Pripremila: Antonija Dujmović

Uoči obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama 22. rujna, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić oglasila se priopćenjem u kojem ističe da bi pravosudna represija i kažnjavanje trebali biti zadnja opcija u borbi protiv rodno utemeljenog nasilja.

“Samim tim, kazne bi bile strože i društvena poruka nulte tolerancije na (obiteljsko) nasilje jasnija. Nažalost, naš sustav suzbijanja (rodno utemeljenog) nasilja oslanja se prvenstveno na represiju stoga nasilje uglavnom ‘seli’ iz sfere prekršajnog zakonodavstva u sferu kaznenog. Prekršajno kažnjavanje kao jedini preventivni mehanizam ne funkcionira bez drugih oblika društvene prevencije i dugotrajne resocijalizacije počinitelja”, piše u priopćenju.

Prema stajalištu Pravobraniteljice tri su osnovna temelja učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog i obiteljskog nasilja:

(1) Rani preventivni i stručni psihoterapijski rad s obiteljima u konfliktnim situacijama, prije eskalacije rodno utemeljenog ili obiteljskog nasilja, te prije nego što dođe do raspada obitelji i/ili raspada partnerskih odnosa i često posljedičnog nasilja;

(2) Društvena reintegracija počinitelja nasilja u obitelji kroz dugotrajni psihosocijalni tretman;

(3) Sveobuhvatna edukacija o rodno utemeljenom nasilju i nenasilnim metodama rješavanja sukoba na svim društvenim razinama.

Odlukom od 15. listopada 2004. godine Hrvatski sabor proglasio je 22. rujna – Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama kao spomendan na dan kada je u zgradi Općinskog suda u Zagrebu, 22. rujna 1999. godine, Mato Oraškić usmrtio sutkinju Ljiljanu Hvalec, odvjetnicu supruge od koje se razvodio Hajru Prohić i suprugu Gordanu Oraškić, te teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković.

Pravobraniteljica, nadalje, iznosi svoje kritike vezane uz provedbu Istanbulske konvencije jer smatra da se unapređenju zakonodavnog okvira i prakse u suzbijanju nasilja u obitelji i nasilja prema ženama nije pristupilo na sustavan i integrativan način uz vodstvo struke.

Ipak pozdravlja i neke zakonske izmjene, prije svega da se prekršajno goni primjena fizičke sile u slučaju kad nije nastupila tjelesna ozljeda, dok se kazneno goni svaka ostala primjena fizičke sile u obitelji. Pozdravlja i brisanje iz zakona kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka čime je ono postalo ono što i jest – silovanje.

Međutim, Pravobraniteljica često upozorava kako ključ rješenja problema nije isključivo u mijenjanju zakonodavnog okvira, već prvenstveno u kontinuiranoj edukaciji onih koji primjenjuju te zakone i propise. 

“Pravobraniteljica upozorava kako već godinama pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod 10% ukupne brojke svih počinitelja nasilja, svi ostali osuđeni su relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama”, piše u priopćenju gdje se kao razlog za blage kazne navodi nedostatak edukacije sudaca/sutkinja i državnih odvjetnika/ca te kroničan deficit ranog stručnog i preventivnog rada s obiteljima u problemima i počiniteljima nasilja.

Zalažući se godinama za izricanje najstrožih kazni počiniteljima kako bi ih se odvraćalo od činjenja nasilja i javnosti poslala jasna slika o nultoj toleranciji na takvo ponašanje, pravobraniteljica ističe:

“Preduvjet za ovakvu penalnu politiku jest ustrojen učinkovit sustav rane prevencije i resocijalizacije počinitelja te zajednički stav i shvaćanje pravosuđa o tome što je to nasilje u obitelji i zašto je ono rodno utemeljeno, iz čega bi proizašla pravilna selekcija slučajeva koji zaslužuju biti kažnjeni.

I na koncu, pravobraniteljica podsjeća na problem sankcioniranja partnerskog nasilja koje je ostalo izvan zakona zbog čega su brojne žrtve u kratkotrajnim partnerskim vezama, koje ne dijele kućanstvo i nemaju zajedničko dijete s počiniteljem, ostale nezaštićene. Ali i na činjenicu da su “Femicide Watch” analize koje je provela ova pravobraniteljska institucija pokazale da do tragične posljedice, odnosno femicida, najčešće dolazi kada neko tijelo iz sustava prevencije i zaštite žrtve donese krive procjene rizika za žrtvu ili ne poduzme sve mjere iz djelokruga svojih nadležnosti.

Izvor: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova