Pravo svakog djeteta na školski obrok – vid podrške najpotrebniji djeci u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti

2022-04-22T07:56:12+00:0021. travnja 2022.|Civilno društvo|

Piše: Nikolina Blažanović

Već dvije godine četiri profesorice sa Studijskog centra socijalnog rada i Pravnog fakulteta u Zagrebu rade na inicijativi Pravo svakog djeteta na školski obrok. Kroz nju zagovaraju pravo svakog djeteta na besplatan obrok i promjenu politika koje se bave prehranom djece u školama. Njih četiri su Ivana Dobrotić, Olja Družić Ljubotina, Marijana Kletečki Radović i Antonija Petričušić. One se u svom znanstveno istraživačkom i stručnom radu bave problemima dječjeg siromaštva, javnih politika, ljudskim i dječjim prava. Do sada su se obratile izvršnoj vlasti, Pravobraniteljici za djecu, Predsjedniku Republike i javnosti te održale sastanke s relevantnim sugovornicama/ima koji mogu doprinijeti procesu promjene. Za svoju inicijativu primile su i posebno priznanje Hrvatske udruge socijalnih radnika. S njima smo razgovarale o samoj inicijativi, kvaliteti prehrane u školama i stanju u cijeloj Hrvatskoj.

Inicijativa je nastala nakon situacije iz jedne škole

„Četiri snažne osobe i izvanredne profesorice sinergijski ojačane znanjem, upornošću i empatijom za potrebite, izašle su iz okvira prosječnosti i iskoračile u cilju boljitka osnovnoškolske djece u Hrvatskoj uočavanjem činjenice izostanka školskog obroka za svako dijete i za proaktivno djelovanje u cilju rješavanja te problemske situacije. Posebno je vrijedno što inicijativa dolazi od članica znanstvene zajednice, te je prihvaćena objeručke u redovima stručnjaka na terenu. To pokazuje kako učinkovito mogu djelovati struka i znanost ruku pod ruku“, rekli su o inicijatoricama iz Hrvatske udruge socijalnih radnika u obrazloženju posebnog priznanja.

Na pokretanje ove inicijative potaknula ih je situacija iz jedne osnovne škole: „Zbog uskraćivanja obroka djeci čiji roditelji nisu bili u mogućnosti podmiriti troškove školske prehrane nakon zatvaranja škola”, preciziraju inicijatorice. “Korona kriza imala je učinak i na ekonomski i na socijalni status mnogih obitelji koje su tijekom tog perioda ostajale bez prihoda, zaposlenja ili značajnog dijela kućnog budžeta. Takvo stanje odrazilo se i na mogućnosti ulaganja roditelja u podmirivanje potreba djece. Mi smo prepoznale da je to bio incident koji je razotkrio kako iz sustava potpora za školsku prehranu “ispadaju” djeca kojoj je ovakav vid podrške najpotrebitiji – djeca u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Upravo se takva djeca, djeca koja žive na rubu siromaštva i u siromaštvu, fragmentiranim i neadekvatnim sustavom školske prehrane dodatno izlažu „ispadanjem“ iz sustava i stigmatizaciji u najosjetljivijoj razvojnoj dobi. Jer nikad nije lako biti siromašan među vršnjacima. Znamo da su univerzalne mjere podrške djeci najučinkovitije, a od takvih mjera najviše dobivaju oni potrebiti. Također, kako smo i same majke školaraca, rješenje koje nam se učinilo vrijednim zagovaranja bilo je: kada bi svoj djeci bili osigurani besplatni školski obroci, potrebita djeca ne bi ispadala iz sustava i ne bi bilo stigme nad onima čiji roditelji ne mogu platiti račun za školsku prehranu. Kako je riječ o temeljnoj potrebi koja nije svoj djeci dostupna u jednoj državnoj instituciji kao što je škola, zagovaramo od samog početka da to pravo mora biti svima dostupno pod jednakim uvjetima, dakle univerzalno.“

Svojom inicijativom žele osigurati univerzalan i državno financiran sustav besplatne školske prehrane za svu djecu osnovnih škola. Smatraju da su besplatni, dostupni i nutritivno uravnoteženi školski obroci važan mehanizam ulaganja u zdravlje i socijalizaciju djece te da se kroz njega razvijaju i zdrave prehrambene navike. Njime se rasterećuju i roditelji koji imaju mnogobrojna izdvajanja.

