Piše: Nika Šintić
Položaj žena u sferi rada oblikovan je njihovim položajem u sferi obitelji, tvoreći zmiju koja sama sebi grize rep. A zubi, koji joj ugriz čine čeličnim, naoštreni su rodnim stereotipima i natopljeni njihovim toksičnim ponavljanjem u javnom prostoru; ovoga seksizma nije oslobođena čak ni umjetna inteligencija.
Ima nečega začudnog u čovjekovu užurbanom prilagođavanju tehnologiji, kada je ona sama njegovo djelo, osovina njegova odnosa s materijalnim svijetom.
No, tu smo gdje jesmo. Negdje na svome razvojnom putu tehnologija je počela rasti eksponencijalnom brzinom, i time izmicati poimanju naših na linearnu perspektivu naučenih mozgova. Drugim riječima, tehnološki napredak prestao se odvijati postupno, u jednakim pomacima, već kroz halapljiva udvostručenja na svakom koraku – svi smo mi, prekaljeni pandemijskim iskustvom, ionako vjerojatno doktorirali ove jednostavne matematičke koncepcije. Bitno ih je svejedno naglasiti zbog disonance koju odražavaju: čovjek je bezmalo stavljen u ulogu prostodušnog roditelja čiji mu buntovni tinejdžer neprestano izmiče iz ruku u potrazi za vlastitom osobnošću. Oboma je trud pomalo jalov; na kraju će dijete, unatoč žučnom opiranju, naslijediti i preuzeti neke obrasce svojih staratelja. Tako je donekle i s tehnologijom – ako ona i nema svoju osobnost, nesumnjivo je razvila vlastitu – umjetnu – inteligenciju.
Umjetna inteligencija (AI) odnosi se na onaj dio računalstva zadužen za oponašanje ljudskih aktivnosti poput zaključivanja, učenja, planiranja, pa čak i kreativnosti. Iako neki njegovi oblici postoje već preko pola stoljeća, napredak u računalnoj snazi, raspolaganje enormnom količinom podataka i novi algoritmi doveli su do neviđena uzleta AI tehnologije koja će, predviđa se, uzrokovati posvemašnju digitalnu preobrazbu društva.
Naravno, žila kucavica društva njegova je ekonomija, čije pak funkcioniranje ovisi o tržištu rada. Saadia Zahidi, generalna direktorica Svjetskog ekonomskog foruma, tvrdi da će barem četvrtina postojećih poslova proći kroz neku vrstu transformacije u nadolazećim godinama. Posebno su izložena automatizaciji zanimanja iz administrativnog sektora, koja većim dijelom popunjavaju žene. Međutim, problem je daleko složeniji od toga. Baš kao dramatični adolescent osuđen na reproduciranje obiteljskih obrazaca, tehnologija u svojoj šarolikoj primjeni često preslikava rodnu neravnopravnost ukotvljenu u svim područjima ljudskoga života.
Iscrpno istraživanje koje je prošle godine proveo UNESCO u kolaboraciji s Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj te Inter-američkom bankom za razvoj pokazalo je da problem poslovnog preustroja nije tek problem puko kvantitativne prezastupljenosti (hajde, barem negdje!) žena na ugroženim poslovima, nego problem nejednake plaće, manjeg zauzimanja seniorskih pozicija, oskudne participacije u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici, ograničenog pristupa tehnologiji, manje razvijenom digitalnom kompetencijom te perpetuiranju štetnih stereotipa kroz postojeće chatbotove i druge AI programe.
Kao i uvijek, priča počinje s obrazovanjem. Točnije, stjecanjem utrživih vještina. U ovome slučaju važno je obratiti pažnju ne samo na digitalno opismenjavanje, već i na faktore poput korištenja interneta te pristupa računalnim uređajima; po svemu navedenomu žene diljem svijeta stoje lošije od muškaraca, makar se statistike znatno razlikuju po geografskoj ravni. Studija Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj iz 2017. godine otkriva da se ovaj nesrazmjer počinje stvarati u vrlo ranoj dobi, čemu iznimno pogoduje kultura rodne podjele rada. Mlade djevojke osjećaju se obeshrabreno ulaziti u tradicionalno mušku domenu poput STEM zanimanja, što najzad pridonosi kroničnom manjku znanstvenica, matematičarki i sl.
Zauzmimo načas panoramsko gledište: umjetna inteligencija, koja će, kako smo rekli, utjecati na čak četvrtinu postojećih poslova, mijenja same zahtjeve radnoga okruženja; izim potrebe za stručnjacima koji će dalje razvijati računalne sisteme, netko treba i održavati one postojeće, a osim toga potrebno je i usavršiti vještine izvan (trenutnog i izglednog) dosega AI.
Koliko je izgledno da će među radnom snagom podvrgnutom programima pre- i dokvalifikacije zadovoljavajuć broj činiti žene? UNESCO-vo istraživanje potvrđuje ionako anticipiranu istinu da žene manje zarađuju od muškaraca, daleko češće spadaju u prekarijat te puno više vremena troše na neplaćeni kućanski rad i brigu za djecu i starije; slijedom toga načelno nalaze mjesto u manje produktivnim sektorima, s nepovoljnijim uvjetima zaposlenja. Položaj žena u sferi rada oblikovan je njihovim položajem u sferi obitelji, tvoreći zmiju koja sama sebi grize rep. A zubi, koji joj ugriz čine čeličnim, naoštreni su rodnim stereotipima i natopljeni njihovim toksičnim ponavljanjem u javnom prostoru.
