Piše: Ivana Perković Rosan
Marijana Ibriks iznimna je žena, osim što je aktivna u dvije udruge kroz koje se bori za prava osoba s invaliditetom kao i za unaprjeđenje prava žena i djece ona je jedna od utemeljitelja Deafblind banda EnTre u kojem istodobno pjeva i znakuje. Uz sve to ona je i glavni tekstopisac. O bandu, o tome koliko je veseli pjevati i uživati u svakom danu usprkos tome što joj se s 38 godina jako pogoršao vid i sluh razgovarali smo s Marijanom Ibriks.
Deafblind band EnTre postoji od 2019., ali današnju postavu od travnja ove godine čine Jurica Jelčić na klavijaturama, Lejla Talić na bas gitari, Marijana Ibriks vokal i znakovni jezik, a Iva Jarić Bremec je producentica.
‘Od nas četvero jedino sam ja osoba s invaliditetom, gluhoslijepa osoba s Usher-ovim sindromom. Kao ekipa smo prekrasna inkluzivna priča puna razumijevanja i poštovanja. Učimo jedni od drugih i uživamo u tome što radimo. To je smisao bavljenja glazbom. Kada smo se našli prvi puta u Maloj učionici Rock akademije Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, da bi se bolje glazbeno upoznali, odlučili smo da svatko odabere po jednu pjesmu koju ćemo naučiti i izvoditi. Jurica je odabrao Behind Blue eyes – L.I.M.P. , Lejla Creep od Radioheada, a ja If I can dream od Elvisa Presleya i To love somebody od Jimmyja Somervillea, ali i napisali smo i aranžirali našu pjesmu Božić nam dolazi. Tako je stvorena EnTre priča ili R’N’R priča koju smo izveli na 4. Upset art festivalu u Centru za kulturu Trešnjevka ove godine i na koncertu u Boogaloo Sound euphoria u sklopu POU ZG, projekta ‘Pravo na umjetnost’ u kojem i sudjelujemo od prvoga dana osnutka benda’, priča Marijana Ibriks. Kako kaže, nakon nastupa u Boogaloou nemaju u planu nove koncerte, osim da se nađu, vježbaju i zezaju. Ipak, objašnjava da s obzirom na to da su festivali osoba s invaliditetom i inkluzije rijetki žele napraviti jedan festival i u Velikoj Gorici.
Deafblind band EnTre u aktualnom sastavu Iva Jarić Bremec, Lejla Talić, Jurica Jelčić i Marijana Ibriks / Foto: EnTre
‘U sklopu naše udruge Nostra Domus, sa sjedištem u Velikoj Gorici gdje i živim, također želimo napraviti Festival osoba s invaliditetom i inkluzije. Mogući partneri javite nam se! Za nas osobe s invaliditetom je važno da se otvorimo ljudima, a ne da se zatvaramo srameći se vlastitog invaliditeta jer znamo da će nam se ljudi rugati. Trebamo učiti jedni od drugih’, poručuje Marijana koja je ispričala i kako je odmalena voljela glazbu koju je slušala na najjače na slušalicama.
Prigodna čestitka za Božić i novu 2023. godinu
‘Iako smo bili nagluha obitelj obožavali smo pjesmu i ples. U našem osječkom domu se uvijek slušao radio, Elvis, Kićo, bećarci, Mišo, Pejaković i mnogi drugi. Nismo bili baš najglasniji u zgradi, vjerujte mi, jer su se moji roditelji svađali na znakovnom jeziku. Kad god mi je bilo lijepo, ružno, tužno, nesigurno glazba je bila lijek. Uz pomoć slušalica, naravno. Što veće i jače, to bolje. U osječkoj udruzi za gluhe i nagluhe osobe, u kojoj sam praktički odrasla, stariji članovi su me upoznali s glazbom 60′-ih i 70′-ih godina prošlog stoljeća. Na engleskom jeziku i tadašnjim R’N’R. Već tada sam u glavi prevodila s engleskog jezika na hrvatski znakovni jezik da bih mogla razumjeti riječi pjesme. Na pozornici nisam ja, nego moja duša uživa u pjesmi. Tada nisam ni gluha ni slijepa nego jednostavno pjevam i uživam u pjesmi. Svatko od nas osoba oštećena sluha, shvaća glazbu na svoj način jer nitko od nas nema identični postotak gubitka sluha kroz odrastanje. Svatko u svome periodu života stvara onako kako misli da je najbolje’, ističe Ibriks.
