Piše: Leonida Kifer
Poduzetnica, spisateljica i poslovna konzultantica Mirela Španjol, čitav život bavi se komunikacijama. Osnivačica je tvrtke Ciceron gdje se bavi eduakacijama iz područja javnog nastupa i komunikacija. Razgovarale smo s ovom poduzetnicom bogatog životnog i poslovnog iskustva, između ostalog, i o razlikama u komunikaciji žena i muškaraca.
Kako je počeo Vaš poduzetnički put i kako biste predstavili sebe našoj publici?
Nakon završenog Filozofskog fakulteta i specijalizacije retorike u Njemačkoj, 12 godina radila sam u poliklinici Suvag kao profesorica njemačkog jezika i voditeljica škole jedno vrijeme. Nakon toga odlučila sam svoje znanje iz retorike i komunikacija, kad u Hrvatskoj još nije bilo privatnih studija komunikologije, ponuditi tržištu. Osnovala sam tvrtku Ciceron komunikacije, i 18 godina kasnije, evo nas, još smo tu. Volim se predstavljati kao konzultantica, voditeljica treninga, učiteljica, coach ili spisateljica već ovisno o tome u koji medij me pozovu.
Napisali ste dvije knjige, prvi hrvatski priručnik za retoriku „Moć uvjeravanja“ i roman „Drugi peron, četvrti kolosijek“. Što Vas je motiviralo na pisanje?
Prva knjiga, „Moć uvjeravanja“ rezultat je mog višegodišnjeg iskustva kao trenerice prezentacijskih vještina. Ona je sublimirala moja znanja, vježbe i upute koje mogu poslužiti svakom poslovnom čovjeku, bilo da tek ulazi na tržište rada ili da je često u prilici prezentirati. To je priručnik za javni nastup kojeg puno ljudi ima na svojim policama kao jednog od onih priručnika kojeg svako malo zatrebaš, čim ti predstoji neki govor ili prezentacija. Prodana je u više od deseta tisuća primjeraka a u popisu je literature nekih fakulteta za komunikologiju i odnose s javnošću.
Druga knjiga, moj roman „Drugi peron četvrti kolosijek“ moj je iskorak u beletristiku i polu-autobiografska je priča o mom odrastanju 80-ih godina u Slavoniji. Priča je to o odrastanju u jednoj disfunkcionalnoj obitelji, o složenim obiteljskim odnosima, o ljubavi i prihvaćanju, alkoholizmu i životu jedne države čiji se raspad tek mogao naslutiti. Roman spada u tzv. Healing literaturu jer pisac pišući ga na neki način skida sa sebe breme traume ali i kod publike koja se s likovima ili događajima može identificirati. Ovaj roman svidio se uglavnom generaciji 45+ koji se s tim vremenom mogu poistovjetiti.
S obzirom na to da se bavite područjem komunikacija, postoje li neke razlike u komunikaciji žena i muškaraca i što biste poručili našim čitateljicama u tom pogledu?
Ni muškarci ni žene na ovim prostorima nisu učili u školi kako komunicirati, a komunikacija je naš život. Svi imamo jednake preduvjete da naučimo bolje i uspješnije komunicirati jer ni prezentiranje ni komunikacija nisu stvar talenta nego su vještina, a sve što je vještina da se naučiti. Ono što generalno možemo reći je da su muškarci suzdržaniji u iskazivanju emocija od žena te da se teže otvaraju, pa stoga često dolazi do nesporazuma i konflikata u partnerskoj komunikaciji. Jednim dijelom to je rezultat evolucije gdje su se žene više posvećivale odgoju djece dok su muškarci bili više fokusirani na promatranje, borbu i oprez. Drugi razlog je socijalno prihvaćene rodne uloge u kojima se dječaci odgajaju da budu čvrsti, snažni, borbeni i da ne pokazuju emocije dok su djevojčicama to dozvoljeno. A preko 90 posto komunikacije je emocionalne prirode, osim što slušamo sadržaj, mi promatramo i govor tijela, slušamo glas, ton, pokrete… Na radionicama komunikacijskih vještina polaznici uče svu kompleksnost komunikacije, uče se asertivnosti, zauzimanju za sebe, argumentaciji, korištenju svih alata koji su nam na raspolaganju, utjecaju na druge ljude i kako njime upravljati. Uskoro nam ide jedna takva radionica online, jer dobivamo puno upita izvan Zagreba.
Često se educirate i dajete edukacije drugima. Koliko je za Vas kao ženu važno stalno se educirati i čemu posebno educirate svoje ženske klijentice?
Cijeli moj posao i karijera rezultat su enormnog uloga u edukaciju, kako formalnu tako neformalnu. Učila sam na fakultetu, kao gost-docent na odsjeku za retoriku u Tuebingenu ali i na raznim poslovnim školama u zemlji i inozemstvu. Nije to samo znanje o vještinama koje i sama podučavam, nego i metodologiji prenošenja znanja, kulturološkim razlikama, korištenju raznih edukacijskih alata kao što je Points of You i slično. Najnovija edukacija mi je trajala 3 godine, a njome sam stekla certifikat praktičara transakcijske analize, psihoterapeutskog pravca kojeg koristim najčešće u coachingu. Puno mi je pomoglo i amatersko bavljenje glumom preko 4 godine i za posao kroz korištenje glumačkih tehnika, ali i osobno kao hobi i zabava.
Jeste li do sada doživjeli neku predrasudu ili loše iskustvo u svom poslu, a da je vezano uz to što ste žena?
Osobno nemam takvih iskustava. Nikad mi šef nije bio muškarac, možda je to razlog. A kao konzultant i coach imam dosta jaku reputaciju pa se valjda ne usude hahahah. Šalim se, ali kad ljudi dođu u Ciceron, obično imaju neki problem koji žele riješiti i svejedno im je hoće li će mu u tome pomoći žena ili muškarac. Naši klijenti su često HR odjeli u kojima većinom opet rade žene, pa sam lišena tog, vjerujem neugodnog iskustva, kojeg žene znaju doživljavati.
Za kraj, imate li neku poruku našim čitateljicama? Ja sam uvijek za tri najvažnije stvari:
1. Autentičnost. Budite ono što jeste, usavršavajte tehnike i vještine koristeći svoje osobne prednosti i resurse.
2. Upornost: kad jednom nešto odlučite, ne osvrćite se više što bi bilo kad bi bilo. Samo dalje nastavite do cilja, ma koliko kamena spoticanja na tom punu naišle. Sve je to proces.
3. Ostanite žena. Da biste uspjele u biznisu, nije potrebno imitirati muškarce. Potrebno je ostati u ženskoj energiji, a to je energija empatije, inkluzivnosti, prilagodljivosti a ne borbenosti, svadljivosti, otimanja. Mislim da nam je to u ovom trenutku potrebno više nego ikad, kad gledamo svijet oko sebe.
