Olimpijka Elena Vorobjeva: Poseban mi je gušt pobijediti jedriličarke s jakim profesionalnim timova

2024-04-26T18:13:14+02:0026. travnja 2024.|Sport|

Hrvatsko će jedrenje na Olimpijskim igrama u Parizu imati vrlo jaku reprezentaciju. Nastup na regatnom polju u Marseilleu osigurala je u veljači i Elena Vorobjeva, pa je na listi sigurnih sudionika Igara u Francuskoj sada njih šestero.

Jedriličarki JK Split Pariz će biti treći nastup na Olimpijskim igrama, nakon što je u Londonu 2012. nastupila za Rusiju, a u Tokiju 2021. za Hrvatsku. Njezin put do Pariza nije bio nimalo jednostavan.

– Od Tokija do Pariza put je bio dosta zahtjevan, nervozan i nestabilan u rezultatima. Imala sam malo vremena za odmor nakon Tokija jer smo dva mjeseca kasnije imali i europsko i svjetsko prvenstvo. Ta su natjecanja bila pomaknuta zbog situacije s covidom. Nije to bila klasična sezona i nisam htjela izgubiti priliku jedriti tako bitne regate. Europsko prvenstvo sam završila na osmom mjestu i bila spremna na svjetskom biti u top 10, ali sam zbog sudačkih pogrešaka bila 14. Ipak, to su mi bili najbolji rezultati u klasi ILCA6 do tada. Za sezonu 2022. bila sam puna samopouzdanja i očekivanja jer sam krenula pobjedom protiv aktualne svjetske prvakinje, no tada me je pogodio covid i oporavak je potrajao skoro tri mjeseca tijekom aktivne natjecateljske sezone, prisjeća se Vorobjeva u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.

Problemima sa zdravljem tu nije bio kraj, no Elena nije posustajala.

– Do kraja godine nisam više uhvatila pravi ritam, bio je to za mene psihički i fizički težak period. I u 2023. sam opet krenula s bolešću, ali sam se ovog puta znatno brže oporavila i već na prvom svjetskom kupu završila među 10 najboljih, što mi je vratilo povjerenje u sebe i svoj plan. No, u nastavku sezone su rezultati bili neujednačeni, pa sam pored jako dobrih regata imala i velikih padova. Nažalost, ti padovi dogodili su se na najbitnijim natjecanjima, na Svjetskim prvenstvima u Nizozemskoj i Argentini, gdje su se dijelile olimpijske norme. Bila sam razočarana jer su i treninzi i druga natjecanja pokazali da imam kvalitetu izboriti Olimpijske igre već u prvom pokušaju, dok sam u drugom čak bila favoritkinja. No, nije išlo… Treći pokušaj je bilo Europsko prvenstvo u veljaču u Grčkoj i tu je napokon krivulja mojih rezultata išla uzbrdo i poklopila se s bitnim natjecanjem. To sam prvenstvo završila na četvrtoj poziciji, samo korak od postolja, ali najbitniji zadatak je bio ispunjen – plasman na OI u Pariz.

Elena Vorobjeva / Foto: privatni album

Pripreme za Olimpijske igre već su počele i kombinacija su natjecanja i treninga.

– Počele su Trofejom princeze Sofie, kako se zove regata svjetskog kupa u Palma de Mallorci, nastavljaju se Francuskim olimpijskim tjednom u Hyeresu, a završavaju pripremama u Marseilleu.

Olimpijsko regatno polje u Marseilleu našoj jedriličarki nije nepoznato.

– Samo polje mi je poznato, bila sam već tamo na test eventu prošle godine, a odradila sam tamo i nekoliko treninga. Generalno govoreći tamo je dosta nestabilan vjetar, a ima i kurenta, morskih struja koja utječe na naše jedrenje i odluke koje moramo donositi. Vjetrovi mogu biti i lagani i jaki, različitog smjera. Najčešći su njihov maestral i jugoistočnjak, s varijacijama. Ono što je sigurno, bit će velika vrućina na kopnu u to vrijeme.

Svoja prethodna dva nastupa na Olimpijskim igrama Elena ocjenjuje pozitivnom ocjenom.

– Nije dovoljno samo otići na Olimpijske igre, trebaš se i vratiti od tamo. Bila sam četvrta od 12 posada u Londonu i 12. od 45 jedriličarki u Tokiju. U modernom jedrenju ja sam jedina jedriličarka koja je uspjela promijeniti klasu, državu i svoju poziciju na brodu – s posade na kormilo. Svi koji se razumije u olimpijsko jedrenje dobro znaju što znači preći s krstaša na laser, iz match racea u flotsko jedrenje i ostati u svjetskom vrhu, koliko je to težak put i koliko truda i rada zahtjeva. Tako da smatram da sam sve te izazove pošteno odradila.

Najvećim uspjehom u karijeri Elena smatra…

– Imam drugo mjesto na europskom prvenstvu u match raceu i četvrto na svjetskom, bila sam četvrta na Olimpijskim igrama i imam gomilu medalja sa svjetskih kupova. No, ovo zadnje Europsko prvenstvo u ILCA6 i četvrto mjesto meni su najdraži. Vjerojatno zato što sam do toga najteže došla. Istovremeno, ovo je moj najveći uspjeh u klasi ILCA6.

Ambicije na Igrama u Parizu puno su veće od pukog sudjelovanja, iako je konkurencija velika.

– Ne pristajem na to da je sudjelovanje na Olimpijskim igrama bitnije od pobjede. Kao pravoj sportašici meni je cilj što bolje odraditi svoj posao i ako se sve posloži doći će i dobar rezultat. Favoritkinje su Belgijanka, Dankinja, Nizozemka, Švicarka… koje imaju puno ozbiljnije pripreme, bolju financijsku potporu i jaču potporu saveza. I koje imaju oko sebe profesionalne timove u kojima su meteorolozi, fizioterapeuti, psiholozi itd. Meni je suprug i maser i vozač i psiholog i trener za fizičke pripreme i nutricionist, a vodi i komunikaciju sa sponzorima, a uz to mi je i suprug. On je čovjek-orkestar. Ali zbog svega navedenoga ne pada mi na pamet odustati, nego mi je to dodatni motiv i zato mi je poseban gušt pobijediti jedriličarke s jakim profesionalnim timova. Jedrenje na vrhunskoj razini vrlo je nepredvidljiv sport. I kad misliš da si spreman za pobjedu to još ne znači da ti je pobjeda u džepu i obrnuto; sve ti može bježati iz ruke, ali posložit će se na moru i eto…

Statusom jedrenja u Hrvatskoj naša olimpijka nije zadovoljna.

– Iako je Hrvatska pomorska zemlja, s jednom od najrazvijenijih obala, prepuna otoka i otočića koji su kao biseri pobacani po modrom moru, iako nam nautički turizam čini velik udio u turističkoj ponudi, status jedrenja je generalno loš. Dolazimo do apsurda da smo mi puno priznatiji u svijetu, nego kod kuće. Stranci su prepoznali uspjehe hrvatskih jedriličara, te smo kao nacija velesila jedrenja, što dokazujemo svake godine na velikim natjecanjima. Bez podrške Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora, te velikog truda i rada u klubovima koji se bazira na volonterskom radu, jedrenje bi u Hrvatskoj vjerojatno zamrlo. Sponzori nisu previše zainteresirani za jedrenje kao sport, čak ni oni sponzori kojima jedriličarski klubovi direktno školuju buduće djelatnike, kaže Elena Vorobjeva.

Izvor: HOO/Redaktura

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.