Piše: Ivana Perković Rosan
Kratki film ‘Eeva’ Lucije Mrzljak našao se u najužoj selekciji za nominaciju za 96. Nagradu Oscar. Riječ je i o prvom hrvatskom kratkom animiranom filmu koji se natjecao na Berlinale Shorts. Dva su to odlična povoda za razgovor s ovom ilustratoricom i redateljicom animiranih filmova koja zadnjih deset godina živi na relaciji Tallinn – Zagreb. Prije toga studirala je i u Krakowu i Pragu pa ima poseban uvid u to kakav je položaj žena, kao i život, izvan Hrvatske pa smo se dotaknule i tih tema.
Zagrepčanka s estonskom adresom Lucija Mrzljak nije krila koliko joj znači to što je film ‘Eeva’, kojeg supotpisuje s redateljem Mortenom Tšinakovim, došao na korak do nominacije za najpoznatiju filmsku nagradu.
‘Jako me veseli da je film ušao u najuži krug za prestižno natjecanje. Cijeli tim je apsolutno presretan. Iskreno, nismo očekivali, jer to se jako rijetko događa’, rekla nam je Mrzljak koja je ‘Eeve’ imala prilike predstaviti i na berlinskom festivalu.
‘Velika nam je čast bila predstaviti film na Berlinale Shorts, s ‘Eevom’ smo prvi puta predstavili hrvatski animirani film u toj kategoriji. Bilo je to fantastično iskustvo, prilika za pogledati zanimljive filmove i upoznati mnoge autore, razgovarati s publikom. Film je bio stvarno pozitivno primljen’, ispričala nam je istaknuvši kako je ovo najozbiljniji i najzahtjevniji film na kojem je radila do sada.
‘Tematika filma je pomalo teška, ali s dobrom dozom humora. To je prije svega priča o gubitku voljene osobe, o fazama tugovanja, ali i priča koja se bavi kompleksnošću ljudskih odnosa i misterijima ljudske psihe. Eeva je za mene metaforična reprezentacija bilo koje žene koja prolazi kroz neko kompleksno emocionalno putovanje. U filmu izbliza pratimo jedan dan u Eevinom životu, zapravo pratimo njen subjektivni pogled na svijet i čak zavirujemo u njene snove koji otkrivaju neke uznemirujuće tajne. Ipak, to je film koji je otvoren za interpretaciju i ne daje odgovore već otvara pitanja. Općenito, u filmu i književnosti zanimljiva nam je mogućnost putovanja kroz unutarnje krajolike likova, one teško dohvatljive predjele gdje se isprepleće budni život sa snovima, koje je nemoguće racionalno objasniti, nego im se može prići samo na metaforički način. Animacija je odličan medij za takve priče’, rekla je Mrzljak koja je otkrila i kako je od pisanja prve verzije scenarija do konačne realizacije prošlo tri godine.
Film Eeva / Foto: HAVC
‘Možda bismo ga uspjeli realizirati u kraćem roku, ali pandemija nam je produžila i otežala proces. Film traje 15 minuta, dosta je tehnički zahtjevan i stilski kompleksan, dizajn likova i scena su puni detalja. Film je nastao u koprodukciji dvaju studija: zagrebačkog Adriatic Animation te Eesti Joonisfilm studia u Tallinnu. Režirala sam ga zajedno s estonskim redateljem Mortenom Tšinakovim. Morten i ja smo zajedno studirali na Estonskoj Likovnoj Akademiji u Tallinnu, kod poznatog redatelja Priita Pärna. Nakon studija smo često surađivali’, dodala je.
Inače, ‘Eeva’ je treća suradnja Lucije Mrzljak s Mortenom Tšinakovim nakon filmova ‘The Stork’ i ‘Prikaz izvrsnosti u četiri čina’ i opet se pokazala dobitnom kombinacijom. A sve je krenulo na fakultetu.
‘Morten i ja smo zajedno studirali te ubrzo shvatili da imamo neki zajednički jezik, sviđa nam se estonski smisao za humor i surealizam. Još od prve suradnje razvili smo zajedničku kreativno-radnu dinamiku. Morten bi pisao prvu verziju scenarija i nakon toga bismo zajedno dorađivali priču te na svakom aspektu filma radili zajedno. Ja sam radila dizajn likova i pozadina. Priča bi se kroz produkciju mijenjala i dobivala nova rješenja, detaljno bismo planirali svaki detalj scena, orkestraciju pokreta, ritam, montažu, itd’, opisala je njiihovu suradnju. Lucija je u dosadašnjoj karijeri osvojila niz nagrada, a kao najdraže ipak ističe onu sa zagrebačkom Animafesta za najbolji hrvatski film i, naravno, nagradu u Nashvilleu za najbolji kratki film koji im je omogućio da uđu u utrku za Oscara.
Film Eeva / Foto: HAVC
Na pitanje na čemu trenutačno radi odgovara:
‘Trenutno pišem novi scenarij i uskoro putujem u Francusku na umjetničku rezidenciju Abbaye de Fontevraud gdje ću raditi na pripremi filma. Ovaj projekt ću sama režirati, ali vidjet ćemo, možda će Morten sudjelovati u ovom projektu također. Ali bit će definitivno ponovno koprodukcija između Hrvatske i Estonije’.
Naravno, nismo mogli propustiti priliku dotaknuti se teme položaja žena pa smo je priupitali i je li tijekom svog školovanja u Krakowu, Pragu i Tallinnu, primijetila drukčiji odnos prema ženama nego u Hrvatskoj.
‘Iskreno ne bih rekla da sam doživjela neke osjetne razlike po tom pitanju u odnosu na južnu i centralnu Europu, ali Estonija me općenito ugodno iznenadila sa svojim skandinavskim mentalitetom i puno ravnopravnijim odnosima. Zanimljivo je da u estonskom i finskom jeziku ne postoji lingvistička razlika između ženskog i muškog roda, vjerujem da i to ima neku ulogu u društvenom razmišljanju’, rekla je, a usporedila je i život u Hrvatskoj i Estoniji.
‘U Estoniju sam prvi put došla zbog studija na likovnoj akademiji u Tallinnu, i već zadnjih deset godina živim na relaciji Tallinn – Zagreb. Estonija je jako mala zemlja, s milijun stanovnika. Rekla bih da dijelimo sličnu povijest istočno-europskih zemalja koje su bile pod komunizmom do 90-ih i također sličan smisao za humor. Ipak, Estonija po mentalitetu teži Skandinaviji i sviđa mi se njihov smiren način života i jednostavnost, povezanost s prirodom. Tallinn je relativno maleni grad ali bogat po pitanju kulture i poprilično internacionalan.
Također klima je veoma ekstremna, zime su jako duge i snježne, zimski dani vrlo kratki, a ljeti dva mjeseca sunce gotovo uopće ne zalazi. Meni se to čini poprilično magično. Iz Hrvatske mi najviše nedostaje Jadran, mislim da ni jedno more na svijetu nije toliko divno’, zaključila je.
Službene nominacije za filmsku nagradu Oscar bit će objavljene 23. siječnja, a do tad našoj Luciji držimo palčeve.
