Helena Crnojević nakon presude o diskriminaciji: Sportašice imaju pravno uporište nastaviti na istoj poziciji na kojoj su bile i prije trudnoće

2021-03-15T19:55:41+01:0015. ožujka 2021.|Civilno društvo, Sport|

Presuda koja je donijeta u korist Helene Crnojević znakovito govori o položaju žena u hrvatskom društvu budući da je u konkretnom slučaju Helena 2014. brisana s liste međunarodnih sudaca pri Udruzi hrvatskih rukometnih sudaca zbog toga što je odlučila zasnovati obitelj. Helena se tada nalazila u visokom stadiju trudnoće, a obrisana je s liste bez bilo kakve prethodne obavijesti i unatoč jasnom protivljenju Europske i Svjetske rukometne federacije.

Udruga B.a.B.e održala je konferenciju za medije povodom presude koja je donijeta u korist Helene Crnojević na Županijskom sudu u Rijeci 26. siječnja 2021. godine, kojom je pravomoćno utvrđeno da je rukometna sutkinja Helena Crnojević brisanjem s međunarodne liste Udruge hrvatskih rukometnih sudaca diskriminirana na temelju spola, trudnoće i materinstva te joj je za isto dosuđena i naknada neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kn.

Helena se u vezi svog slučaja u lipnju 2016. godine obratila udruzi B.a.B.e. koja je u njezino ime podnijela pritužbu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova povodom koje je Pravobraniteljica utvrdila da se u konkretnom slučaju radi o izravnoj diskriminaciji temeljem trudnoće i materinstva koja je zabranjena Zakonom o ravnopravnosti spolova te sukladno tome uputila preporuku i upozorenje Udruzi hrvatskih rukometnih sudaca i Hrvatskom rukometnom savezu koji unatoč upozorenju diskriminaciju nisu otklonili. U sudskom postupku protiv Hrvatske udruge rukometnih sudaca Helenu Crnojević zastupala je odvjetnica Ines Bojić.

“2014. u sedmom mjesecu trudnoće, nazvala me moja rukometna partnerica i vrlo uznemireno rekla da je na web stranici naše sudačke udruge vidjela da su nas izbrisali s međunarodne liste sudaca. Uslijedio je šok i nevjerica, nismo mogle vjerovati da su tako nešto učinili dok smo trudne i nismo znale zašto?”, započela je Crnojević o diskriminaciji s kojom se suočila.

Zanimljivost navedenog slučaja dodatno se očituje u tome što su Helena i njezina sudačka partnerica bile jedini ženski sudački rukometni par iz Republike Hrvatske među jedinih 12 ženskih rukometnih parova u svijetu te su sudile utakmice na nacionalnoj, europskoj i svjetskoj razini i od strane Europske i Svjetske rukometne federacije bile iznimno profesionalno cijenjene.

“Svjesno i namjerno sam potisnula neke osjećaje. Sjećam se da sam bila u velikom šoku, sjećam se da sam bila pod ogromnim stresom, da sam se tresla i da sam imala bolan grč u želudcu. Dobiti licencu da sudiš međunarodna natjecanja na svjetskoj razini je velika čast iza koje stoje godine i godine, treniranja, utakmica, putovanja, odricanja i discipline – i kad ti netko sve to jednom odlukom u jednom danu izbriše, to je kao da vam netko sruši sav svijet koji ste do tada poznavali i istodobno Vam zabije nož u trbuh. Sjećam se da me je bilo strah za svoju bebu koju sam nosila u trbuhu, i da nisam željela da joj ovaj stres koji sam tada prolazila u bilo kojoj mjeri naudi”, ispričala je Crnojević te upozorila:

“I to je ono na što su oni računali, na što su ciljali, znali su da se kao žene u najosjetljivijem periodu života, nećemo boriti za svoju poziciju u trenutku kada svu svoju energiju mora usmjeriti na donošenje novog života na svijet”.

