Piše: Nikolina Blažanović
Europski dom Vukovar dio je projekta Danube Women Stories. Projektna ideja nastala je u Njemačkoj, a nositelj projekta je Centar za popularizaciju znanosti pri Sveučilištu u Ulmu (ZAWiW). Realiziran je u suradnji s mnogim inozemnim partnerima i financiran sredstvima Zaklade Baden-Württemberg. Kako bismo saznale više o projektu, razgovarale smo s dr. sc. Lanom Mayer, docenticom na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku.
„Cilj je projekta osvijestiti doprinos žena razvoju društva u raznim područjima, u prošlosti i sadašnjosti, konkretno u odabranim gradovima na Dunavu – Ulm, Regensburg, Beč i Linz, Budimpešta, Vukovar, Novi Sad i Temišvar (jedini koji nije na Dunavu)“, započinje dr. sc. Mayer.
U projekt su se uključili, kaže, nakon što je bila pozvana na promociju najuspješnijih projekata Zaklade Baden-Württemberg. Tamo je upoznala urednicu Belindu Schmalekow koja je s iznimnim entuzijazmom govorila o projektu Danube Women Stories da su se jednostavno morali priključiti.
„Ta i mi imamo sjajne žene koje su doprinijele razvoju grada! U toj je fazi ZAWiW upravo i tražio nove partnere za drugo izdanje, tako da se Europski dom Vukovar pridružio“, govori.
Vukovar je jedini grad u projektu i njime nije predviđeno širenje unutar Hrvatske. No, dr. sc. Mayer kaže da već imaju novih ideja za pokretanje sličnog projekta i uključivanje drugih gradova u Hrvatskoj.
U sklopu projekta su do sada izdane dvije knjižice Danube Women Stories, Vol 1. i Vol 2., čije su urednice Sabine Geller, Christiana Weidel i Belinda Schmalekow. Izrađena je web stranica projekta, održane su izložbe i drugi promotivni događaji. U planu je digitalna izložba s video intervjuima s odabranim osobama iz 2. proširenog izdanja knjige koja će biti postavljena sljedeće godine.
„Europski dom Vukovar imao je određene zadatke u projektu: odabrati 8 značajnih žena i provesti intervjue (aktualne priče), odnosno napisati tekst (za povijesne ličnosti). U ovaj smo projekt uključili učenice Gimnazije Vukovar te smo zajedno s njima promišljali koje žene odabrati, zatim su učenice samostalno provele intervjue i napisale kratke tekstove, a ja sam ih prevodila na njemački i sažimala po potrebi. Drugo prošireno izdanje knjižice tako sadrži tekstove o Mariji Draženović Đorđević, pilotkinji, Sophie von Eltz, humanitarki, Veri Johanides, znanstvenici (osnivačica biotehnologije u RH) i Ljiljani Gehrecke, prvoj predsjednici Europskog doma Vukovar i mirotvorki, te o Biljani Gaća, gradskoj vijećnici i mirovnoj aktivistici, dr. Vesni Bosanac, Mireli Hutinec, arheologinji i ravnateljici Muzeja vučedolske kulture i o Sandri Paović, stolnotenisačici“, objašnjava.
Danube Women Stories, izložba
S obzirom na projekt, zanimalo nas je što misli o tome koliko priznanja iznimne žene u Hrvatskoj dobiju za svoj rad: „I dan danas žene su u našem društvu u drugom planu, nesumnjivo. Upravo zbog toga izbor suvremenih žena bio nam je iznimno težak, mogle bismo pisati o još mnogim Vukovarkama koje danas djeluju u raznim područjima, u školama, znanosti, književnosti, na društvenom polju, no morale smo se ograničiti. A sve one zaslužuju priznanje. S druge strane međutim, pronaći ženu koja je u prošlosti bila značajna za Vukovar, odnosno značajna u svom području rada, a da je u nekom trenutku živjela u Vukovaru, bilo je dosta izazovno. Raspitivali smo se među „starim“ Vukovarcima, no čini se kao da nedostaje zapisa“, naglašava.
Ispričala nam je i jednu zgodnu pričicu: „I o ovdje odabranim i opisanim ženama iz prošlosti teško smo došli do izvora, posebice o Mariji Draženović Đorđević, najmlađoj pilotkinji NOB. Vjerujemo da je razlog tome što su žene tada bile spriječene ostvariti se, ostvariti karijeru, a kada i jesu, uz brojne prepreke, njihov je doprinos zanemaren, prešućivan. Tako je i Marija u nekom trenutku u spisima postala Marijan, jer tko je čuo za pilotkinju! Teško je bilo i doći do fotografija. Kada nismo mogli kupiti licencu za neku fotografiju, lik žene ilustrirala je mlada umjetnica Natalija Ribović iz Novog Sada, čija se priča također nalazi u knjižici.“
Smatra da upravo civilno društvo ovakvim i sličnim projektima može doprinijeti ravnopravnosti spolova i osvještavanju potreba odavanja priznanja ženama „jer posebno u našem patrijarhalnom društvu one – mi – često ulažemo dvostruki napor – nakon posla radimo kod kuće, u kućanstvu, za obitelj.“
Kaže da su u Ulmu postavljene fiksne oznake na određenim mjestima kao što su rodna kuća ili mjesto rada neke od značajnih žena kako bi posjetitelje i stanovnike upoznali s doprinosom žena u društvu.
„Ovaj mi je projekt zaista puno značio i prilikom potrage za značajnim ženama u prošlosti shvatila sam da mora da ima još „dragulja“ za pronaći te sam motivirana nastaviti djelovati u tom smjeru, tako da tragamo za načinima kako da nadogradimo ideju i cilj projekta, te ćemo Vas o rezultatima rado izvijestiti“, zaključuje za naš portal dr. sc. Mayer.