„Ovakvom mjerom utjecalo bi se i na izjednačavanje obrazovnih šansi djece s obzirom na to da svi pokazatelji govore da je kvalitetna prehrana preduvjet školskoga uspjeha, odnosno pokazuje se u izravnoj povezanosti s boljim obrazovnim postignućima djece. Dakle, koristi uvođenja jedne takve mjere višestruke su te dugoročno nadilaze izdatak potreban za njezinu implementaciju“, ističu.

Uz podršku Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola provele su istraživanje vezano uz školsku prehranu i izazove s kojima se škole nose. Preko 15% ravnatelja navelo im je da se od početka pandemije povećao broj roditelja koji nisu mogli platiti školsku kuhinju te je čak dolazilo do situacija pokretanja ovrha. Razlozi su financijske poteškoće i nezaposlenost roditelja. Ravnatelji su naveli kako među djecom koja se ne hrane u školskoj kuhinji ima djece koja ne pojedu niti jedan obrok u školi, a kao glavni problemi navode se financije i strah o stigme.

85,3% škola ima školsku kuhinju, a tek 42,3% područnih škola

Zanimalo nas je i što misle o prehrani u srednjim školama. „Svjesne smo da većina srednjih škola u Hrvatskoj nema školsku kuhinju, nema infrastrukturu za pripremu obroka u školi i da je pitanje prehrane srednjoškolaca, problem sam za sebe. Važno je istaknuti da pokazatelji siromaštva djece u Hrvatskoj ukazuju da su srednjoškolci u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Postojale su i postoje inicijative koje zagovaraju osiguravanje prehrane srednjoškolskih učenika, primjerice inicijativa Ljudi za ljude i gđa. Sanja Bjonda. Mi se zalažemo za cjelovita rješenja prehrane svih učenika, a posebno učenika koji žive u nepovoljnim socioekonomskim uvjetima“, objašnjavaju svoj stav.

Svojom inicijativom ipak se fokusiraju na osnovne škole. Upozoravaju da su kuhinje u osnovnim školama nedovoljno opremljene. Iz izvješća Pravobraniteljice za djecu doznaje se da 85,3% osnovnih škola ima školsku kuhinju. Međutim, kuhinju ima tek 42,3% područnih škola koje su dominantno u ruralnim sredinama. Stanje je iznimno loše u Dalmaciji. Tako u Dubrovačko-neretvanskoj županiji tek 28,1% škola ima kuhinju. U Splitsko-dalmatinskoj županiji je to 41%, a u Zadarskoj županiji 65,8%. Mnoge osnovne škole nemaju ni mogućnost pripreme kuhanog obroka, a neke nemaju nužno osoblje.

„Razlog tomu su nedostatna sredstava ili uskrata suglasnosti nadležnog ministarstva za zapošljavanje potrebnog osoblja u školama. Mnoge škole zbog toga nisu u mogućnosti ponuditi topli obrok djeci, već se školska prehrana svodi na tzv. mliječni obrok koji se sastoji često od lisnatog peciva, namaza na kruhu, krafne i nekog napitka. Stoga je i nutritivna kvaliteta školskih obroka vrlo neujednačena diljem RH, pri čemu se često ne primjenjuju Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama“, govore o faktorima koje doprinose neadekvatnoj školskoj prehrani.

Uz dostupnost je važna i kvaliteta hrane

Sugovornice naglašavaju kako je uz pristup školskoj prehrani iznimno važna i njezina kvaliteta. Kvalitetna školska prehrana nutritivno unaprjeđuje prehranu djece i poboljšava njihov fizički razvoj te zdravlje. Navode istraživanja koja ukazuju na rast udjela djece s prekomjernom tjelesnom težinom i premalim unosom povrća.

