Piše: Nikolina Blažanović
Institut za društvena istraživanja u Zagrebu izdao je sažete rezultate anketnih ispitivanja o rodnom jazu u plaćama i mirovinama koji je nastao u sklopu projekta „Jednaka prava – jednake plaće – jednake mirovine“. Nositeljica projekta je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova uz partnerske organizacije. Anketna ispitivanja provedena su u proljeće 2019. godine u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. U sklopu projekta provedena su tri anketna istraživanja na uzorcima javnih i privatnih poduzeća te ustanova koje posluju u djelatnostima financija i osiguranja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te prerađivačke industrije, njihovim zaposlenicima/ama koji/e rade na voditeljskim i upravljačkim položajima, kao i učenicima/ama srednjih strukovnih škola koji/e se obrazuju za rad u tim djelatnostima.
Učenice/ci ne smatraju da će biti žrtve diskriminacije na tržištu rada
Prvi dio istraživanja je anketno ispitivanje stavova učenica/ka strukovnih srednjoj škola o rodnom jazu u plaćama i mirovini. Provedeno je na uzroku od 600 učenica/ka predzadnje godine školovanja. Od onih koji imaju nekog radnog iskustva, više od pola nije se susrelo s rodno uvjetovanim predrasudama. Njih 34,7% se susrelo s predrasudom da su muškarci bolji u obavljanju radnih zadataka od žena, 21,2% s predrasudom da je bolje zaposliti muškarca od žene, a 13,9% sa stavom da muškarci trebaju biti plaćeni više od žena. Pokazalo se i da 41,2% učenica/ka nije svjesno postojanja rodne razlike u plaćama u djelatnosti za koju se školuju.
Od svih ispitanih, 76% učenica/ka strukovnih škola smatra da neće biti žrtva diskriminacije na tržištu rada. Od toga 63,5% učenica i 90% učenika. Iako učenice i učenici izražavaju egalitarne stavove o tržištu rada i uvjetima rada, do promjene dolazi u pitanjima upravljačkih pozicija, financija i direktne skrbi. Na žene se još uvijek gleda kao na meke, emocionalne i brižne, a na muškarce kao racionalne, snažne i pouzdane.
Uz to, 65,5% nikad nije čulo da pojam rodnog jaza u plaćama ili ne zna što je to, a učenice su više upoznate s pojmom. Učenice/i (76,4%) se ne slažu da je posao muškarca zarađivati za obitelj, a žene brinuti za obitelj i dom. Većina ne smatra da posao žene utječe negativno na obiteljski život. Gotovo svi, 91,6%, smatraju kako žena i muškarac jednako trebaju doprinositi dohotku kućanstva i jednako se brinuti za djecu. No, 43,4% smatra da je u redu da žene, čak i uz posao, češće obavljaju kućanske poslove, a 55,5% da je bolje da majka uzme bolovanje kad je dijete bolesno.
Što se tiče roditeljskog dopusta, 47,5% smatra da bi ga oba roditelja trebala uzimati podjednako, a 22,2% da bi ga češće trebala uzimati majka. Ako u obitelji postoji dijete predškolske dobi, malo više od polovice smatra da bi majke trebale raditi puno radno vrijeme, a četvrtina ispitanica/ka smatra da bi trebale raditi skraćeno. Oko 5% smatra da bi trebali ostati kod kuće. Što se tiče očeva s predškolskom djecom, 47,3% smatra da bi trebali biti zaposleni na puno radno vrijeme, a 34,5% kaže da bi trebali biti zaposleni na skraćeno radno vrijeme. Istraživanje je pokazalo da majke, u obiteljima ispitanica/ka, obavljaju gotovo sve poslove u domaćinstvu, osim sitnih popravaka koje većinski čine muškarci.
Dva obrasca koji objašnjavaju rodni jaz u plaćama
Anonimnom anketom ispitano je i 135 osoba zaposlenih na upravljačkim i voditeljskim pozicijama u četiri hrvatska grada. One su vrlo često uključene u kreiranje internih politika zapošljavanja, osiguravanja radnih uvjeta te uvjeta napredovanja zaposlenika/ca, a njihove osobne vrijednosti i stavovi su važni jer mogu imati utjecaja na donošenje različitih odluka koje pogađaju radne karijere, mogućnosti napredovanja, ali i obiteljski život zaposlenika/ca.
