Piše: Nikolina Blažanović
Dani ovulacije, način zaštite, težina, raspoloženje, boja iscjetka, namjera trudnoće. Sve ove osjetljive zdravstvene informacije o sebi znaju žene, vjerojatno njihove ginekologinje/zi, ali sve češće i aplikacije za praćenje ciklusa. Odlučile smo saznati što su one, koliko mogu znati o nama i s kime to dijele. O dijeljenju informacija i politikama privatnosti aplikacija razgovarale smo sa stručnjakinjom za digitalni marketing Nikolinom Mišak iz Arbone.
Menstrualne aplikacija podskupina su zdravstvenih aplikacija. One prikupljanjem i tumačenjem podataka, koje su unijele korisnice, olakšavaju praćenje i analizu menstrualnog ciklusa te povezanih čimbenika. Na temelju unesenih podataka aplikacije predviđaju dane tijekom kojih će korisnica imati mjesečnicu, određuju plodne dane, količinu krvarenja, ali i daju savjete o apsolutno svemu vezanom uz mjesečnicu. Mogu podsjećati na uzimanje kontracepcije ili pomoći ženama koje žele zatrudnjeti. Neke imaju i opcije praćenja težine te međusobnog povezivanja korisnica. Reklamiraju se kao način na koji žene mogu lakše pratiti sve procese i promjene svoga tijela, naučiti više o njemu, ali i imati kontrolu nad svojim reproduktivnim zdravljem. Zvuči odlično, no kao i sve povezano s internetom, sa sobom nosi i potencijalne probleme.
61% aplikacija automatski dijeli informacije s trećim stranama
Informacije su danas najskuplja roba, a takve aplikacije ih o nama imaju jako puno. Privacy International je 2018. godine otkrio da 61% aplikacija informacije korisnica automatski prenosi Facebook-u, a 2019. godine je nakon analize koju je proveo Wall Street Journal izbio veliki skandal. Njihova analiza pokazala je isto što i analiza godinu prije. Aplikacije informacije svojih korisnica dijele s trećim stranama kao što su društvene mreže i marketinške tvrtke. Nakon analize su uslijedile tužbe, a zatim nagodbe i promjene u poslovanju. Privacy International je poslije toga ponovio svoje istraživanje. Dok su neke aplikacije prestale s takvim dijeljenjem informacija, neke još uvijek čine. Uz to su pokazali da se informacije dijele automatski, do najsitnijih detalja, čak i prije pristanka.
„Moram priznati da na našim prostorima nisam čula za neke skandale koji bi uključivali dijeljenje informacija s trećim stranama u takvim aplikacijama. S druge strane, 2019. godine dogodila se situacija kada je u javnost puštena informacija da određene aplikacije namijenjene ženama, za planiranje menstrualnog ciklusa, dijele informacije s Facebookom. Riječ je bila o aplikacijama koje su jako popularne u Indiji, Indoneziji i na Filipinima. Provjerom politika privatnosti i korištenja aplikacija, ispostavilo se da su korisnici pristali na dijeljenje tih informacija. No, nakon medijskog publiciteta revidirane su politike i korisnike se jasno obavijestilo na koji način se podaci prikupljanju i dijele“, govori Nikolina čija je tvrtka Facebook Marketing Partner za tehničke usluge u Hrvatskoj.
