregacija: u određenim zanimanjima i područjima gospodarskog djelovanja izražena je snažna prisutnost muškaraca (npr. znanost , tehnologija, teška industrija, građevinarstvo, vojska). Slično tome, u drugim područjima djelovanja prevladava ženska radna snaga (npr. njegovateljske usluge, obrazovanje, tajnički ili uredski poslovi, sestrinstvo ili ljudski resursi – često s nižom plaćom) i ne čini se da se situacija mijenja.

Na izbor zanimanja žena, koje je često proširenje njihove tradicionalne uloge njegovateljica, moguće je utjecati potporama i pozitivnom politikom te zakonodavnim mjerama kao što je očinski roditeljski dopust, stvarajući prilike muškarcima da budu ili postanu uzori drugim muškarcima u pogledu „tradicionalnih” ženskih zanimanja.

Jednako je tako vidljiva i vertikalna segregacija na tržištu rada. Unutar istog sektora, čak i unutar sektora u kojima prevladavaju žene, obično položaje koji su viši u pogledu plaće i hijerarhije zauzimaju muškarci, dok radna mjesta koja su niže na hijerarhijskoj i platnoj ljestvici najčešće obavljaju žene (npr. obrazovanje, trgovine).

To je u velikoj mjeri posljedica nerazmjernog tereta odgovornosti žena u kućanstvu i njegovateljstvu, rodne pristranosti te stereotipa u pogledu izbora obrazovanja i karijere koji podjednako utječu i na žene i muškarce.

Rodni stereotipi velika su prepreka ravnopravnosti spolova u društvu

Rodnim stereotipima nastavlja se gospodarska i društvena marginalizacija žena. Na njih otpada nerazmjerno velik udio neplaćenih kućanskih i njegovateljskih poslova te slabo plaćenog ili neformalnog rada. Nadalje, prosječno visok stupanj obrazovanja žena u Europi ne odražava se automatski na jednake plaće i mirovine, visoku kvalitetu zaposlenja i jednak pristup vodećim pozicijama.

Neke skupine žena (naročito žene s niskim kvalifikacijama, samohrane majke, migrantice, Romkinje i pripadnice nacionalnih manjina, žene s invaliditetom) suočene su s osobitim izazovima, uključujući teži pristup tržištu rada, višu razinu nestabilnosti te s time povezanim rizicima siromaštva i društvene isključenosti.

Za ekonomsko osnaživanje žena potrebne su mjere koje podržavaju jednake prilike, jednaku plaću za rad jednake vrijednosti, ukidanje diskriminirajućih zakonskih propisa i ekonomski destimulirajućih učinaka na rad žena, plaćeni roditeljski dopust za majke i očeve, pristup kvalitetnim i cijenom pristupačnim predškolskim ustanovama te drugim socijalnim uslugama i promjenu radne kulture u kojoj prevlast imaju muškarci te stavova i praksi koji su pod utjecajem rodnih stereotipa.

Izvor: Strategija za ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2018. do 2023.