Gotovo svi (98,5%) smatraju da bi se žene trebalo birati na rukovodeća radna mjesta podjednako kao i muškarce. Većina smatra da žene i muškarci trebaju imati jednake mogućnosti, da je prihvatljivo da supruge zarađuju više od supruga te da bi trebalo biti više žena u inženjerskim zanimanjima. Manje od 40% ispitanih smatra da muškarci bolje uspravljaju strojevima ili da su žene bolje u šivanju. Da u društvu postoji podjela na „ženske“ i „muške“ poslove smatra 78,6%, a da društvo nejednako vrednuje rad žena i muškaraca smatra 71,1% ispitanih.
Većina također smatra da žene na poslu češće doživljavaju seksualno uznemiravanje i da se žene teže zapošljavaju kad imaju djecu. Uz to oko 60% ispitanica/ka kaže da se ženama prilikom zapošljavanja češće postavljaju pitanja o bračnom statusu i djeci i da su žene zbog trudnoće i majčinstva drugačije tretirane, ali i da bi se dodatno usavršavale na poslu da nemaju obiteljskih obaveza. Smatraju i da muškarci dobivaju bolje plaćene poslove te da se sposobnost žena podcjenjuje više od sposobnosti muškaraca.
Istraživanje je pokazalo dva obrasca koji objašnjavaju rodni jaz u plaćama. Prvi uključuje tvrdnje koje govore o lošijem statusu žena na tržištu rada, težem napredovanju žena, podcjenjivanju žena i slično. Drugi obrazac temelji se na tvrdnjama koje kažu da su žene same krive za svoj položaj jer biraju slabije plaćene poslove, češće uzimaju prekovremene, obrazuju se za niže plaćena zanimanja te više brinu za obitelj i dom. S tvrdnjom da su žene zbog trudnoće i majčinstva u neravnopravnom položaju na tržištu rada se slaže 68,9% ispitanica/ka. Više od polovice misli i da postoji razlika u plaćama između žena i muškaraca, da se žene teže zapošljavaju od muškaraca te da je skraćeni radni vijek žena zbog brige za djecu i kućanstvo. Manje od polovice se ne slaže da žene dobivaju otkaze češće od muškaraca, a oko jaza u mirovinama su dosta podijeljeni. Oko 35% smatra da jaz u mirovinama odražava realne razlike u radnom životu žena i muškaraca, a oko 38% se s time ne slaže.
Više od 88% slaže se da žene i muškarci trebaju jednako doprinositi dohotku kućanstva, obavljati jednaku količinu kućanskih poslova, jednako se brinuti za djecu te da posao ne utječe na kvalitetu odnosa majki i djece. Oko 97% ne slaže se da muškarac treba zarađivati, a žena se brinuti za obitelj i kućanstvo. Preko 80% ne slaže se ni da obiteljski život pati ako je žena zaposlena, da je domaćica ispunjena jednako kao i da radi za plaću te da žene češće obavljaju kućanske poslove kad su zaposlene. S tvrdnjom da bi majka i otac trebali koristiti polovicu plaćenog dopusta se slaže 28,9%, a 42,2% smatra da bi majka trebala koristiti većinu plaćenog dopusta. Kad ih se pitalo bi li odustali od dobrog posla u korist obiteljskog života, 35,1% je reklo da vjerojatno ne bi odustalo, a 22,4% da bi vjerojatno odustalo.
Neka poduzeća imaju mjere dokidanja jaza i usklađivanja privatnog i obiteljskog života
U istraživanje je bilo uključeno i 41 privatno i javno poduzeće u kojima se ankete ispunjavale službenice i službenici u odjelima za regrutaciju, zapošljavanje i upravljanje zaposlenicama/ima. Od 41 poduzeća, u 35 su zaposleni rekli da nema jaza u plaćama. Mjere koje njihova poduzeća koriste za dokidanje jaza su edukacije i usavršavanja, promoviranje fleksibilnih radnih aranžmana, stvaranje uvjeta za usklađivanje javnog i privatnog života i promoviranje politika koje potiču oba spola na ravnopravnu brigu za djecu. Dio poduzeća daje i neku vrstu potpore za skrb o članovima obitelji, susretljivi su kod planiranja godišnjih odmora, daju novčane i druge nagrade te novčanu potporu za novorođeno dijete.
Analiza iz 2018. godine pokazuje da su žene, najčešće, na nižim i srednjim položajima, a muškarci na višim voditeljskim i upravljačkim položajima u financijskim djelatnostima i osiguranju te zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi. U području zdravstvene zaštite i socijalne skrbi ujedno zauzimaju i najviše pozicije. U 2018. godini je 54,6% žena i 56,9% muškaraca sudjelovala u programima usavršavanja. Tijekom 2017. i 2018. je rodiljni/roditeljski dopust koristilo 1970 žena i 61 muškarac. Većina se nakon toga vratila na radno mjesto.
Brošura s anketnim rezultatima dostupna je OVDJE.
