MARIJANA BIJELIĆ: Nema tog zamislivog nasilja, poniženja i iživljavanja koje žrtve prostitucije nisu susrele

2022-09-16T18:29:14+00:0016. rujna 2022.|Civilno društvo|

Ružica Ljubičić

Marijana Bijelić, predsjednica udruge Hrvatski radikalnofeministički pokret, docentica na Odsjeku za južnoslavenske književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, književna prevoditeljica, objavila je niz radova o odnosu modernizma i roda u književnosti i kulturi. Zastupa kritički radikalnofeministički stav o nužnosti borbe za dokidanje prostitucije i radikalne kritike roda kao društvenog konstrukta i hijerarhijske društvene činjenice. Za portal Žene i mediji razgovarale smo o problematici prostitucije i njenim tragičnim posljedicama kao rodno utemeljenog nasilja.

Na koje sve načine prostitucija ugrožava žene koje se time bave?

Prostitucija po definiciji uključuje neželjene spolne aktivnosti koji već kao takvi predstavljaju oblik seksualnosti koju žena trpi zato što joj je potreban novac ili zato što je izravnim nasiljem prisiljena na prostituciju. Stoga, prostituciju možemo nazvati komercijalnim silovanjem. Osim primarnog seksualnog nasilja, koje je bit prostitucije, žene u prostituciji trpe i druge vidove nasilja, na primjer doživljavaju traume glave usporedive s onima koje trpe profesionalni boksači, a stopa ubojstava žena u prostituciji je daleko veća od one u općoj populaciji žena. Prostitucija i nasilje su neodvojivi na svim razinama. Razina PTSP-a žena u prostituciji odgovara razini PTSP-a vojnika s prve linije bojišta, a poremećaj disocijacije od tijela je zastupljen kod većine žena u prostituciji. Prostitucija bolno oštećuje prostituirane žene i fizički i psihički.

Koji su najčešći uzroci koji navedu djevojčice, djevojke i žene da uđu u okove prostitucije?

Osim kao žrtve trgovine ljudima žene u prostituciju najčešće ulaze kao maloljetnice bez adekvatne roditeljske skrbi. Tu je najčešće riječ o zanemarivanim djevojčicama koje su već pretrpjele incest ili neki drugi oblik seksualnog zlostavljanja i štićenicama domova za nezbrinutu djecu.

Koliko je prostitucija povezana s prisilnim radom, odnosno robovlasničkim tretiranjem u kojem žene nemaju nikakvih prava?

Prostitucija najčešće jest vrsta robovlasničkog odnosa. Veći dio prostitucije je u rukama mafije, a s mafijom je povezana i tamo gdje je legalna jer se i tamo veći dio „posla“ organizira na ilegalne načine. Kao i robovi, žrtve prostitucije često imaju neku vrstu žiga, istetovirano ime ili znak svojih vlasnika. Niti jedan posao ne generira taj stupanj trgovine ljudima kakav generira prostitucija pa je već tu apsurdno i cinično prostituciju uspoređivati s normalnim plaćenim radom. Najveći dio ilegalnog novca vezan je za prostituciju i narkotike, s time da se jednu djevojku ili ženu može prodavati višekratno, dok se određena količina narkotika može konzumirati samo jednom pa je prostitucija i s tog ciničnog aspekta najunosnija kriminalna aktivnost.

Postoje li u tom smislu bitne razlike među zemljama gdje je prostitucija legalizirana i tamo gdje nije?

Jedinu stvarnu razliku čini nordijski model suzbijanja prostitucije. Legalizacija nije nigdje smanjila stopu kriminaliteta vezanu za prostituciju, pa ni samu trgovinu ljudima, naprotiv, povećala je problem jer je prati normalizacija prostitucije kao aktivnosti pa u takvim društvima puno veći postotak muškaraca koristi prostitutke, a posljedice toga osjećaju i neprostituirane žene koje s takvim muškarcima ulaze u odnose jer je njihova razina empatije drastično smanjena i manje su skloni vidjeti žene kao ravnopravna ljudska bića s vlastitim osjećajima.

Po Vašem mišljenju, koji su glavni razlozi zbog kojih prostitucija ne bi trebala biti legalizirana u HR?

Zato što je riječ o nasilju. Prostitucija je komercijalizirano silovanje i ako pristanemo na to da takav oblik nasilja tretiramo kao nešto prihvatljivo, time tvrdimo da postoje milijuni ljudskih bića koje možemo tretirati kao stvari, na kojima se muškarci mogu iživljavati kako žele samo ako su to spremni platiti. Tako nešto je nespojivo s elementarnom humanošću i empatijom. Tako nešto nas u konačnici sve dehumanizira i prestajemo biti društvo te postajemo horda u kojoj vrijedi samo zakon jačega. Legalizacija prostitucije podrazumijeva afirmaciju sadizma, nasilja i dominacije kao obrasca međuljudskih odnosa. Ako vam je jasno zašto ne možemo prihvatiti „posao“ u kojem bi ljudi koji si to mogu priuštiti plaćali da premlaćuju druge, siromašne ljude i da pljuju i pišaju po njima, onda bi vam trebalo biti jasno zašto ne možemo dozvoliti plaćeno seksualno nasilje i degradaciju koje predstavlja prostitucija.

Poznajete li neka osobna iskustva prostitutki, što se najgore može proživjeti ili preživjeti?