Tekst za pjesmu ‘Letni hit’ potpisuje Marijana Ibriks, a glazbu Dražen Maleković. Spot je snimljen na velikogoričkom jezeru Čiče.
Deafblind band EnTre iza sebe ima i niz pjesama poput Politike, Ja ću pjevati, Ljetni hit u kojima kroz šaljive tekstove Marijana progovara i o nepravdama.
‘Svi smo, prvo, sami sebi prepreke. S obzirom na moj invaliditet, oštećenje sluha i vida, uz pomoć dva slušna aparata, naočala za vid i mog Milojka (crveno-bijeli štap) mogu se kretati, živjeti svoje normalno među sugrađanima. Nije me sramota zamoliti za pomoć ako mi je potrebna jer učimo jedni od drugih. Uz razumijevanje i poštovanje sve se može. U pjesmama progovara moj inat jer pjesnik uvijek ima nešto za reći. Korijene vučem iz britkih, sarkastičnih slavonskih bećaraca i osječkog duha’, kaže Ibriks koja je nedavno gostovala po školama gdje je pjevala i istodobno učila djecu znakovnom jeziku.
‘Užitak je raditi s djecom! Otvorenoga su duha, upijaju “kao spužve” ako si im zanimljiv, naravno. U sklopu suradnje s Društvom Naša djeca Dugo Selo, prepričala sam priču istovremeno znakujući. Odaziv i reakcije su bili odlične. Mi odrasli smo okupiraniji vlastitim brigama. Često me pitaju: ‘Je li teško naučiti znakovni jezik?’. Zato u sklopu Udruge za osobe oštećena sluha Centar Zagrebačka županija, subotom ujutro vodim tečaj znakovnog jezika ‘Znakujmo s razumijevanjem’. Prvi odaziv je bio dobar s obzirom na to da smo ove godine tek počeli s tečajevima,’istaknula je Ibriks koja je aktivna i u udruzi Nostra Domus kojoj je glavni cilj promicanje različitosti i jednakosti te prava žena i djece.
‘Iznimna mi je čast biti u društvu žena koje rade pozitivne promjene. U ovom najčešće muškom svijetu, ženama je teže doći do riječi. Meni osobno, kao osobi s invaliditetom i ženi, najviše smeta omalovažavanje, iskrena je Marijana.
Marijana Ibriks autorica je teksta navijačke pjesme za koju je snimljen spot prilagođen osobama oštećenog sluha i vida
Iako joj se s 38 godina jako pogoršao vid i sluh ova iznimna i svestrana žena ne posustaje. Kroz glazbu, ali i kroz udruge u kojima je aktivna bori se za poboljšanje uvjeta života za sve.
‘Kada sam saznala da mi se aktivirao nasljedni Usher-ov sindrom, shvatila sam da imam dvije opcije. Živjeti ili umrijeti, odnosno predati se. Odabrala sam život. Zahvalna sam na svakom danu koji vidim, čujem i osjetim. Kako sam dvije godine u invalidskoj mirovini, otvorenije gledam na svijet oko sebe. Otvaraju mi se nove mogućnosti, a ja ih samo uzimam’, kaže Marijana koja s druge strane ističe kako se inkluzija sporo odvija.
‘Sjećate se prosvjeda antivaksera u Puli 2021. godine, odnosno mlađe gospođe koja je izjavila da ‘nitko ne želi da njegovo dijete ide u školu s kljakavom djecom i kojekakvim invalidima’? To je bilo prije samo dvije godine. S tim da još postoji uzrečica ‘Nemoj se družiti s gluhima jer ćeš i ti oglušiti’. Mnogi novinari, općenito, nas još uvijek zovu ‘gluhonijemi’. Kada pjevam, jesam li nijema? Na pozornici ne nosim slušni aparat. Znači gluha jesam,a jesam li nijema? Kod nas se stvari sporo mijenjaju. Nadam se da ćemo sa svakom novom generacijom biti obzirniji prema osobama s invaliditetom,a nama jedino preostaje biti primjer malih, vrijednih promjena u društvu. Svi smo različiti, a svi smo ljudi!’, zaključuje Marijana.