Prije pokretanja sudskog postupka Helena se obraćala čelnicima Hrvatske udruge rukometnih sudaca i Hrvatskog rukometnog saveza nastojeći mirnim putem razriješiti nastali prijepor, međutim umjesto razumijevanja situacije, od strane jedne od čelnih osoba Hrvatskog rukometnog saveza poručeno joj je da “ide na drugo dijete” i da je sigurno bolja domaćica i kuharica nego rukometna sutkinja.

2015. krajem svibnja, nakon odbijenih zamolbi za vraćanje na međunarodnu listu, Crnojević i njena sudačka partnerica obratile su se udruzi B.a.b.e. i uz pomoć odvjetnice Ines Bojić i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Ona je UHRS i HRS upozorila na Ustavne članke te Europske i Hrvatske zakone koji se tiču diskriminacije te ih pozvala da dostave dokumentaciju koja poriče takve radnje te na kraju i dala nalog da se Crnojević i njezina sudačka partnerica vrate na međunarodnu listu sudaca.

Bojana Guberac, Helena Crnojević i Ines Bojić

Crnojević je 2017. godine nakon razgovora s članom uprave UHRS došla do zaključka da nisu bili svjesni svojih posljedica i značenja svoje odluke.

“Tada mi je sinulo, ako on to ne zna, koji je moja generacija, pa koliko ostalih još ne zna da se ženi za vrijeme trudnoće ne smije mijenjati njezina pozicija i da se ima pravo nakon rodiljinog dopusta vratiti na isti posao koji je obavljala prije trudnoće. Za mene je jedine logična odluka bila ići u sudsku tužbu i iako sam znala da meni osobno to neće pomoći, jer su sudski procesi su prespori da bi trenutno pomogli nečijoj karijeri, željela sam da ovaj slučaj, bez obzira na ishod, uđe u sudsku praksu”, objasnila je svoju motivaciju Crnojević.

Nakon trogodišnjeg sudskog procesa, svoje osjećaje prepričala je sljedećim riječima te izrazila nadu da će njezin slučaj i presuda napraviti pozitivnu promjenu te zaštititi žene u trudnoći.

“Moram reći da mi se ponovno javljao isti osjećaj bolnog grča u želucu svaki put kad bih morala na ročište jer sam se prisjećala svih događaja koje smo prolazili 2014. i 2015. I nije uvijek bilo lako slušati razloge koje je suprotna strana iznosila da bi opravdala svoje pogrešne odluke.

Kao što sam već napomenula, ova presuda za mene osobno i moju karijeru ne znači ništa, ali bi trebala donijeti uporište svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji. Željela sam pomoći svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji da se mogu pozvati na ovaj slučaj i dobiti neku vrstu pravnog uporišta. Da ne moraju prolaziti to što sam ja prolazila četiri godine, već s papirom u rukama mogu reći to tako ne ide.

Za kraj bih samo poručila svim ženama koje se žele nastaviti baviti sportom, na istoj razini kao i prije trudnoće, da sada to mogu napraviti bez straha da će im netko oduzeti njihov višegodišnji trud i rad za vrijeme dok su trudne ili na rodiljnom dopustu. Imaju pravno uporište nastaviti na istoj poziciji na kojoj su bile i prije trudnoće i to pravo nitko ne može osporiti.

Nadam se da će se u budućnosti hrvatski savezi i udruge ponositi sa svojim ženama i majkama i isticati ih kao odlične promotorice na međunarodnoj sceni. Jer one to zaslužuju”, zaključila je Crnojević.

Epilog predmetnog slučaja očituje se u tome da Helena i njezina sudačka partnerica nakon navedenih prijepora prestaju suditi u Republici Hrvatskoj i kao rukometni sudački par na listi rukometnog saveza Republike Slovenije nekoliko sezona nastavljaju svoju uspješnu sudačku karijeru bez predrasuda kojima su bile izložene u Hrvatskoj. Danas su se obje zbog privatnih razloga povukle iz sudačkog svijeta.

Izvor: B.a.B.e.

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.