„Jednostavnije rečeno, besplatan školski obrok imao bi svoju važnost u mjeri prevencije očuvanja zdravlja te smanjenja i pretilosti i pothranjenosti kod djece. Kao što smo ranije istaknuli, školska prehrana poboljšava dječje obrazovne ishode. Sita djeca su bolje koncentrirana u nastavi i imaju bolji uspjeh u školi. Rezultati našeg istraživanja o prehrani u osnovnim školama pokazali su da u čak 40% škola ravnatelji navode da među djecom koja nisu uključena u školsku prehranu ima djece koja ne konzumiraju tijekom trajanja škole niti jedan obrok. Također, 40% ih navodi da je nekoj djeci školski obrok jedini cjeloviti obrok u danu. U tom smislu, besplatni školski obroci su mjera koja posebno prevenira i suzbija siromaštvo i socijalnu isključenost djece te pomaže u izjednačavanju socijalnih mogućnosti, ali i zdravstvenih ishoda“, kažu.

Ističu da ih brine i sama organizacija financiranja školske prehrane. Naime, ona se organizira s lokalne razine što uključuje puno administracije, nije jeftino i može nadmašiti sam trošak programa u pojedinoj srediti. Zbog toga žele da se financiranje organizira s državne razine i koordinira prema jedinicama lokalne samouprave. Smatraju da bi se na taj način smanjili i administrativni troškovi. To je zahtjev i EU komisije koja provodi FEAD program.

„Radi se o Fondu europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) iz kojeg se subvencionira školska prehrana. Kriterij za ostvarivanje prava na subvenciju školske prehrane je status korisnika dječjeg doplatka, a prema podacima iz studenog 2021. godine u Hrvatskoj je bilo ukupno 268.436 djece u dobi od 0 do 18 godina koja primaju dječji doplatak. Od tog broja tek 26.896 djece, dakle svako deseto dijete koje ostvaruje pravo na doplatak za djecu, ima subvencioniranu prehranu iz FEAD fonda. Dakle, velik broj djece koja žive u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti nisu uključena u program subvencionirane prehrane. Razlog tomu su nedostatna sredstava FEAD-a za svu djecu korisnike prava doplatka za djece. Postoje različite prakse kojima su lokalne zajednice pokušale doskočiti problemu nedostatnih sredstava i uključivanja sve djece u potrebi u subvencioniranu prehranu. Primjerice, u nekim sredinama pravo na besplatan obrok ima samo jedno dijete u obitelji bez obzira na njihov socioekonomski status, dakle i uz zadovoljavanje kriterija potrebnosti“, približavaju funkcioniranje i nedostatke programa.

Ni situacija doma za djecu nije dobra

Ukazuju na podatke Eurostata za 2020. godinu koji pokazuju da si 19,3% kućanstava u riziku od siromaštva s ovisnom djecom ne može priuštiti jedan obrok s mesom, ribom ili vegetarijanskom zamjenom svaki drugi dan. Rizik je još veći za jednoroditeljske obitelji i iznosi 37%. „Istraživanje dječjeg siromaštva u RH ukazalo je na značajne poteškoće roditelja u osiguravanju primjerene prehrane djece. Podaci su pokazali da gotovo polovici djece s teškoćama u razvoju i djece romske nacionalne manjine te više od 40% djece iz obitelji korisnika novčanih socijalnih pomoći, to su djeca koja žive u ekstremnom siromaštvu, roditelji ne mogu priuštiti mesni obrok jednom dnevno. Konzumacija svježeg voća i povrća jednom dnevno nepriuštiva je 35% djece s teškoćama u razvoju, 48% djece romske nacionalne manjine te 32% djece iz obitelji korisnika socijalne pomoći. Osiguravanje optimalne prehrane za djecu znatno je teže u jednoroditeljskim obiteljima, obiteljima s troje ili više djece te u urbanim sredinama“, ukazuju na alarmantne podatke.

„Ravnatelji i lokalne zajednice, posebice one siromašnije, ne mogu sami odgovoriti na ekonomske, socijalne i druge izazove koje donosi inflacija i kriza. Briga o djeci i ostvarivanje prava djece treba i mora biti u fokusu javnih i državnih politika“, poručuju za kraj.

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.