Nema tog zamislivog nasilja, poniženja i iživljavanja koje žrtve prostitucije nisu susrele. Dio njih i nije preživio.

Kako svodnici tretiraju prostitutke? Je li moguće izvući se iz ropstva trgovine ljudima i prostitucije?

Svodnici prostitutke tretiraju kao vlasništvo kojim trguju i na kojem se iživljavaju. Iznimno je teško izvući se iz prostitucije i trgovine ljudima, tim više što većina tobože civiliziranih država okreće pogled od tog problema. U mnogim državama uz ceste možete vidjeti očite žrtve prostitucije, često i maloljetne – svi to znaju, svi znaju da ih kontrolira mafija, a država se ne miješa ili je u nekom vidu sporazuma s mafijom.

Kako gledate na prostituciju u digitalnom dobu kada se osobe dogovaraju bez posrednika?

Pa i kod internetske prostitucije često postoji posrednik, samo je nekad manje vidljiv. Internet je doveo do bujanja pornografije koja je najuže vezana za prostituciju i seksualno nasilje pa je tako dokazano da je najpopularnija pornografska platforma PornHub omogućavala prikaz realnih klasičnih silovanja uključujući i silovanje maloljetnih žrtava. Laka dostupnost pornografije dovodi do ogromnog porasta nasilnosti spolnih činova koji se stvarno događaju, koji nisu glumljeni, do stupnja da žene čije se zlostavljanje prikazuje moraju nakon snimanja na operacije kojima saniraju zadobivene ozljede.

U nekim zemljama prostitutke imaju prava poput zdravstvenog osiguranja, socijalne zaštite, plaća i ginekološkog liječenja u vidu zaštite od spolno prenosivih bolesti. U kojoj mjeri to olakšava njihov položaj?

I u zemljama u kojima je legalizirana prostitucija žene se rijetko registriraju kao prostitutke jer im to umanjuje šanse za drugačije zaposlenje i normalan život o kojem sve one sanjaju, a i tamo je puno žrtava trgovine ljudima i veći dio „posla“ je ilegalan. Kad bi i sve bile registrirane, to što opisujete predstavlja samo saniranje malog dijela štete koju prostitucija uzrokuje.

Što mislite o skandinavskom modelu po kojem se kažnjavaju korisnici usluga prostitucije?

Apsolutno podržavam nordijski model. Korisnici prostitucije su glavni uzročnici ogromne patnje koju prostitucija uzrokuje. To su silovatelji koji koriste novac kako bi izbjegli stigmu i kaznu za svoja nedjela. Osim kažnjavanja korisnika i svodnika, nordijski model predviđa i programe izvlačenja žena iz prostitucije i reintegraciju u normalan društveni i poslovni život što doslovno spašava živote prostituiranih žena i vraća im ljudski status koji im je realno oduzet.

Prostitucija je jedan od najgorih oblika nasilja nad ženama, međutim u patrijarhalnom društvu ne postoji razumijevanje i empatija za taj problem. Od kojih početaka treba krenuti da bi se ovaj lanac zaustavio?

Treba krenuti od korisnika – od toga da ljudima bude neprihvatljiva ideja nasilnog seksa, seksa koji nije željen od obje strane i koji se ne sastoji u želji da svima uključenima seks bude ugodno iskustvo, već se užitak jedne strane temelji na trpljenju, patnji i poniženju druge strane. Treba raditi na slici seksualnosti koja je nespojiva s nasiljem umjesto slike seksualnosti kao oblika nasilja, muške dominacije i degradacije žena koja je prisutna u društvu i čije ultimativno utjelovljenje i propagandu predstavlja porno industrija.

Postoje li mehanizmi za edukaciju žena koji bi spriječili žene da postanu dio prostitucije?

Djevojčicama, kao i dječacima, potrebne su zaštita, sigurnost, ljubav i izgradnja samopouzdanja. Ako to izostane zbog disfunkcionalnih obitelji ili nepostojanja roditeljske skrbi, djevojčica, djevojka i buduća žena su u opasnosti da postanu žrtve prostitucije. Edukacija dolazi tek nakon toga i nijedna edukacija neće biti učinkovita ako ne riješimo temeljni problem izgradnje osobe i emocionalne stabilnosti. Nakon toga, naravno, djevojčice treba osposobiti za normalne profesije, a neki suvisli seksualni odgoj, koji bi ukazao na neprihvatljivost povezivanja seksualnosti i nasilja, pomogao bi da prostitucija generalno ikome pada napamet kao nekakav izbor.

U nekim zemljama, poput Njemačke, postoje udruge koje se specijalno bave zaštitom i edukacijom žena žrtava prostitucije. Zašto bar jedne takve udruge nema kod nas?

Kao feministička udruga Hrvatski radikalnofeministički pokret nastoji doprinijeti tome koliko može s obzirom na sredstva kojima raspolažemo. Žrtve prostitucije nam se mogu slobodno javiti u kakvoj god se situaciji nalazile. Mislim da je kod nas među feminističkim udrugama veliki problem i to što ih je dio podlegao pritisku svodničkog lobija te doslovno orvelijanski promoviraju ideju da je prostitucija nekakav izbor vlastitih žrtava, odnosno da legalizacija prostitucije oslobađa njezine žrtve. Meni je teško zamisliti gori cinizam od toga, to je na razini groteskno ciničnih natpisa o radu koji oslobađa na ulazima u koncentracijske logore.

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.