Mogu da neću: Društvene mreže su učinile vidljivim autentične glasove žena koje su proživjele nasilje

2022-01-05T15:59:40+00:005. siječnja 2022.|Civilno društvo|

Piše: Ružica Ljubičić

Pored brojnih negativnosti, neosporno je da su društvene mreže donijele novu revoluciju u borbi za rodnu ravnopravnost i borbi protiv nasilja nad ženama. Omogućile su ženama da se povežu i da iznošenjem svojih potresnih svjedočanstava ohrabre druge da ne šute, nego da progovore i prijave nasilje. Ovakav se način djelovanja pokazao oslobađajućim od tereta krivice, srama i straha koje je nametnulo patrijarhalno društvo.

Jedna od društvenih stranica koja je privukla mnogo mladih djevojaka je Instagram stranica @mogudanecu, nastala prije nekoliko godina s idejom da se mladim djevojkama približi teme nasilja u partnerskim odnosima i važnosti ženske solidarnosti. Njezina istoznačnica, web stranica Mogu da neću nastala je u okviru preventivnog programa Autonomnog ženskog centra iz Beograda. Najviše ideja za sadržaje na stranici dale su upravo mlade djevojke, srednjoškolke i studentice koje su kreirale brojne radionice na ove teme. Stranica je dobila potporu žena iz agencije Kontakta koje su mnogo doprinijele da ona zaživi. Trenutno stranicu održavaju dvije ponosne feministkinje, Sanja Pavlović ispred Autonomnog ženskog centra i Natalija Laptošević uz povremenu vizualnu podršku Nađe Bajić.

Uspostaviti kritički odnos prema nasilju

„Najvažnije što želimo sa ovom stranicom jeste da podstaknemo kritički odnos prema različitim vidovima nasilja prema devojčicama, devojkama i ženama, da edukujemo mlade žene kako nasilje prepoznati, kako na njega reagovati i kako biti podrška drugarici ako se nađe u takvoj situaciji. Podjednako nam je važan i podsticaj na žensku solidarnost, s obzirom na to da se devojčice već od malih nogu uče da jedna u drugoj vide konkurenciju, a ne prijateljicu. Važno nam je da feminističke ideje ravnopravnosti, solidarnosti, brige i odgovornosti prenesemo mladim ženama ne samo kao ideje, već kao svakodnevni izbor koji nije uvek lako napraviti jer nas sve oko nas uči suprotnom“- poručuje administratorica stranice Mogu da neću Sanja Pavlović. Dodaje da njihovu stranicu najviše prate mlade žene uzrasta od 18 do blizu 30 godina i ali da se trude doprijeti do mlađih djevojaka, posebno onih koje tek stupaju u adolescenciju.

Nova sloboda kroz društvene medije

Administratorice stranice su posebno naglasile prednosti društvenih medija u diskursu rodne ravnopravnosti. Naime, razlika između govora o nasilju prema ženama u tradicionalnim medijima i na društvenim mrežama je u tome što društvene mreže omogućuju prostor za glas svakoj djevojci i ženi i one taj glas mogu upotrijebiti čak i anonimno.

„Društvene mreže su učinile vidljivim autentične glasove žena koje možda jedino zajedničko što imaju jeste iskustvo svakodnevnice u patrijarhalnom svetu. Istovremeno, one su omogućile prostor za lakše i brže povezivanje žena i mogućnosti izražavanja podrške i solidarnosti. Tradicionalni mediji su retko kada, posebno u našim krajevima, radili na stvaranju takvih prostora, oni su se često vodili senzacionalizmom, individualnim pristupom čak i temi nasilja prema ženama, propuštajući da istraže i prikažu širu sliku i proživljeno iskustvo mnogih žena“- ističe Pavlović.

2021. godina otpora prema nasilju nad ženama

Za naš portal prokomentirala je i inicijativu #NisamPrijavila koja se pojavila na kraju jedne važne i povijesne godine za žene u Srbiji, ali i regiji. Inicijativa je nastala nakon brojnih ispovijesti žena koje su javne i poznate osobe, ali i onih koje nisu, o proživljenom, prije svega seksualnom nasilju.

„2021. godina nije se desila preko noći, već se situacija ’zaukavala’ od momenta kada je pokret #MeToo postao globalan i kada je Marija Lukić odlučila da progovori o seksualnom nasilju koje je preživljavala od tadašnjeg predsednika opštine Brus. Uporedo sa ispovestima žena u prvi plan dolazi i važnost etičkog novinarskog pristupa ovim temama. Žene koje su preživele nasilje shvataju da danas zaista imaju kome u medijima da se obrate i da imaju poverenje da će se njihovom iskustvu pristupiti na odgovoran, etičan, empatičan i način zasnovan na dubokom znanju i razumevanju fenomena. Ovde pre svega mislim na novinarke članice grupe Novinarke protiv nasilja prema ženama“- naglašava članica Autonomnog ženskog centra.

Unatoč brojnim komentarima koji izražavaju negodovanje i govor mržnje upućene ovim pokretima, nitko se ne može praviti da se ništa ne događa i ostati ravnodušan na tisuće istinitih i potresnih priča o zlostavljanju. Ova godina je opomena da nam se svijest o nasilju probudi i na individualnoj i na kolektivnoj razini. Promjene ne dolaze preko noći i teško je reći koliko će se rad institucija promijeniti u narednom periodu. Važno je da razumijemo da kroz #NisamPrijavila žene nisu svjedočile samo o nerazumijevanju institucija, već također i o nerazumijevanju neposredne okoline, obitelji, prijatelja, susjeda. I ljudi u institucijama su također ta ista obitelj, prijatelji, susjedi. Samo na taj način možemo očekivati suštinske promjene, kada promjena dolazi iznutra.

Rodna ravnopravnost počinje od odgoja

Pavlović smatra da je važno uzroke tražiti na pravom mjestu, a to je nejednaka distribucija društvene moći između žena i muškaraca koja utječe i na patrijarhalnu svijest o rodnim ulogama za žene i muškarce, djevojčice i dječake.

„Rodne uloge je potrebno od malena razbijati, sa decom razgovarati o poštovanju, o sopstvenim i tuđim granicama, o emotivnoj pismenosti i mnogim drugim stvarima, kako bismo zaista preventivno uticali na nove generacije koje će odrastati sa slikom o ženi koja je celovito ljudsko biće za sebe, a ne vlasništvo bilo kog muškarca“ – ističe.

Ohrabriti djevojčice i djevojke

„Naše pratiteljke obožavamo jer nam podjednako šalju podršku za ono što radimo, koliko i sugestije i predloge šta bismo još mogle! To nam mnogo znači jer smo svesne da je feministička borba uvek kolektivna i da samo kolektivnim akcijama možemo praviti veće promene. Takođe, često nam devojke i žene u inboks šalju svoja iskustva nasilja – neke samo želeći da to podele sa nama, a neke traže i dodatnu podršku, i tada ih upućujemo na SOS telefon Autonomnog ženskog centra“ – kažu administratorice stranice Mogu da neću.

Za sada im je u planu da se u narednom periodu više posvete TikTok stranici i time uspostave još bolju komunikaciju sa srednjoškolkama. „To nam je posebno važno jer smo svesne koliko je tinejdžerski period težak za mlade devojke i koliko značajan za stvaranje slike o samoj sebi i svetu oko sebe. Želimo da im poručimo, svakoj pojedinačno, da vrede i da su ljubav prema sebi i samopoštovanje nešto što se gradi i što će nam kroz ceo život biti oslonac“ – zaključuje Sanja Pavlović.

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.