Otvorene su prijave za 26. Izbor za najuzorniju hrvatsku seosku ženu, natjecanje koje slavi vrijednosti, trud i doprinos žena u ruralnim područjima. Organizatori pozivaju sve žene koje svojim radom, angažmanom i ljubavlju prema tradiciji čuvaju bogatstvo hrvatskog sela da se prijave i postanu dio ovog prestižnog izbora. Ovogodišnji izbor održat će se 3. listopada u Iloku, a prijave se mogu slati do 1. lipnja. Jedna od kandidatkinja stiže iz Ličko-senjske županije.
Piše: Branka Pavlović
Jedna od onih, rekli bi običnih seoskih žena, a tako posebna. Njezino ime je Zdenka Sertić, živi nedaleko Jezerana, u zaseoku Polaši. Nedavno smo je mogli vidjeti u jednom HRT prilogu u večernjem dnevniku, u kojem je u centru pažnje bila Malena, srna koja se udomaćila na njihovu gospodarstvu.
Zdenka je rođena u kolovozu 1979. godine, odrasla u Jezeranama zajedno s dvojicom braće i roditeljima, gdje se i udala za Darka, tek nekoliko kilometara dalje od rodne kuće, u zaseok Polaši. Završila je frizersku školu, ali ne radi u struci, nego se posvetila gospodarstvu, stanju i imanju kojega zajedno sa suprugom drži i održava na zavidnom nivou. Ako iznesemo brojke od 150 ovaca, 10 krava, 17 košnica pčela, poljoprivreda, sadnja raznih ratarskih kultura, sve vam je jasno da im nikada ne može biti dosadno. Ono po čemu nam je Zdenka upala u oči su i društvene mreže na kojima je dosta aktivna, a preko kojih se može i vidjeti i selo u kojem živi i životinje koje imaju u kući i oko kuće, ali i sve ono čime se bavi.

Zdenka Sertić / Foto: privatni album
Uz sav posao kojega ne manjka na jednom ovakvom gospodarstvu, uvijek nađe slobodnog vremena „sebi za dušu“, barem u kasne noćne sate i u zimska doba kada su dani kraći. Izrada nakita, proizvodi od voska poput svijeća i raznih figurica, heklanje.. samo su dio onoga što je opušta nakon svih obaveza.
Ova svestrana žena je i majka troje djece, ali već i dva puta baka, a na putu je i treće unuče. S izuzetnim oduševljenjem govori o svojoj djeci i unučićima. Zdenka se voli povremeno uhvatiti i mehaničkih poslova, pa smo je tako ne jednom imali prilike vidjeti u garaži, točnije ispod auta, kako ga popravlja. Nikada na toj osobi ne bi rekao čovjek da joj je nešto teško, baš suprotno uvijek odiše vedrinom i zadovoljstvom, ali i humorom kojega joj ne nedostaje. Nasmijali smo joj se kada je rekla koju metražu drva zna ručno iscijepati, a pogotovo kada je suprug naljuti, onda kaže još i podupla mjeru.
Nije lako ženama na selu, ali vjerujemo da ćemo se svi složiti, da im je život ljepši, ispunjeniji i sretniji, nego mnogima u gradu.