Čak ni umjetna inteligencija nije oslobođena seksizma; virtualni osobni asistenti ugrađeni u mobitele i druge uređaje većinom dijele feminizirane karakteristike; Alexa i Siri obraćaju nam se ugodnim ženskim glasovima i spremno ispunjavaju svaki naš zahtjev. Iteracija ovakvih rodnih predrasuda poprima posebno zabrinjavajuće razmjere kada korisnici svojim osobnim pomoćnicama počnu upućivati neugodne komentare, nerijetko granične sa seksualnim zlostavljanjem, na što dobivaju tek apologetske replike. Koliko god sumanuto zvučalo, uznemiravanje chatbotova nije ograničeno tek na marginalne izgrede; virtualna asistentica BIA iz brazilske banke Bradesco samo je u 2020. godini primila oko 95 tisuća prijetećih poruka i seksualnih ispada klijenata, što je banku potaknulo da u suradnji s UNESCO-m lansira kampanju BIA Against Harrasment kako bi u njezin komunikacijski sustav ugradili rezolutnije odgovore na nasilje.
Manje uočljivu, ali ne i manje štetnu, instancu diskriminacije pronalazimo i u digitalnim oglasima za posao. Analiza koju je provela platforma Applied pokazala je da korištenje ‘maskulinih’ izraza poput ‘vođa’, ‘kompetitivnost’, ‘dominantan’ i sl. znatno obeshrabruje žene od prijavljivanja na spomenuta radna mjesta, no, ako se jezik istih oglasa neutralizira, udio ženskih pristupnica mogao bi se popesti do čak 54%. AI pritom može služiti kao mehanizam odvraćanja žena od prevalentno ‘muških’ zanimanja, no također se može upotrijebiti i za pročišćavanje industrije zapošljavanja od rodno utemeljenih predrasuda, i to na dvojak način: kroz neposrednu intervenciju u jezičnu strukturu oglasa, te kroz mapiranje utjecaja toga jezika na spolni sastav kandidata.
Komplement do sada iznesenim metodama ‘gatekeepinga’ posebno potentan izraz dobiva u vizualnoj reprezentaciji osoba na pozicijama moći. Utemeljena na esencijalističkom nazoru o prirođenom manjku asertivnosti u žena, muškocentrična slika vođa i direktora toliko je raširena da prkosi čak i pozitivnim koracima u smjeru rodne ravnopravnosti. Istraživanje Sveučilišta u Washingtonu napravljeno 2015. godine pokazalo je tako da tek 11% Google fotografija izvršnih direktora čine žene, makar u Sjedinjenim Američkim Državama, na koje je istraživanje bilo fokusirano, njih 27% popunjava iste pozicije.
Samorazumljivo je da će, budući stvorena u patrijarhalnom društvu, umjetna inteligencija biti njegova ideološka proteza. Međutim, iz svega izloženoga nazire se i njezin emancipacijski potencijal, kadar preobrnuti postojeću rodnu dinamiku. Kako će se pak ova propulzija iskoristiti, određivat će prije svega lokalne vlasti i državne institucije. Stoga vrijedi izvidjeti kakve se mjere planiraju u našem domaćem kontekstu; Hrvatska će svoju AI strategiju po svoj prilici dobiti već 2024. godine, ali njome se tek imaju postaviti smjernice za kreiranje mjera, s ciljem potpune digitalizacije 2032. godine, piše Lidermedia.hr. Na naš upit o uključivanju rodne perspektive u Nacionalni plan za razvoj umjetne inteligencije, iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja odgovaraju sljedeće:
„U ovom trenutku ne možemo dati konkretne odgovore na postavljena pitanja budući da je u planu izrada navedenog dokumenta.
Svjesni smo da će umjetna inteligencija rezultirati velikim promjenama u strukturi radnih mjesta te će biti potrebno omogućiti prekvalifikacije i dodatnu edukaciju radnika kako bi se prilagodili novim zahtjevima. Također, slažemo se da je važno uključiti rodnu perspektivu i omogućiti da žene budu ravnopravno zastupljene u STEM područjima koja će biti ključna za budući razvoj.
Iako trenutno ne možemo komentirati koje će konkretne mjere biti dio Nacionalnog plana, možemo istaknuti da će ove teme biti razmotrene tijekom njegove izrade. Nastojat ćemo osmisliti mjere i inicijative koje će adekvatno odgovoriti na ove izazove i pridonijeti pravednoj tranziciji u doba umjetne inteligencije.“
Hoće li onda mladalački rast našega umjetno-inteligentnog adolescenta iznjedriti još jednog obiteljskog nasilnika, latentnog šovinista ili pak emancipiranog i emancipirajućeg androida, iz dobivenog odgovora (ni)je teško zaključiti.
