Piše: Ružica Ljubičić
Svjedoci smo potresnih događaja u Afganistanu, nakon što su talibani preuzeli vlast i najavili novi poredak koji će biti temeljen na šerijatu. Primjena strogog šerijata znači mnogo osakaćenih žena koje su psihički i fizički degradirane. U takvom šerijatu žene postaju ropkinje bez prava na izbor i odlučivanje o vlastitom životu. Iako su žene i djevojke u posljednjih dvadesetak godina ostvarile veliki napredak na području prava na školovanje sada su talibani ponovo na vlasti, a prve žrtve njihovih opasnih planova su žene. Prisiljene su na udaju od nepunih 12 godina, ne smiju izlaziti bez muške pratnje, izložene su nasilju i zlostavljanju. Najveću prijetnju talibanima predstavlja njihovo stečeno obrazovanje. Tako su brojne žene u Afganistanu primorane spaljivati svoje diplome, certifikate i priznanja koja su rezultat napornog i marljivog učenja i rada. Za fundamentaliste jedna od najvećih opasnosti je snažna, neovisna i školovana žena. Obrazovanje se plaća životom.
„Smatram da je obrazovanje ključno za osnaživanje žena i djevojčica. Bilo je iznimno potresno pročitati članak u Guardianu koji prenosi svjedočanstvo djevojke koja sakriva svoje diplome i certifikate“, kaže nam Darija Željko, mlada pravnica koja je specijalizirala ljudska prava na Central European University u Budimpešti. Darija izražava zabrinutost zbog ugrožavanja prava na školovanje afganistanskih djevojčica. Isto razmišljanje dijeli i Abida Pehlić, feministička aktivistica i predsjednica udruženja „Novi Put“ iz Bosne i Hercegovine koja ističe da su zadnja dva desetljeća afganistanske djevojke odrastale misleći da je vladavina talibana mračna sjena iz prošlosti njihovih majki.
„Sigurna sam da niti jedna od njih nije mogla pomisliti da će se povijest ponoviti i da će im talibani oduzeti budućnost. Nadam se da međunarodne, kao ni sve druge ženske organizacije, neće dignuti ruke od djevojaka i žena Afganistana i da ćemo svi dalje stajati uz njih u njihovoj borbi“, kaže Pehlić.
Relativno emancipirane afganistanske žene u gradovima sada žive u panici i strahu za vlastitu budućnost. Neka stečena prava će im zasigurno biti oduzeta. Kao i ostali koje talibani doživljavaju neprijateljima, mnoge će pretrpjeti i odmazdu, a kako će točno izgledati njihova budućnost nakon toga teško je predvidjeti. Povijesni primjeri pobjede antimodernističkih religijski utemeljenih pokreta su dosad davali različite rezultate u smislu unazađivanja položaja žena i ljudskih prava generalno.
„Smatram da sve Zapadne zemlje trebaju pružiti azil prvo afganistanskim ženama, a onda i svima za koje talibani predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Voljela bih da možemo i više, ali situacija u Afganistanu je toliko užasna da nemam niti predodžbu kako bi neka pozitivna reakcija izgledala“, ističe dr. sc. Marijana Bijelić, predsjednica Hrvatskog radikalnofeminističkog pokreta.
Ženska prava su ugrožena i u demokratskim društvima
Zbog patrijarhalnih okova ženska prava su ugrožena i u demokratskim društvima. U državnim parlamentima se raspravlja o ženskom tijelu koje je postalo jedan od glavnih predmetnih rasprava u javnom i političkom diskursu. O statusu ženske maternice strastveno diskutiraju poglavari desničarskih stranaka u kontekstu povećanja nataliteta. Oni smatraju da je glavna uloga žene da rodi što više djece. Ženama je ograničen pristup kontracepciji i besplatnom abortusu. Poljska i Mađarska su primjeri u kojima žene gube prava. Porast nasilja nad ženama, rodna diskriminacija i fenomen staklenog stropa stavljaju granice punoj ženskoj emancipaciji. Vrši se pritisak koji može stvoriti potencijal za gubitak osnovnih ženskih prava.
Zato je veoma važno je da podržimo borbu žena u Afganistanu i ojačamo sustave školovanja djevojčica i žena jer nismo slobodne dok je god ijedna žena zarobljena u okove patrijarhata.
Bijelić pojašnjava da uskraćivanje obrazovanja žena znači njihovo namjerno preventivno isključivanje s položaja društvenog subjekta koji misli i odlučuje o sebi i o zajednici kojoj pripada (od obitelji do društva) i zato najekstremniji mizogini pokreti žele onemogućiti obrazovanje žena jer time unaprijed osiguravaju njihovu potpunu podčinjenost i status objekta. S druge strane, i obrazovanje može biti korišteno u različite svrhe. „Talibani su muškarci obrazovani u religijskim školama u kojima su usvojili neke od temelja vlastite ideologije“, upozorava Bijelić.
Talibani mogu ugroziti i ograničiti njihova osnovna ljudska prava, no ipak ne bi trebalo podcijeniti snagu afganistanskih žena koje su već pokazale hrabrost u želji da postignu napredak u društvu. One koje su imale priliku obrazovati se, raditi i živjeti slobodno sigurno će tražiti načina kako to ponovno postići. U tome im svi mi trebamo pomoći. Važno je ne odustati od političkog otpora i zajedničkim snagama pronaći adekvatna rješenja kojima bi se izvršili pritisci na talibane. Potrebno je boriti se za pronalazak političke volje da se ženama i djevojkama ne uskraćuju njihova prava. To je najmanje što svijet može učiniti.
