Piše: Antonija Dujmović
Portreti deset hrabrih žena koje su se susrele s gubitkom kose kao posljedicom liječenja karcinoma izloženi su u Galeriji Kranjčar na zagrebačkom Kaptolu gdje će se moći pogledati do 20. travnja. Ovo je prva izložba Udruge Nismo same koja je u javnosti najviše prepoznata po organiziranju besplatnog prijevoza oboljelih žena na kemoterapije. Kroz ovih deset emotivnih priča nastoji se utjecati na okruženje i potaknuti promjenu percepcije javnosti prema bolesti od koje obolijeva sve veći broj mladih žena.
“Mene je ta priča s kosom mučila od samog početka, kad sam ja bila onkološka pacijentica, a posebno me dirnulo kada sam dobila priču jedne mlade žene koja mi je napisala ‘djeca su mi rekla, mama molim te nemoj skidati periku jer mi se rugaju djeca u razredu’, nakon toga sam tražila način kako pokazati svijetu da je žena prekrasna bez kose, da se ljepota i snaga nalazi u nama”, kazala je na otvorenju izložbe predsjednica Udruge Nismo same Ivana Kalođera.
Foto: Žene i mediji
“Zbirka portreta vjerodostojno prikazuje hrabrost žena koje vode bitku s teškom bolešću i gubitkom kose, ali i kako su pronašle snagu, motivaciju i samopouzdanje da se bore protiv diskriminacije i stigmi te da se vrate normalnom životu”, stoji u opisu izložbe čije radove potpisuje Vjekoslav Skledar. Premda u obitelji nema nikoga tko mu je obolio od karcinoma, što bi ljudi na prvu pomislili kada je riječ o njegovoj motivaciji, on je jednog dana pokucao na vrata Udruge sa željom da volontira, kako je rekao, možda nešto fizički da odradi. No, predsjednica Udruge je došla na ideju o portretima oboljelih žena.
Ljiljana Čaćko, izložba ‘Ja sam snaga’ / Foto: Suzana Arslani
“Fotografije su više manje nastale spontano, u dnevnom boravku, hodniku ili garaži. Tražili smo bijeli zid kako bismo lišili sve nepotrebno tako da se mogu razgledati isključivo portreti i iščitavati ta lica. Sve te emocije su autentične, njihove, nisam ih nasmijavao. Zahvalan sam da su mi dozvolile svjedočiti toj neopisivoj snazi”, kazao je Skledar u svom emotivnom govoru.
“Jedno od prvih pitanja žena na razgovoru o nuspojavama kemoterapijskog liječenja je ‘hoću li izgubiti kosu’. Iz perspektive nas onkologa, mi ćemo reći to vam je samo kolateralna žrtva vašeg liječenja, a iz perspektive žene to je gubitak vizualnog identiteta, njihovo ogoljevanje, otkrivanje, znak vulnerabilnosti”, kazala je primarijus Paula Podolski.
Vjekoslav Skledar, autor izložbe ‘Ja sam snaga’ / Foto: Suzana Arslani
Kalođera je podsjetila kako još uvijek živimo u društvu koje voli jako stigmatizirati, koje nije dovoljno empatično i da snaga i hrabrost portretiranih žena može biti vodilja svima drugima koje će se naći u istoj situaciji. Mnoge će sigurno naći osnažujuću poruku u riječima Željke Mikulčić, jedne od deset fotografiranih.
“Drago mi je da sam pri kraju liječenja i nadam se da mi se neće ponoviti. Također mi je drago da će me ovaj moj portret podsjećati na period života u kojem sam ja jako rasla. Snaga se gradi malim koracima, bolest je borba, a borba je ujedno rast i kroz taj rast dolazi snaga”, poručila je.
Svečano otvorenje izložbe ‘Ja sam snaga’ – događaj je podržala, u svojoj 95-oj godini života, i legendarna fotografkinja Slavka Pavić / Foto: Suzana Arslani
“U ovim fotografijama ne vidim ništa tužno, vidim puno vjere u život, puno snage, životne radosti koju možda nitko od nas niti ne pronađe prije nego što se nađe u toj situaciji”, kazala je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek čestitajući fotografu Skledaru na tome što je svojom emocijom i empatijom doprinio borbi za destigmatizaciju onkoloških bolesnika. “To ste napravili na jedan suptilni, nježan, divan način. Čestitala bih i svim ovim ženama koje su hrabro stale ispred objektiva i svima nama ogolile svoju dušu ali i pokazale ove predivne osmjehe.”
“Svaka žena je prekrasna žena, imala ona ili nemala kosu i mislim da je umjetnik upravo to uspio prikazati na ovim fotografijama”, zaključila je izaslanica Predsjednika Republike Jadranka Žarković.
Gubitak kose jedna od najupečatljivijih nuspojava prilikom liječenja od raka dojke, ali i drugih malignih bolesti. „Hoću li ostati bez kose?“ pitanje je s kojim se susreću brojne žene kada započinju svoje liječenje jer ipak je kosa ključan dio njihova identiteta, osobnosti, ženstvenosti, snage i samopouzdanja. Tako je podizanje svijesti o gubitku kose onkoloških pacijentica izuzetno važno jer se radi o emocionalno i fizički teškom iskustvu koje ima značajan utjecaj na kvalitetu života oboljelih. Također, gubitak kose često je jedna od najvidljivijih posljedica ovog teškog procesa pa je nerijetko i izvor stigme i diskriminacije u društvu, što dodatno utječe na emocionalno stanje žena koje se bore s teškom bolešću.
