Nina Violić u znanstvenom monologu o nevidljivom radu žena u ribarstvu

2021-02-02T19:30:49+01:002. veljače 2021.|Kultura, Posao|

Prevladavajuće je mišljenje da je ribarstvo muški posao pa bi mnoge mogla začuditi činjenica da na globalnom nivou gotovo 50 posto radne snage u ribarskom sektoru, uključujući ribolov i akvakulturu, čine žene. Također, 90 posto zaposlenih u procesu prerade proizvoda iz ribarstva na kopnu su žene.

Unatoč širokoj zastupljenosti i važnoj ulozi, ženska radna snaga je najčešće nevidljiva. Posljedice toga su znatno manje plaće i vidljivo gori uvjeti rada u odnosu na muške kolege, a vrlo često je rad koji žene obavljaju kao podrška supružnicima ribarima, ne samo neprimijećen, već i neplaćen. To mogu biti poslovi čišćenja mreža i brodica, poslovi komunikacije, administracije i upravljanja poslovanjem ili pak kućanski poslovi i ostale obiteljske obaveze.

Mnogi ribari se uspijevaju baviti ribarstvom upravo zbog podrške žena u svojim obiteljima (supružnice, majke, kćerke), što je najviše izraženo u malom gospodarskom ribolovu – uglavnom zbog racionalizacije poslovanja. Taj nevidljiv i neplaćeni rad nije uključen u službene statistike, čime smo zakinuti za razumijevanje i praćenje vrlo važnog segmenta u sektoru ribarstva.

“Rekli su nam da su naše ruke bolje za rad, nježnije, manje, prilagođenije, brže. Neki muškarci obrazovali su se, bili su inženjeri, bili su upravitelji, mi nismo učile, nismo imale kad ni iz čega…” Poslušajte audio priču Nine Violić.

U sklopu Fish Forward projekta koji se bavi podizanjem svijesti o društvenim i ekološkim utjecajima potrošnje proizvoda iz ribarstva WWF – svjetska organizacija za zaštitu prirode donosi audio priču smještenu u hladnom i teškom tvorničkom ambijentu u koji u potpunosti uranjamo zahvaljujući trojcu Karli Crnčević, Nini Violić i Ivanu Arnoldu.

Autorica teksta Karla Crnčević, osvrće se na rad žena kroz lokalni kontekst tvornica prerade ribe i njihovog nestanka, kojih je na istočnom Jadranu bilo oko 60, od čega je čak polovica bila na otocima. Te su tvornice snažno utjecale na obalne i otočne prostore, na zajednice i odnose, kao i na emancipaciju velikog broja žena. Tvornice su imale svoje uspone i padove, borile su se s osiromašenim stokovima male plave ribe, modernizacijom, kretanjima svjetskih tržišta, turizmom, pretvorbom i privatizacijom. Danas ih je ostalo svega nekoliko.

“Monolog je nastao procesom deriviranja informacija iz znanstvenih članaka i dokumentarnih razgovora sa ženama radnicama. Nakon zatvaranja tvornica žene danas često taj posao rade u svojim domovima. Dakle, osim repetitivnog besplatnog kućanskog rada na leđa im pada i rad prerade ribe koju proizvode unutar obiteljskih OPG-ova, često bez naknade”, kazala je Karla Crnčević, autorica monologa.

WWF-ov izvještaj „Osnaživanje žena u obalnim zajednicama u svrhu smanjenja utjecaja klimatskih promjena“ (Empowering Women in Marine Communities to Mitigate Impacts of Climate Change), objavljen u rujnu 2019. godine ukazuje na potrebu za osnaživanjem uloga žena u okviru europskih morskih politika kao i potrebu da se uloga žena bolje integrira u politike zaštite okoliša, čime bi se osigurala budućnost isporuke održivih proizvoda iz ribarstva i sigurnost hrane na svjetskoj razini.

“Uključivanje žena nužno je ne samo kako bismo ih učinili vidljivima, već kako bismo na najbolji mogući način iskoristili različite komplementarne vještine i uloge kojima žene i muškarci mogu doprinijeti u zajedničkom i održivom upravljanju morskim resursima, a time u stvaranju održive budućnosti“, zaključuje Danijel Kanski iz WWF Adrije.

Izvor: Priopćenje za medije WWF Adria

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.