U nastavku prenosimo tekst Miroslava Edvina Habeka objavljen na portalu zagrebi.hr realiziran u okviru Programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
“Tko zlouporabi odnos povjerenja i bez pristanka snimane osobe učini dostupnim trećoj osobi snimku spolno eksplicitnog sadržaja koja je snimljena uz pristanak te osobe za osobnu uporabu i na taj način povrijedi privatnost te osobe, kaznit će se zatvorom do jedne godine… Tko takvo kazneno djelo počini putem računalne mreže ili na drugi način zbog čega je snimka postala dostupna većem broju osoba, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”.
Sadržaj je to članka 144.a Kaznenog zakona koji je stupio na snagu lani u srpnju, a dosad je najveći zakonodavni iskorak u sankcioniranju sve raširenijeg oblika nasilja nad ženama – online nasilja u što je uključena osvetnička pornografija (revenge porn), doxing (otkrivanje osobnih podataka radi nanosenja štete ili uznemiravanja), stalking (uhođenje), te ucjene i iznude (sextortion) i deepfake porn (online zlostavljanje montiranim – lažnim snimkama).
Referentne podatke o porastu online nasilja nad ženama nudi hrvatski projekt SURF and SOUND, pokrenut u ožujku 2021, u suradnji Agencije za elektroničke medije (AEM) i organizacije B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipiran) a u sklopu njega i online platforma NEON (NE!Online Nasilju), preko koje je zaprimljeno više od 90 posto prijava nasilja.
Voditelj tog projekta Dean Šarčević potvrdio je da su, prema podacima do listopada, zaprimili ukupno 130 prijava online nasilja nad ženama te kako je u u 51 slučaju bila riječ o objavljivanju ili prijetnji objavom seksualno eksplicitnog sadržaja (revenge porn – osvetnička pornografija). No, s druge strane – kazao je i kako je od stupanja na snagu članka 144.a Kaznenog zakona do kraja travnja ove godine, evidentirano ukupno 24 kaznena djela.
Bez detalja presuda i bez komentara
“Pokrenuto je ukupno šest sudskih postupaka zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 144.a – zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja. U tri predmeta donesena je osuđujuća presuda (pravomoćno), a tri predmeta su u rješavanju”, kazao je Šarčević navodeći da je riječ o podacima iz lipnja. Dodao je i kako postoje slučajevi koji su prijavljeni prije uvođenja novog kaznenog djela, a procesuirani su kao kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka.
“Nemamo detalje presuda, pa nažalost niti komentara”, kazao je Šarčević dodavši i kako u udruzi B.a.B.e nemaju informacija na temelju kojih bi pravomoćne presude u slučajevima online nasilja nad ženama mogli usporediti s europskom praksom. No, iako nemaju pojedinosti tih presuda, u udruzi B.a.B.e. mogu se osvrnuti na izazove u dosadašnjem radu pravosudnih tijela u suzbijanju online nasilja prema ženama. “Prije svega, ukazali bismo na praksu koja je uočena u jednom broju predmeta online nasilja u kojima je propušteno žurno postupanje. S tim u vezi, svakako smatramo preporučljivim navesti da je žurnost postupanja u slučajevima online nasilja jedan od uvjeta učinkovitog kaznenog progona, budući da svako odlaganje, s obzirom na dinamiku takvog nasilja, može dovesti do otežanog dokazivanja ili do gubitka dokaza”, ističe Šarčević.
Nadalje, naglašava i kako su primijetili, da u određenom broju slučajeva žrtava koje su se obratile za podršku putem platforme NEONl zabrinjavajuću praksu koju bi, kako ističu, hitno trebalo izmijeniti. ”Pravosudna tijela započinju s postupanjem u predmetu tek nakon što je zaprimljen upit žrtve o tome koje su radnje po kaznenoj prijavi poduzete od njezinog podnošenja, a što svakako nije preporučljivo te predstavlja praksu koja se hitno mora izmijeniti”, ističe Šarčević.
Dodaje i kako, na temelju iskustava direktnog rada sa žrtvama, treba uputiti i apel pravosudnim tijelima da je potrebno voditi računa o rokovima za podizanje optužnice, odnosno, donošenje odluke o kaznenoj prijavi u vidu eventualnog odbačaja, budući da se radi o stvarima od krucijalne važnosti za žrtve kojima su već i propisani zakonski rokovi za postupanje, prema njihovom shvaćanju, predugački. Slijedom toga i žrtve se pouzdaju u to da će makar u propisanim zakonskim okvirima imati konkretne obavijesti o daljnjem tijeku postupka, a prekoračenje zakonskih rokova stvara im dodatnu neizvjesnost, produljuje agoniju te predstavlja i ogroman psihološki teret.
U pripremi nova EU direktiva
“Kako bismo konstruktivno doprinijeli poboljšanju zaštite žrtava online nasilja i zadovoljenja pravde, uz učinkovito kažnjavanje počinitelja, iznijeli smo cijeli set prijedloga za rad ključnih institucija i dionika u sustavu, uključujući pravosudna tijela u Kodeksu postupanja u slučaju online nasilja prema ženama objavljenog na NEON platformi”, ističu u udruzi.