Objašnjava da postoje uredbe koje određuju koje informacije aplikacije i web stranice ne smiju dijeliti s drugima: „S pojavom GDPR-a, odnosno Općom uredba o zaštiti podataka, sve veći naglasak stavlja se na zakonsku regulativu upravo ovog segmenta. Upravo je GDPR napravio najveće promjene po pitanju zaštite osobnih podataka na našim prostorima tako da svaka aplikacija ili web stranica mora imati politike o zaštiti podataka koja je u skladu s GDPR-om. Nijedna aplikacija ne smije dijeliti informacije i osobne podatke o korisnicima s trećim stranama bez eksplicitnog pristanka korisnika. Svaka aplikacija ili web mora imati politiku da se načini obrade, spremanja i eventualnog dijeljenja podataka učini transparentnom, ali i mora imati mogućnost da korisnik u bilo kojem trenutku obustavi dozvolu za navedeno.“
Zašto bi tvrtke zanimale informacije o vama ili čak samo kakvo je vaše raspoloženje? Zato što onda svoje proizvode i usluge mogu prilagoditi vašim potrebama u tom trenutku. Ako se osjećate umorno i iscrpljeno mogu vam, na primjer, predložiti svoje vitamine. Ukoliko želite zatrudnjeti, mogu vam predložiti dodatnu aplikaciju koja se plaća, ali vam daje savjete kako biste lakše ostali trudni. U SAD-u informacije prosječnih ljudi koštaju 0,10 dolara, a trudnica 1,50 dolara. Neke aplikacije vaše informacije dijele s tvrtkama za analizu informacija ili znanstvenim institucijama kao što su Stanford, Columbia i Oxford, a neke s društvenim mrežama. Lako možete zamisliti s kime bi ih još mogli dijeliti.
Čitajte na što pristajete i dijelite što manje
Nikolina naglašava da je iznimno važno čitati sva upozorenja i uvjete, ali ne samo na početku instalacije raznih aplikacija, nego i prilikom registracije na razne društvene mreže, portale ili u bilo kojem slučaju ostavljanja privatnih podataka. Tako ćemo znati što se čini s našim informacijama i kasnije neće doći do nerazumijevanja ili nesporazuma. Bitno je obratiti pozornost na politiku privatnosti i kolačiće.
Kaže da svaka politika privatnosti mora navesti kako se podaci prikupljaju, obrađuju i dijele. Kada se dijele s trećim stranama, najčešće je to u marketinške svrhe kako bi korisnici/ku mogli pokazati što relevantnije oglase. „Meni kao korisniku je izrazito korisno kada mi se prikaže oglas za nešto što mi uistinu treba ili što je prilagođeno upravo mojim potrebama. Ne volim kada mi se prikazuju oglasi za proizvode ili usluge koje nikada ne bi koristila i upravo zbog toga na stranicama i aplikacijama s kojim redovitom ostvarujem angažman, u smislu kupovine, rado ostavim svoju mail adresu za primanje obavijesti ili prihvatim kolačiće kako bi kasnije vidjela oglas upravo odabranih brendova“, dodaje.
No, ako to ne volite, budite oprezni na što pristajete i koje informacije dijelite. Iako aplikacije za praćenje menstruacije mogu pomoći i osnažiti nas u svome tijelu, razmislite želite li da drugi znaju koliko obilna vam je mjesečnicu u ovom mjesecu. Može se reći da vam oglasi žele olakšati pronalazak onoga što vam treba, ali vam i prodati proizvod zbog svog profita te vama manipulirati. Ovako privatne i osjetljive informacije rijetki bi podijelili s najbližim ljudima u svome životu. Zašto je onda prihvatljivo da ih znaju potpuno nepoznati ljudi koji mogu biti bilo tko, bilo gdje i s bilo kakvim namjerama?
Također, nema pravila oko toga dijele li informacije samo besplatne aplikacije. To mogu činiti i one koje se plaćaju. „No, besplatne aplikacije se češće financiraju kroz ustupljivanje oglasnog prostora unutar samih aplikacija, što za sobom povlači potrebu za demografskim profiliranjem, odnosno plasmana personaliziranih oglasa na temelju našeg digitalnog ponašanja ili informacija koje potencijalno ostavljamo unutar aplikacija“, ističe Nikolina.
Na koncu se osvrnula na problem krađe podataka i preporučila svima da ne nasjedaju na lažna obećanja. Mailovi i poruke u kojima vam obavještavaju da ste osvojili automobil ili dobili nasljedstvo su trikovi kojima se iskorištavaju naivne korisnice/i. Rekla je da takve poruke i mailove nije dobro niti otvarati te da je pametno postaviti dvofaktorsku autorizaciju, ali i da se kroz sve vidi i važnost informacijske pismenosti. „Korisnici bi se trebali informirati i osvijestiti o “crnoj” strani interneta jer nažalost, prevare ima u svakom segmentu života, pa tako i u online svijetu.“