S druge strane, odvjetnica i pravna savjetnica udruge B.a.B.e. Ines Bojić ističe i da je na vidiku i EU direktiva koja će u budućnosti od država članica tražiti ujednačen pristup suzbijanju ovog oblika nasilja. Naime, Europska komisija 8. ožujka ove godine objavila je prijedlog Direktive EU-a o borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, s ciljem pružanja podrške i zaštite žrtava, jamčenja njihovog pristupa pravdi i pozivanja počinitelja na odgovornost, a uključuje i prijedlog kriminalizacije četiri oblika online nasilja prema ženama.
Kako ističu, prijedlog nastoji stvoriti poseban pravni instrument EU-a za mobiliziranje svih država članica u razvoju koordiniranog pristupa zaštiti žena i djece od rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja te za usklađivanje prava EU-a s utvrđenim međunarodnim standardima i predstavlja važan korak u ostvarenju rodne ravnopravnosti u Europi. O prijedlogu je u više navrata raspravljalo Vijeće Europske unije te se očekuje upućivanje prijedloga na prvo čitanje u Europski parlament. Odvjetnica Bojić potvrdila je i eventualne novosti u zajedničkom pristupu kriminalizacije oblika online nasilja – uključivši i onog najperfidnijeg.
”Kaznenom progonu podliježe i objavljivanje snimki koje su nastale korištenjem umjetne inteligencije, izradom virtualnih eksplicitnih slika ili snimki ili preinakom pravih snimki. Što se tiče drugih država EU, neke od njih su inkriminirale ovakve radnje”, kazala je Bojić.
Hrvatski model borbe uzor u susjedstvu
S druge strane, iako još nedorečen, hrvatski model borbe protiv online nasilja uzor je mnogim državama u našem susjedstvu. Konkretno, izmjene hrvatskog zakona kojima se širenje snimki spolno eksplicitnog sadržaja i povredu privatnosti žene kažnjava i do tri godine zatvora, komentirao je i Ognjen Janeski, novinar makedonske televizije 24 i ambasador Vijeća Europe i EU-a protiv govora mržnje za zapadni Balkan.
”Što se tiče ovih izmjena hrvatskog Kaznenog zakona , one su i veoma važne i za nas u Sjevernoj Makedoniji, ali i u cijelom Balkanu te mogu poslužiti kao primjer za naše pravosuđe. Mi smo se tek počeli baviti ovim problemima, a imamo puno pritužbi za takav oblik nasilja”, kazao je. Ocijenio je i kako državne institucije na cijelom Balkanu ne rade svoj posao i sve ostaje ispod tepiha. “To je problem za sve nas, ali ne smijemo pristati na status quo, a na hrvatskom primjeru možemo učiti”, zaključio je Janeski.
S druge strane, pak, poznata srbijanska novinarka Maša Mileusnić, ujedno i članica grupe Novinarke protiv nasilja prema ženama upozorila je na veliku odgovornost medija u izvještavanju o takvom obliku nasilja nad ženama. “Potrebno je mijenjati kompletan narativ izvještavanja medija prema nasilju nad ženama. Istovremeno, minimalizira se odgovornost počinitelja jer se u izvještavanju o nasilnicima koriste riječi kao što su “bio je ljubomoran, pod utjecajem alkohola, droga ili je psihički bolestan. Takvim opravdavanjem nasilja šaljemo poruku da to nije izbor nasilnika, što je netočno. Nasilnik uvijek može izabrati da ne počini nasilje”, kazala je Mileusnić.
Dodatna zaštita žrtve
Zaključno, osim odnosa medija prema ženama žrtvama online nasilja, potrebno je i u već pokrenutim postupcima dodatno zaštititi žrtve, ističu u udruzi B.a.B.e. “Ukoliko su tijekom postupka počinitelju određene mjere opreza radi sprječavanja ponavljanja kaznenog djela, odnosno, zaštite same žrtve, kod njihova preispitivanja potrebno je voditi računa o tome da se čuje i glas žrtve’’, ističe Šarčević. Dodaje i kako odluke koje se izravno tiču same žrtve i njezine sigurnosti nije preporučljivo donositi bez da se žrtvi omogući izjašnjavanje ili sudjelovanje u postupku koji prethodi donošenju odluka budući da se izostavljanjem pri odlučivanju žrtva svodi na objekt kaznenog postupka. To svakako treba izbjegavati budući da izaziva ogorčenost na strani žrtava i potiče kod njih stvaranje stava nepovjerenja u sustav, ističe voditelj projekta SURF and SOUND te zaključuje: “Svako tijelo koje provodi ispitivanje žrtve dužno je provesti pojedinačnu procjenu žrtve radi utvrđivanja postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite žrtve, o čemu nadležno tijelo treba poučiti žrtvu te joj omogućiti da se očituje o svim okolnostima koje mogu biti relevantne za procjenu je li u konkretnom slučaju potrebno primijeniti posebne mjere radi zaštite žrtve te u kojem obliku i opsegu. Žrtvi se mora dati do znanja da se podaci vezani za pojedinačnu procjenu prikupljaju u cilju njezine zaštite te je žrtvu potrebno obavijestiti o rezultatima provedene procjene i posebnim mjerama zaštite koje je moguće primijeniti”, kazao je Šarčević.
Izvor: zagrebi.hr / Miroslav Edvin Habek
